Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2191/26 (Agencija za nadzor osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine)

Odluka donesena 24. 09. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2191/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

24. 09. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-2191/26 , rješavajući zahtjev Agencije za nadzor osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Agencije za nadzor osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Agencija za nadzor osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Advokatsko društvo „Spaho“ d.o.o. Sarajevo, podnijela je 12. juna 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 051142 Uo od 15. aprila 2026. godine. Apelantica je također podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud privremeno obustavio pravno djelovanje i izvršenje osporenog rješenja Kantonalnog suda do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o ovoj apelaciji.

Uvodne napomene

2. Tačkom 1. apelanticinog rješenja od 23. februara 2026. godine odlučeno je da se djelimično prihvataju prigovori tužitelja DD za osiguranje „Camelija“ Bihać (u daljnjem tekstu: tužitelj) izjavljeni na zapisnik o izvršenom neposrednom nadzoru, dok je tačkom 2, i to podtačkama od 2.1. do 2.30 naloženo tužitelju da otkloni utvrđene nepravilnosti i nezakonitosti u poslovanju (bliže opisano u izreci rješenja). Tačkama od 3. do 6. izreke navedenog rješenja određeni su rokovi za postupanje po naloženim mjerama i obaveza dostavljanja dokaza, kao i druge zabrane bliže navedene u tom rješenju.

3. Tužitelj je protiv navedenog apelanticinog rješenja pokrenuo upravni spor, koji je u toku. Također, tužitelj je podnio zahtjev za odlaganje izvršenja tač. 2.3, 2.4, 2.5, 2.6, 2.8, 2.12., 2.22, 2.24. i 2.25. osporenog akta, u skladu sa članom 17. stav 4. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS) do donošenja sudske odluke.

Osporena odluka

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 U 051142 26 Uo od 15. aprila 2026. godine odloženo je izvršenje tač. 2.3, 2.4, 2.5, 2.6, 2.8, 2.12, 2.22, 2.24. i 2.25. apelanticinog rješenja do okončanja upravnog spora. Kantonalni sud je u obrazloženju istakao da je tužitelj u svom zahtjevu, između ostalog, ukazao da iz nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke jasno proizlazi da tužiteljevo trenutno poslovanje nije ugroženo, te da tužitelj može ispunjavati svoje obaveze bez bojazni da će u slučaju nepostupanja po apelanticinom rješenju u ostavljenim rokovima nastati štetna posljedice po osiguranike. S druge strane, ako bi tužitelj u ostavljenim rokovima postupio po spornim mjerama, te mjere bi dovele do pogoršanja tužiteljeve sposobnosti da izvršava svoje obaveze, smanjenja ukupne vrijednosti tužiteljeve imovine, pada priliva prihoda, smanjenja broja zaključenih polica osiguranja, pada premijskog prihoda i smanjenja baze za formiranje tehničkih rezervi. Tužitelj je u zahtjevu naglasio da bi u tom scenariju direktno bili ugroženi osiguranici, koje zapravo Zakon o osiguranju prioritetno i štiti. Kantonalni sud je istakao da je tužitelj ukazao i na statističke podatke iz 2024. godine, u smislu da je isplatio 3.656 zahtjeva za isplatu štete u ukupnom iznosu od 9.045.020,00 KM. Tužitelj je naglasio da i taj podatak oslikava njegovu finansijsku stabilnost i mogućnost da se izvršenje apelanticinog rješenja odloži do okončanja upravnog spora bez posljedica po javni interes. Kantonalni sud je naveo da je tužitelj dostavljenim dokazom, nalazom i mišljenjem vještaka ekonomske struke iz marta 2026. godine, dokazao da bi izvršenjem apelanticinog rješenja za njega nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti. Naime, kako je obrazloženo, u slučaju hitnog usklađivanja tužitelj bi bio primoran na prodaju dijela imovine radi formalnog ispunjenja regulatornih zahtjeva. S obzirom na prirodu imovine, takva prodaja bi se mogla realizirati samo uz umanjenje vrijednosti imovine kojom tužitelj upravlja. Kantonalni sud je istakao i da bi dodatno ubrzano usklađivanje režijskih troškova moglo proizvesti pad prihoda i priliva koje bi produbilo disbalans u poželjnoj ročnoj strukturi imovina i obaveza. Dalje je istakao da, ukoliko bi se mjera provodila u realnim tržišnim uvjetima i odgovarajućem periodu, tužitelj bi bio u mogućnosti da uskladi strukturu ulaganja bez nastanka značajne finansijske štete. Kantonalni sud je zaključio da iz dostavljenih dokaza proizlazi da bi izvršenje apelanticinog rješenja u navedenim tačkama imalo nesagledive štetne posljedice po tužitelja, a posljedično i po njegove korisnike. Kantonalni sud je istakao da je cijenio i da odlaganje izvršenja apelanticinog rješenja nije protivno javnom interesu.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjem prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije. U odnosu na privremenu mjeru, apelantica je istakla da osporeno rješenje neposredno pogađa javni interes jer odlaže izvršenje mjera nadzora u sektoru osiguranja. Dalje je istakla da konkretne mjere postoje radi zaštite osiguranika, korisnika prava iz osiguranja, stabilnosti tržišta, pravilnog formiranja tehničkih rezervi, zakonitog ulaganja sredstava i jednakog regulatornog tretmana svih učesnika na tržištu. Apelantica je istakla i da posljedice odlaganja izvršenja nastupaju odmah, dok eventualna kasnija odluka Ustavnog suda ne može u potpunosti otkloniti period u kojem su regulatorne mjere bile suspendirane. Dalje je istakla da suspendiranje izvršenja rezultira neposrednim nastupanjem štetnih posljedica na sektor osiguranja, ugrožava javnu sigurnost, te u konačnici formira pravni vakuum, u kojem potencijalno svaki naredni kontrolirani subjekt može suspendirati njene naloge, bez bilo kakve štetne posljedice za sebe. Upravo takva povreda suprotna je općim principima nadzora regulatora (apelantice), a koja je definirana članom 138. stav 2. Zakona o osiguranju. Apelantica je istakla da ona kao isključivi i jedini regulator tržišta osiguranja svoje nadležnosti izvršava u ime i u korist javnog interesa. Stoga se nedvosmisleno može zaključiti da je i utvrđivanje nezakonitosti, te nalaganje otklanjanja nezakonitosti upravo u svrhu javnog interesa. Apelantica je navela da je suspenzija mjera koja je naložena kako bi se zaštitio javni interes, upravo suprotno javnom interesu koji ZUS definira kao elementarni preduvjet za donošenje rješenja o odgađanju izvršenja.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je za njega posebno neprihvatljivo da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom na to da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3941/23 od 28. septembra 2023. godine, tačka 11, dostupna na www.ustavnisud.ba).

10. Razmatrajući apelanticine navode, Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu u ovom trenutku bili dovoljni da bi donio predloženu privremenu mjeru. Apelantica nije ukazala kakva bi konkretna nenadoknadiva šteta nastupila zbog donošenja osporene odluke, nego, u suštini, uopćeno tvrdi da je svako odlaganje izvršenja regulatornih mjera protivno javnom interesu. Stoga, Ustavni sud ukazuje da argumentacijom koju je apelantica navela nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Iz navedenog proizlazi da apelantica nije ponudila razloge koji bi ukazivali da su ispunjeni uvjeti za donošenje privremene mjere, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2191/26 (Agencija za nadzor… | Sudska praksa | Aktio