Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-813/23 (M.R.)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-813/23

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-813/23, rješavajući apelaciju M. R., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, dopredsjednica

Angelika Nußberger, dopredsjednica

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudac

Marin Vukoja, sudac

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 20. listopada 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela M. R.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku povrata u posjed stana koji se trenutno vodi pred Upravom za stambena pitanja Kantona Sarajevo Ministarstva komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo.

Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se direktoru Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo Ministarstva komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo da, u skladu s ovom odlukom, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje navedenog postupka shodno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantici M. R. isplati iznos od 800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i direktoru Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo Ministarstva komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo da u prethodno navedenom roku od najkasnije tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. M. R. (u daljnjem tekstu: apelantica), čiji je punomoćnik Danijela Saller-Osenk, odvjetnica iz Sarajeva, podnijela je 20. veljače 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog prekomjerne duljine postupka pred organima uprave i redovnim sudovima u predmetu vraćanja u posjed stana.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Ministarstva komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Kantonalni sud, Ministarstvo i Uprava su dostavili odgovore na apelaciju, koji su dostavljeni apelantici radi izjašnjenja. Apelantica je dostavila izjašnjenje.

4. Ustavni sud je 14. travnja 2026. godine zatražio od Ministarstva da dostavi informaciju o statusu konkretnog postupka nakon donošenja presude Kantonalnog suda od 20. srpnja 2022. godine. Ministarstvo je dostavilo traženu informaciju 8. svibnja 2026. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice koje su relevantne za odlučivanje o apelaciji navedene su kako slijedi.

6. Postupak je pokrenut 5. lipnja 2002. godine podnošenjem apelantičinog zahtjeva za povrat stana u posjed po osnovi stanarskog prava. U razdoblju od 2002. do 2016. godine predmet je višestruko kružio između različitih instanci. Uprava je donijela ukupno pet meritornih rješenja (tri odbijajuća 2003., 2004. i 2010. godine, te dva usvajajuća 2008. i 2015. godine), koja je Ministarstvo redovno poništavalo postupajući po žalbama nezadovoljnih strana. Sudska kontrola u toj fazi obuhvatila je dvije presude Kantonalnog suda (iz 2006. i 2015. godine) kojima su akti organa uprave poništavani i predmet vraćan na ponovni postupak.

7. Apelantica je 21. travnja 2015. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu zbog prekomjerne duljine trajanja postupka pred organima uprave i redovnim sudovima u konkretnom predmetu. Odlukom Ustavnog suda broj AP-1904/15 od 16. ožujka 2016. godine utvrđena je povreda prava na suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se u tom trenutku nalazio na rješavanju pred Upravom, uz nalog Upravi za hitno rješavanje predmeta, te nalog Vladi Kantona Sarajevo da apelantici na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku isplati iznos od 3.900,00 KM. u roku od tri mjeseca od dana dostave te odluke.

Činjenice u predmetu nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP-

1904/15 od 16. ožujka 2016. godine (od 2016. do 2021. godine)

8. Uprava je rješenjem od 20. travnja 2016. godine ponovo usvojila apelantičin zahtjev, što je Ministarstvo potvrdilo rješenjem od 30. lipnja 2016. godine. Međutim, Kantonalni sud je presudom od 12. siječnja 2017. godine preinačio te akte i odbio apelantičin zahtjev za povrat stana, što je Vrhovni sud potom potvrdio presudom od 7. veljače 2019. godine odbijanjem apelantičinog zahtjeva za izvanredno preispitivanje presude od 12. siječnja 2017. godine.

9. Apelantica je 15. svibnja 2019. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu sada protiv presude Vrhovnog suda od 7. veljače 2019. godine i presude Kantonalnog suda od 12. siječnja 2017. godine. Odlučujući o apelaciji, Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-2082/19 od 8. srpnja 2021. godine utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog proizvoljne primjene materijalnog prava, ukinuo presudu Vrhovnog suda i naložio hitno donošenje nove odluke.

