Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1348/24 (L. S. i drugi)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Prekid postupka
  • Obustava postupka - apelant umro
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1348/24

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1348/24, rješavajući apelaciju Ljiljane Sučić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 63. stav (1) tačka c), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju su podnijele Ljiljana Sučić i Nevenka Ibrišević u odnosu na suđenje u razumnom roku

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je prekinut Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 390090 21 P 2 od 5. februara 2025. godine.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da u skladu s ovom odlukom, nakon što se steknu uvjeti za nastavak postupka, preduzme odgovarajuće mjere za okončanje navedenog postupka, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelanticama Ljiljani Sučić i Nevenki Ibrišević isplati iznos od po 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da u prethodno navedenom roku od najkasnije tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Obustavlja se postupak pokrenut apelacijom Milijane Knežević u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je prekinut Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 390090 21 P 2 od 5. februara 2025. godine zato što je apelantica umrla.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ljiljana Sučić, Milijana Knežević i Nevenka Ibrišević (u daljnjem tekstu: prvoapelantica, drugoapelantica i trećeapelantica ili apelantice), koje zastupa Rafaela Ljubojević-Đurić, advokat iz Sarajeva, podnijele su 28. marta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog prekomjerne dužine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 390090 21 P 2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo je 1. aprila 2025. godine da dostave odgovore na apelaciju. Odgovori su dostavljeni 8. i 9. aprila 2025. godine.

3. Odgovori su 27. maja 2025. godine dostavljeni punomoćniku apelantica radi eventualnog izjašnjenja. Izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku.

4. Ustavni sud je 31. marta 2026. godine od Općinskog suda zatražio da dostavi informaciju o statusu postupka u predmetnoj pravnoj stvari. Informacija je dostavljena 24. aprila 2026. godine.

5. Na traženje Ustavnog suda, Grad Banja Luka je 13. maja 2026. godine dostavio traženu dokumentaciju.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelantice su 12. novembra 2013. godine Općinskom sudu podnijele tužbu protiv tuženih M. F. i A. Z. (u daljnjem tekstu: tužene) radi utvrđenja prava vlasništva na osnovu nasljeđivanja i ništavnosti ugovora. Zatim, pred Općinskim sudom je 1. oktobra 2015. godine održano pripremno ročište, te nastavak pripremnog ročišta 18. januara i 9. maja 2016. godine. Također, ročište za glavnu raspravu je održano 13. septembra i 14. oktobra 2016. godine. Nakon toga, Općinski sud je 28. oktobra 2016. godine donio presudu te je 19. decembra 2016. godine dostavio spis Kantonalnom sudu radi odlučivanja o žalbi tuženih protiv prvostepene presude.

8. Rješenjem Kantonalnog suda od 4. decembra 2020. godine, ispravljenim rješenjem od 17. decembra 2021. godine, usvojena je žalba tuženih i ukinuta prvostepena presuda, te je predmet vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak. Protiv navedenih rješenja Kantonalnog suda tužene su izjavile reviziju te je Kantonalni sud dostavio spis Vrhovnom sudu radi postupanja po reviziji.

9. Rješenjem Vrhovnog suda od 24. marta 2022. godine usvojena je revizija tuženih i rješenja Kantonalnog suda od 4. decembra 2020. godine i 17. decembra 2021. godine su ukinuta te je predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovni postupak.

10. Odlučujući u ponovnom postupku, Kantonalni sud je 10. oktobra 2022. godine donio presudu kojom se žalba tuženih protiv prvostepene presude od 28. oktobra 2016. godine usvaja i prvostepena presuda preinačava na način kako je sve precizno navedeno u izreci presude.

