Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-184/26 (M. N.)
Odluka donesena 24. 09. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-184/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
24. 09. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-184/26, rješavajući zahtjev Mire Nikšić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Mire Nikšić za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Mira Nikšić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Emir Imširević, advokat iz Bihaća, podnijela je 16. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 V 056552 25 Gži od 1. decembra 2025. godine.
2. Apelantica je 17. februara 2026. godine dostavila podnesak u kojem je predložila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se naložilo odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 V 056552 22 I.
Uvodna napomena
3. Općinski sud je u vanparničnom postupku donio Rješenje broj 17 0 V 056552 21 V 2 od 7. marta 2022. godine kojim je određena dioba nekretnine (u daljnjem tekstu: sporni stan) prodajom i dioba dobijenog novčanog iznosa između apelantice i njenog bivšeg supruga T. M. (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) kao suvlasnika s dijelovima 1/2.
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 V 056552 22 Gž 2 od 6. septembra 2022. godine odbijena je apelanticina žalba i prvostepeno rješenje je potvrđeno.
5. Odlukom o dopustivosti Ustavnog suda broj AP-4039/22 od 19. februara 2026. godine odbačena je kao nedopuštena apelacija koju je apelantica podnijela protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 17 0 V 056552 22 Gž 2 od 6. septembra 2022. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana (dostupna na www.ustavnisud.ba).
Izvršni postupak
6. Tražilac izvršenja je podnio prijedlog za izvršenje protiv apelantice na osnovu pravomoćnog i izvršnog rješenja Općinskog suda broj 17 0 V 056552 21 V 2 od 7. marta 2022. godine. Tražilac izvršenja je predložio da se odredi izvršenje zabilježbom rješenja, utvrđenjem vrijednosti i prodajom spornog stana, te diobom dobijenog novčanog iznosa između njega kao suvlasnika spornog stana i apelantice.
7. Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 V 056552 22 I od 27. februara 2023. godine određeno je predloženo izvršenje.
8. Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 V 056552 22 I od 6. oktobra 2025. godine odbijen je kao neosnovan apelanticin prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju. Općinski sud je u obrazloženju naveo da prijedlog za izvršenje sadrži sve što je propisano članom 36. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Prema ocjeni suda, neosnovani su apelanticini navodi o povredi prava na mirno uživanje imovine i prava na dom jer sporni stan nije njen jedini dom budući da je u prigovoru i sama navela da ona i tražilac izvršenja imaju zajedničku kuću koju su gradili tokom braka. Dalje, sud je ukazao da nije prihvatio prijedlog da se na okolnosti bračne stečevine i načina na koji se koristi saslušaju stranke i svjedoci jer je o tim činjenicama već raspravljano u ranijem parničnom postupku.
9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 V 056552 25 Gži od 1. decembra 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina žalba i potvrđeno rješenje od 6. oktobra 2025. godine. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da je pravilan zaključak prvostepenog suda da je rješenje o izvršenju doneseno na osnovu izvršne isprave koja je podobna za izvršenje (član 27. ZIP-a), te da je prijedlog za izvršenje u skladu s izvršnom ispravom. Zatim, Kantonalni sud je istakao da su činjenice u vezi s korištenjem imovine i pitanje bračne stečevine već raspravljane u parničnom i vanparničnom postupku, pa ih sud u izvršnom postupku ne može preispitivati. Također, sud je naveo da je apelantica pravilno ukazala da razlozi za prigovor nisu ograničeni na razloge propisane članom 47. ZIP-a. Međutim, sud je istakao da se mora raditi o razlozima koji sprečavaju izvršenje. Prema zaključku suda, razlozi koje je apelantica navela u vezi s korištenjem imovine, utvrđenjem bračne stečevine, njenim zdravstvenim stanjem i apelacijom koju je podnijela Ustavnom sudu nisu takvog karaktera da onemogućavaju ili sprečavaju provođenje izvršenja.
10. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. U vezi s tim, apelantica je ukazala na proizvoljnu primjenu prava i kršenje prava na obrazloženu odluku. Smatra da joj je povrijeđeno pravo na pristup nezavisnom i nepristrasnom sudu. U vezi s prijedlogom za donošenje privremene mjere od 17. februara 2026. godine, apelantica je navela da je stara i bolesna (dostavila nalaz i mišljenje ZU Kantonalna bolnica u Bihaću od 11. novembra 2019. godine), te da bi provođenjem izvršenja ostala bez doma pa bi joj tako bila prouzrokovana veća šteta.
11. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
12. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
14. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
15. Ustavni sud zapaža da je apelantica kao jedan od razloga za donošenje privremene mjere navela da bi provođenjem izvršenja na spornom stanu ostala bez doma, što bi joj uzrokovalo veću štetu. Međutim, Ustavni sud smatra da ti apelanticini navodi, bez bilo kakvih drugih konkretnih dokaza koji bi ukazivali da je zaista neophodno donijeti privremenu mjeru, sami po sebi ne mogu predstavljati dovoljan razlog za uvažavanje zahtjeva za donošenje privremene mjere. Suprotno tumačenje vodilo bi zaključku da, u situaciji kad se apelanti pozovu na takve razloge, Ustavni sud uvijek mora udovoljiti takvom zahtjevu, što je u suprotnosti i sa samim smislom i ciljem instituta privremene mjere na način kako je on reguliran Pravilima Ustavnog suda (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3941/23 od 28. septembra 2023. godine, tačka 12). Pri tome, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja rješenja Općinskog suda proizlazi da apelantica i tražilac izvršenja osim spornog stana posjeduju kuću koju su gradili za vrijeme trajanja braka. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da apelanticini navodi o starosti i lošem zdravstvenom stanju sami po sebi ne mogu biti dovoljan osnov za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere. Prema tome, Ustavni sud ukazuje da takvom argumentacijom apelantica nije ponudila relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da apelantica nije dokazala da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere.
16. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
17. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman