Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1553/26 (M.P.)

Odluka donesena 24. 09. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1553/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

24. 09. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-1553/26, rješavajući zahtjev M. P. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev M. P. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. M. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Siniša Mikić, advokat iz Doboja, podnio je 24. aprila 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 K 008734 26 Kž 4 od 7. aprila 2026. godine i Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 K 008734 26 Kv 14 od 23. marta 2026. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio i donošenje privremene mjere.

2. Okružni sud je 15. novembra 2025. godine potvrdio optužnicu protiv apelanta i 13 poimenično označenih lica (u daljnjem tekstu: ostali optuženi). Optužnica protiv apelanta je potvrđena zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo neovlašćene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 207. stav (3) u vezi sa st. (1) i (2) i članom 39. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ). Nakon potvrđivanja optužnice Okružni sud je 20. novembra 2025. godine apelantu i ostalim optuženim produžio pritvor iz razloga propisanih članom 197. stav (1) tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP). Određeno je da pritvor može trajati najduže dvije godine od potvrđivanja optužnice, s tim da će se svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru vršiti kontrola njegove opravdanosti.

3. Osporenim rješenjem Okružnog suda, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Vrhovnog suda, u postupku dvomjesečne kontrole opravdanosti pritvora prema apelantu i 10 ostalih optuženih lica utvrđeno je da i dalje postoje razlozi za pritvor iz člana 197. stav (1) tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP). Okružni sud je u obrazloženju naveo da osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo proizlazi iz dokaza koji su detaljno analizirani i cijenjeni u obrazloženjima rješenja koja su donesena prilikom određivanja i produženja pritvora apelantu tokom istrage i nakon potvrđivanja optužnice. Pri tome je ukazano da nije došlo do izmjene okolnosti koje bi prouzrokovale ukidanje pritvora. Navedeno je da postojanje osnovane sumnje da su apelant i D. O. pomagali u izvršenju krivičnog djela za koje se terete proizlazi iz rezultata primjene posebnih istražnih radnji, i to nadzora i tehničkog snimanja telekomunikacija, kao i iskaza dva svjedoka, koji su interpretirani u rješenju.

4. U pogledu postojanja posebnih uslova za produženje pritvora propisanih odredbom člana 197. stav 1. tačka v) ZKP-a Okružni sud je ukazao da iz dostavljenih dokaza proizlazi osnovana sumnja da je apelant tokom dužeg vremenskog perioda, koristeći položaj ovlašćenog službenog lica, pomagao drugim optuženima u izvršenju krivičnog djela za koje se terete. Kontinuitet izvršenja tih radnji, kao i činjenica da se apelant nije ustručavao da iskoristi svoj položaj službenog lica, uprkos mogućim posljedicama (pored krivične odgovornosti), dodatno povećava stepen društvene opasnosti i ozbiljnosti izvršenja krivičnog djela. Sve navedeno ukazuje na opravdanu bojazan da bi boravkom na slobodi mogao da ponovi isto ili slično krivično djelo. Navedeno je da je zbog tako izraženog stepena kriminalne opasnosti bez značaja okolnost da li je apelant u mogućnosti da ponovo koristi svoj službeni položaj budući da mu se u konkretnom slučaju ne stavlja na teret njegova zloupotreba. Slijedom toga, ocijenjeno je da nije od uticaja na ovu odluku okolnost da je apelant suspendovan od obavljanja dužnosti policijskog službenika u Policijskoj stanici za bezbjednost saobraćaja Doboj.

5. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđena prava iz čl. II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim, apelant navodi da nisu ispunjene pretpostavke za produženje pritvora jer nije utvrđeno postojanje osnovane sumnje. U prilog tome ističe da je Okružni sud postojanje osnovane sumnje da je počinio predmetno krivično djelo kao pomagač utvrdio iz opisanih komunikacija trećih lica, pri čemu nema njegove komunikacije s bilo kim. Takođe, Okružni sud nije obrazložio na koji način je zaključio da je apelant imao umišljaj. Apelant je dalje istakao da redovni sudovi nisu obrazložili naročite okolnosti koje ukazuju da bi puštanjem na slobodu mogao ponoviti krivično djelo, imajući u vidu činjenicu da je suspendovan s posla. Takođe, smatra da je mjeru pritvora sud mogao da zamijeni alternativnom mjerom zabrane vršenja policijske dužnosti do okončanja krivičnog postupka. Apelant ističe i da se nalazi u pritvoru osam mjeseci i da je u ovom stadiju postupka sud bio dužan da utvrdi postojanje jasnih i konkretnih činjenica koje opravdavaju lišenje slobode, što ovdje nije učinjeno.

6. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti njegovo puštanje na slobodu do donošenja konačne odluke o apelaciji. Kao razloge za donošenje privremene mjere apelant je naveo da se nalazi u pritvoru koji je određen bez postojanja osnovane sumnje, što je detaljno obrazloženo u ovoj apelaciji. Istakao je da se pritvor zasniva isključivo na iskazima svjedoka (policijskih službenika) i presretnutoj komunikaciji, bez postojanja drugih objektivnih i provjerljivih dokaza. Smatra da njegovo daljnje zadržavanje u pritvoru predstavlja tešku i nenadoknadivu štetu jer se radi o najtežem obliku ograničenja osnovnog ljudskog prava – prava na slobodu.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra datreba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere, već smatra da njegovi navodi o kršenju prava na slobodu i bezbjednost ličnosti i prava na pravično suđenje predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Imajući u vidu da apelant zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na navodima koji se tiču merituma predmeta, Ustavni sud ukazuje da iako takvi navodi, eventualno, mogu pokrenuti ozbiljna ustavna pitanja, oni sami po sebi ne mogu predstavljati argument za donošenje privremene mjere. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da su ispunjeni uslovi iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1553/26 (M.P.) | Sudska praksa | Aktio