11. Rješenjem Vrhovnog suda od 21. marta 2023. godine usvojena je revizija tuženih i drugostepena presuda ukinuta te je predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

12. Prema dostavljenoj informaciji Općinskog suda od 4. aprila 2025. godine i 24. aprila 2026. godine, rješenjem Općinskog suda od 5. februara 2025. godine prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari zbog smrti trećetužiteljice, apelantice Milijane Knežević. U obrazloženju je navedeno da će se postupak nastaviti kada njeni zakonski nasljednici preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

13. Dakle, parnični postupak broj 65 0 P 390090 21 P 2, čiju dužinu apelantice osporavaju, traje dvanaest godina i oko sedam mjeseci, pri čemu je u prekidu jednu godinu i oko pet mjeseci jer, prema dostavljenoj informaciji Općinskog suda od 24. aprila 2026. godine, postupak je još u prekidu po rješenju Općinskog suda od 5. februara 2025. godine. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelantice smatraju da im je zbog prekomjerne dužine trajanja postupka u predmetnoj pravnoj stvari povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Stoga su predložile da im Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka kao i naknadu za sastav apelacije u iznosu od 1.117,00 KM.

b) Odgovori na apelaciju

15. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je postupao u zakonskim rokovima i da pred tim sudom nije bilo kršenja prava na štetu apelantica.

16. Kantonalni sud se u odgovoru na apelaciju uopće nije izjasnio na navode o prekomjernoj dužini postupka, nego je samo naveo da pred tim sudom nije bilo kršenja ustavnih prava na koja su se apelantice pozvale.

17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju prezentirao hronologiju postupaka ukazujući da u postupku pred tim sudom nije bilo kršenja prava na štetu apelantica. Predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. Općinski sud je u dostavljenoj informaciji naveo da je rješenjem od 2. februara 2025. godine postupak u predmetnoj pravnoj stvari prekinut zbog smrti apelantice Milijane Knežević.

V.Relevantni propisi

18. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. (4) i (5)

Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi. Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave. Član 378. tačka 1)

Postupak se prekida:

1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost;

Član 380. (1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji. (2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku. (3) Parnične radnje koje je stranka preduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakvo pravno djejstvo. Njihovo djejstvo počinje tek pošto postupak bude nastavljen. Član 381. (1) Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tač. 1. do 4. ovog zakona nastaviće se kad nasljednik ili staralac zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

19. U Zakonu o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda

Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...]

VI.Dopustivost i meritum

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

a) Dopustivost u odnosu na drugoapelanticu

21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine te člana 63. stav (1) tačka c) Pravila Ustavnog suda.

22. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. Član 63. stav (1) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud će donijeti odluku kojom obustavlja postupak o zahtjevu/apelaciji kada je u toku postupka:

c) apelant umro, ili kada je apelant koji je pravno lice prestao postojati;

24. Budući da je Općinski sud u dostavljenoj informaciji ukazao da je drugoapelantica preminula, Ustavni sud je od nadležnog matičnog ureda zatražio dostavu podataka o navedenoj činjenici. Ustavni sud je, na osnovu izvoda iz matične knjige umrlih Grada Banja Luka od 7. maja 2026. godine, utvrdio da je drugoapelantica preminula 9. novembra 2024. godine.

25. S obzirom na to da drugoapelanticini eventualni nasljednici nisu u roku od 30 dana od dana njene smrti podnijeli pismeni zahtjev da preuzimaju nastavak postupka, kako to propisuje član 63. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za nastavak postupka.

26. Imajući u vidu odredbu člana 63. stav (1) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će Ustavni sud donijeti odluku kojom obustavlja postupak kada je u toku postupka apelant umro, Ustavni sud je u odnosu na drugoapelanticu odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

b) Dopustivost u odnosu na ostale apelantice

27. U odnosu na ostale apelantice, Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odnosno da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana, u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

28. Apelantice smatraju da im je zbog prekomjerne dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

31. Ustavni sud ponavlja da se opravdanost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, presuda od 7. februara 2002. godine, predstavka broj 53176/99, tačka 38, i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).

32. Ustavni sud zapaža da su apelantice parnični postupak pokrenule 12. novembra 2013. godine radi utvrđenja prava vlasništva na osnovu nasljeđivanja i ništavnosti ugovora, te da do donošenja odluke Ustavnog suda nije okončan. Dakle, radi se o periodu od dvanaest godina i oko sedam mjeseci. Međutim, Ustavni sud ukazuje da je postupak u prekidu po rješenju od 5. februara 2025. godine. Ustavni sud podsjeća na to da za vrijeme prekida postupka rokovi ne teku, odnosno da nadležni organ za vrijeme prekida postupka ne može preduzimati procesne radnje. Stoga će Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-343/09 od 18. aprila 2012. godine, tačka 18, dostupna na www.ustavnisud.ba), prilikom ocjene dužine trajanja postupka ocijeniti period kada postupak nije bio prekinut. Imajući to u vidu, relevantni period koji u konkretnom slučaju treba uzeti u obzir jeste period od 12. novembra 2013. godine kao dana podnošenja tužbe pa do donošenja rješenja od 5. februara 2025. godine kojim je postupak prekinut. Dakle, period od jedanaest godina i oko dva mjeseca. Dalje, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku radi utvrđivanja prava vlasništva na osnovu nasljeđivanja i ništavnosti ugovora, koji po zakonu nije hitne prirode. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo utvrditi i raspraviti, Ustavni sud smatra da se nije radilo o naročito složenom predmetu. U odnosu na doprinos apelantica dužini postupka, Ustavni sud ne može zaključiti da su apelantice svojim postupcima doprinijele dužini trajanja postupka.

33. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud nije uočio bilo kakvu činjenicu ili argument koji bi mogao opravdati sveukupnu dužinu navedenog postupka. Naime, Ustavni sud zapaža da je postupak pred prvostepenim sudom do donošenja prvostepene odluke trajao oko tri godine, što se u okolnostima konkretnog slučaja može smatrati prihvatljivom dužinom postupka jer se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak s ciljem utvrđivanja činjeničnog stanja relevantnog za donošenje odluke. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu trebalo četiri godine da donese odluku o žalbi apelanata protiv prvostepene presude. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

34. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud dva puta donosio odluke, koje je Vrhovni sud ukidao i predmet je vraćan tom sudu na ponovni postupak. Ustavni sud smatra da Kantonalni sud u konkretnom slučaju nije efikasno vodio postupak i u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4843/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 38, dostupna na www.ustavnisud.ba). Osim toga, Ustavni sud ističe da redovni sudovi u odgovorima na apelaciju nisu ponudili objektivno opravdanje za dužinu trajanja postupka. Naime, Ustavni sud je u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred organima i sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-

1680/16 od 10. maja 2017. godine, tač. 53–66. i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na www.ustavnisud.ba).

35. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je ukupnoj dužini trajanja postupka u relevantnom periodu u odlučujućoj mjeri doprinijela činjenica da redovni sudovi nisu postupali učinkovito, odnosno nisu postupali u razumnim rokovima, na način kako je propisano odredbama Zakona o parničnom postupku, te nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.

36. Stoga, Ustavni sud ukazuje da je dužina trajanja konkretnog postupka, koji još uvijek nije okončan, a priori suprotna principu „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Ustavni sud u činjenicama konkretnog predmeta ne zapaža takve izuzetne okolnosti.

37. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava apelantica na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Naknada nematerijalne štete

38. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–34), Ustavni sud smatra da apelanticama, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od po 900,00 KM. Navedenu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelanticama plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Naknada troškova sastavljanja apelacije

39. U pogledu zahtjeva apelanta da mu Ustavni sud dosudi troškove sastavljanja apelacije, Ustavni sud podsjeća da, prema Pravilima Ustavnog suda, nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije.

VII.Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao elementa prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je parnični postupak, računajući samo do prekida tog postupka, trajao jedanaest godina, za šta redovni sudovi nisu uopće dali objašnjenje.

41. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 63. stav (1) tačka c), člana 72. st. (4) i (5), te člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Odluka o meritumu u predmetu AP-1348/24 (L. S. i drugi) | Sudska praksa | Aktio