Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5275/25 (R.D.)

Odluka donesena 24. 09. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5275/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

24. 09. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-5275/25 , rješavajući zahtjev R. D. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev R. D. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. R. D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Asim Crnalić, advokat iz Sarajeva, podnio je 8. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 01 0 K 015029 24 Kžk od 23. maja 2025. godine.

2. Apelant je 15. juna 2026. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odredio odlaganje izvršenja kazne zatvora po navedenoj osporenoj presudi Vrhovnog suda do okončanja postupka o apelaciji.

3. Apelant je 17. jula 2026. godine dopunio zahtjev za donošenje privremene mjere.

4. Kantonalni sud u Bihaću je donio Presudu broj 01 0 K 015029 23 K 2 od 17. oktobra 2023. godine kojom je apelanta proglasio krivim da je učinio podstrekavanje na krivična djela ubistvo iz člana 166. stav 1. Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZ) i teška tjelesna ozljeda iz člana 172. stav 1. KZ-a u vezi sa čl. 28, 32, 54. i 55. KZ-a. Kantonalni sud je apelantu utvrdio pojedinačne kazne zatvora, a potom mu je uz primjenu člana 54. KZ-a izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci.

5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 01 0 K 015029 23 Kž 3 od 17. jula 2024. godine, koje je doneseno povodom žalbe apelantovog branioca i žalbe kantonalne tužiteljice, djelimično je uvažena žalba apelantovog branioca, ukinuta je prvostepena presuda i određeno je održavanje pretresa pred tim sudom.

6. Vrhovni sud je nakon održanog pretresa donio Presudu broj 01 0 K 015029 24 Kžk od 23. maja 2025. godine kojom je apelanta proglasio krivim da je radnjama bliže opisanim u izreci presude učinio krivično djelo ubistva iz člana 166. stav 1. KZ-a i krivično djelo teške tjelesne ozljede iz člana 172. stav 1. KZ-a u podstrekavanju, sve u vezi sa članom 28. stav 1, članom 32. stav 2. i članom 54. KZ-a. Vrhovni sud je apelantu za krivično djelo iz člana 166. stav 1. KZ-a u podstrekavanju utvrdio kaznu zatvora u trajanju od pet godina, dok mu je za krivično djelo iz člana 172. stav 1. KZ-a u podstrekavanju utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Vrhovni sud je na osnovu člana 54. st. 1. i 2. tačka b) KZ-a apelanta osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i jednog mjeseca. U izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru. Oštećeni su s imovinskopravnim zahtjevom upućeni na parnični postupak.

7. Vrhovni sud je u obrazloženju presude naveo da su na pretresu održanom pred tim sudom, na osnovu člana 332. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH, preuzeti dokazi optužbe i odbrane izvedeni tokom prvostepenog postupka, te ih je taksativno naveo. Osim toga, ukazao je na dokaze koji su neposredno izvedeni na pretresu pred tim sudom. Dalje je interpretiran sadržaj navedenih dokaza. Vrhovni sud je obrazložio zašto je prihvatio odnosno zašto nije prihvatio kao vjerodostojne iskaze pojedinih svjedoka, te zašto nije prihvatio apelantov iskaz. U vezi s tim je obrazložio da je ocjenom svih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, van razumne sumnje utvrdio da su se u apelantovim radnjama stekla sva bitna obilježja krivičnih djela za koja je osuđen. Naime, Vrhovni sud je na osnovu provedenih dokaza utvrdio da je apelant, obećavši nagradu u novcu, podstrekavao dva lica na ubistvo i tjelesno ozljeđivanje oštećenih. Vrhovni sud je zaključio da je apelant postupao s direktnim umišljajem, te da apelantova uračunljivost u vrijeme izvršenja krivičnih djela nije ničim dovedena u pitanje. U konačnici, Vrhovni sud je cijenio apelantovu iskazanu upornost u izvršenju krivičnog djela, bezobzirnost koja se ogleda u činjenici da je krivičnopravne radnje preduzeo prema najbližim srodnicima, kao i njegovu raniju osuđivanost, koja ukazuje na njegovu sklonost ka nasilju usmjerenom prema bliskim srodnicima. Stoga je zaključio da je izrečena kazna neophodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja.

8. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je Rješenjem Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 K 144459 25 Iks od 1. jula 2026. godine odbijen apelantov zahtjev za odlaganje izvršenja kazne zatvora podnesen zbog razloga propisanih članom 27. stav 1. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija (u daljnjem tekstu: ZIKS). Određeno je da se 16. jula 2026. godine apelant javi na izdržavanje kazne zatvora u Kazneno-popravni zavod poluotvorenog tipa u Bihaću (u daljnjem tekstu: KPZ) radi izdržavanja izrečene kazne zatvora. Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da je apelantu triput odložio izvršenje kazne zatvora zbog razloga propisanih članom 27. stav 1. ZIKS-a. Dalje je ukazao na odredbu čl. 46. i 49. ZIKS-a, te je naveo da je zakonom propisana mogućnost odnosno obaveza liječenja lica na izdržavanju kazne zatvora, kao i upućivanja u nadležnu ustanovu u slučaju da osuđeno lice za vrijeme izdržavanja kazne zatvora pokazuje teške duševne ili psihičke smetnje. U konačnici, Općinski sud je ukazao da je cijenio specijalistički nalaz od 24. juna 2026. godine kojim je apelantu preporučen kontrolni pregled prema već ustaljenoj dinamici, što, prema ocjeni suda, apelant može izvršiti i iz KPZ-a.

9. Apelant smatra da mu je osporenom presudom prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U suštini, apelant negira izvršenje krivičnih djela, te u vezi s tim osporava način na koji je Vrhovni sud cijenio provedene dokaze i utvrdio činjenično stanje. Smatra da se presuda zasniva na iskazu nekredibilnog svjedoka, te da je Vrhovni sud povrijedio načelo zabrane reformatio in peius i da mu je odmjerena prestroga kazna.

10. U zahtjevu za privremenu mjeru od 15. juna 2026. godine apelant je predložio da se odloži izvršenje osporene Presude Vrhovnog suda broj 01 0 K 015029 24 Kžk od 23. maja 2025. godine do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji. U vezi s tim, apelant je naveo da ima ozbiljne zdravstvene teškoće te potrebu za kontinuiranom terapijom i medicinskim nadzorom. Istakao je da medicinska dokumentacija ukazuje da su se njegove zdravstvene tegobe intenzivirale nakon smrti supruge, da koristi propisanu terapiju te da mu je preporučeno mirovanje i izbjegavanje stresnih situacija. Dakle, kako tvrdi, njegovo zdravstveno stanje nije paušalno istaknuta okolnost, nego medicinski dokumentirano stanje koje traje duži period i zahtijeva kontinuiran nadzor, terapiju i stabilne uvjete liječenja. Njegovo zdravstveno stanje je, kako je naveo, već predstavljalo relevantan osnov za odgodu izvršenja kazne zatvora pred redovnim sudom. Smatra da njegovo upućivanje na izdržavanje kazne zatvora u takvom zdravstvenom stanju, prije odluke Ustavnog suda o apelaciji, može dovesti do pogoršanja zdravstvenog stanja i nastanka posljedica koje bi bile teško popravljive.

11. U dopuni zahtjeva za donošenje privremene mjere apelant je naveo da iz specijalističkog nalaza koji je dostavio u prilogu dopune zahtjeva proizlazi da je zbog bolesti odranije pod kontrolom neuropsihijatra, da mu je ordinirana terapija te preporučena pošteda od psihofizičkog napora, kao i kontrolni pregled prema ustaljenoj dinamici. Tvrdi da navedeni nalaz potvrđuje potrebu za terapijom i medicinskim praćenjem, te osjetljivost njegovog zdravstvenog stanja, što opravdava potrebu da se odloži izvršenje kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.

12. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda.

13. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. Član 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. (5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.

15. Ustavni sud naglašava da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štite Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes lica koje se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano usvojiti predloženu privremenu mjeru.

16. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju zahtjev za donošenje privremene mjere apelant zasniva na svom lošem zdravstvenom stanju te da smatra da je neophodno postupanje Ustavnog suda radi donošenja tražene mjere radi interesa zaštite njegovog zdravlja. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je redovni sud triput odložio izvršenje kazne zatvora zbog apelantovog zdravstvenog stanja, dok je odbio apelantov četvrti zahtjev za odgodu izvršenja kazne zatvora u skladu sa članom 27. stav. 1. tačka 1. ZIKS-a. Naime, Ustavni sud zapaža da je redovni sud ocjenom medicinske dokumentacije, koju je apelant dostavio u prilogu dopune zahtjeva za donošenje privremene mjere, zaključio da apelant zdravstvenu zaštitu može ostvariti i tokom boravka u KPZ-u. U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća da je članom 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda propisano da zahtjev za podnošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom pod uvjetom da je prethodno, u skladu sa zakonskim mogućnostima koje ima, tražio odlaganje izvršenja odluke redovnih sudova u postupku koji je vođen pred tim sudovima. Smisao navedene odredbe Pravila je da stranke prije obraćanja Ustavnom sudu iskoriste zakonske mogućnosti koje im stoje na raspolaganju u postupku pred redovnim sudovima (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-845/26 od

16. aprila 2026. godine, tačka 8, dostupna na www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama ZIKS-a uređuje, između ostalog, postupak odlaganja izdržavanja kazne zatvora. Ustavni sud zapaža da je apelant navedenu mogućnost samo djelimično iscrpio podnošenjem zahtjeva za odlaganje izvršenja kazne zatvora koji je odbijen. Međutim, apelant, kako to proizlazi iz stanja spisa, nije obavijestio Ustavni sud o tome da li je protiv prvostepenog rješenja izjavio žalbu drugostepenom sudu, odnosno o tome da li je iscrpio sve mogućnosti propisane odredbama ZIKS-a. Navedeno se u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda pojavljuje kao preduvjet odlučivanju o zahtjevu za donošenje privremene mjere (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3887/25 od 19. februara 2026. godine, tačka 10, dostupna na www.ustavnisud.ba).

17. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan jer apelant nije dokazao da su ispunjeni uvjeti za donošenje privremene mjere propisani članom 64. Pravila Ustavnog suda.

18. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

19. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5275/25 (R.D.) | Sudska praksa | Aktio