10. U izvršenju druge odluke Ustavnog suda Vrhovni sud je presudom od 23. rujna 2021. godine ukinuo presudu Kantonalnog suda od 12. siječnja 2017. godine i predmet vratio tom sudu na ponovno odlučivanje. Kantonalni sud je u ponovnom postupku presudom od 20. srpnja 2022. godine poništio upravna rješenja od 20. travnja i 30. lipnja 2016. godine i predmet ponovo vratio Upravi.

11. Vrhovni sud je rješenjem od 3. studenog 2022. godine odbacio apelantičin zahtjev za izvanredno preispitivanje presude od 20. srpnja 2022. godine jer njom nije riješena upravna stvar (nije nastupila i materijalna pravomoćnost presude).

12. U novom krugu prvostupanjskog postupka Uprava je zaključkom od 4. lipnja 2025. godine (što je Ministarstvo potvrdilo rješenjem od 20. listopada 2025. godine) prekinula postupak naloživši apelantici da pokrene parnicu radi utvrđivanja vlasničkih prava trenutnog korisnika stana (R. Ć.). Međutim, najnovijom presudom Kantonalnog suda od 30. ožujka 2026. godine poništeni su akti o prekidu, a predmet je ponovo vraćen prvostupanjskom organu (Upravi) na ponovno rješavanje.

Trenutna faza i ukupno trajanje postupka

13. Predmet se trenutno, po sedmi put u dvadesetčetverogodišnjoj historiji spora, nalazi u fazi prvostupanjskog upravnog postupka pred Upravom, koja iznova treba provesti dokazni postupak i odlučiti o pravu na povrat stana.

14. Računajući od donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP-1904/15 (16. ožujka 2016. godine) do donošenja ove odluke Ustavnog suda postupak traje 10 godina i četiri mjeseca. Unutar tog razdoblja redovni sudovi i organi uprave, zbog konstantnog međusobnog ukidanja i vraćanja odluka, do danas nisu donijeli konačnu i materijalno pravomoćnu odluku o suštini upravne stvari.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelantica smatra da su joj zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. Apelantica ističe da ni nakon 24 godine od kada je podnijela zahtjev za povrat stana još uvijek nije ostvarila svoje pravo.

b) Odgovori na apelaciju

16. Vrhovni sud i organi uprave se u odgovoru na apelaciju nisu očitovali na navode koji se tiču duljine trajanja postupka te ističu da nisu povrijeđena ustavna i konvencijska prava na koja se apelantica poziva.

17. Ministarstvo je u dostavljenoj informaciji obavijestilo Ustavni sud da je, postupajući po presudi Kantonalnog suda od 20. srpnja 2022. godine, Uprava zaključkom od 4. lipnja 2025. godine prekinula postupak i naložila apelantici da u roku od 30 dana pred nadležnim sudom pokrene postupak utvrđivanja stjecanja svojstva stanarskog prava i uknjižba prava vlasništva R. Ć. po osnovi Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 497684 17 P 2 od 12. travnja 2017. godine. Rješenjem Ministarstva od 20. listopada 2025. godine odbijena je žalba R. Ć. protiv tog zaključka. Presudom Kantonalnog suda od 30. ožujka 2026. godine uvažena je tužba R. Ć., poništeni su rješenje od 20. listopada 2025. godine i zaključak od 4. lipnja 2025. godine i predmet vraćen Upravi na ponovni postupak.

18. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju opravdava duljinu trajanja postupka pred tim sudom tako što se poziva na Plan rješavanja starih predmeta koji je obvezan provoditi u skladu s instrukcijama Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine te na prevelik broj predmeta koji se nalaze na rješavanju pred tim sudom.

c) Izjašnjenje

19. Apelantica je u izjašnjenju ponovila apelacijske navode.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 48/99 i 61/22) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:

6. Načelo efikasnosti

Članak 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

14. Ekonomičnost postupka

Članak 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. [...]

21. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) relevantna odredba glasi:

5. Ostale odredbe postupka Članak 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

22. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:

Članak 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

23. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravak, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Članak 31. stavak (1)

Dužnosti predsjednika suda

Predsjednik suda odgovoran je za upravljanje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom.

VI.Dopustivost

24. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uvjete propisane člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, da ispunjava i ostale razloge dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

VII.Meritum

25. Apelantica smatra da je duljina konkretnog postupka nespojiva sa zahtjevom za suđenje u „razumnom roku“. Ona se pozvala na članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

26. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

27. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

28. Ustavni sud ponavlja da se opravdanost duljine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te što je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, presuda od 7. veljače 2002. godine, predstavka broj 53176/99, točka 38., i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. ožujka 2021. godine, predstavka broj 59181/18, točka 18.).

29. Ustavni sud naglašava da je u nizu svojih odluka već utvrdio kršenje prava na suđenje u razumnom roku u pitanju sličnom onom koje se postavlja i u konkretnoj apelaciji. Osim toga, Ustavni sud je utvrdio i da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta u razumnom roku pred sudovima u Bosni i Hercegovini, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u ovoj oblasti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, toč. 53–66., i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

30. Analizirajući postupanje nadležnih organa i redovnih sudova nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP-1904/15, Ustavni sud zapaža da postupak traje dodatnih 10 godina i četiri mjeseca (ukupno pune 24 godine), a da suština upravne stvari do danas nije pravomoćno riješena. Ustavni sud konstatira da je u ovom predmetu stvoren ekstremni sudsko-upravni ping-pong efekt. Unatoč izričitom nalogu iz odluke Ustavnog suda (2016. godine), nadležni sudovi i organi uprave su umjesto konačnog meritornog rješavanja spora opetovano poništavali akte i prebacivali odgovornost s jedne instance na drugu. To uključuje i neopravdan pokušaj Uprave iz 2025. godine da prekine postupak i apelanticu uputi na parnicu, što je dodatno produljilo procesno lutanje. Činjenica da se predmet, nakon više od dvije decenije, danas po sedmi put nalazi na samom početku – u fazi prvostupanjskog postupka – jasan je dokaz sistemske neefikasnosti i nedostatka procesne discipline nadležnih tijela. Ovakvo kruženje predmeta bez konačnog ishoda predstavlja ogledni primjer povrede prava na suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava BiH i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ustavni sud podsjeća na stajalište Europskog suda da ponovno preispitivanje jednog predmeta nakon vraćanja na ponovno odlučivanje može samo po sebi otkrivati ozbiljne nedostatke pravnog sustava države (vidi Europski sud, Stanka Mirković i drugi protiv Crne Gore, presuda od 7. ožujka 2017. godine, predstavke br. 33781/15 i 3 druge, točka 53.). Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sustav od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu često dovodi do de facto lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sustav (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4843/18 od 4. lipnja 2020. godine, točka 38., dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

31. Nakon što je ispitao sve dokumente koji su mu podneseni u apelaciji, Ustavni sud nije uočio bilo kakvu činjenicu ili argument koji bi mogao opravdati duljinu postupka pred organima uprave i redovnim sudovima. Imajući u vidu svoju praksu o ovom pitanju, Ustavni sud smatra da je duljina postupka prekomjerna te da nije zadovoljila kriterij „razumnog roka“.

Ostali navodi

32. Apelantica navodi da joj je zbog duljine trajanja postupka povrijeđeno pravo na imovinu i pravo na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. S obzirom na to da povredu tih prava temelji na identičnim navodima koje je iznijela u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da ih nema potrebe posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine, svoju dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, te odredbe članka 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članka 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluka u razumnom roku apelantici treba isplatiti iznos koji je naveden u dispozitivu ove odluke.

34. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo, jer se postupak u većem dijelu vodio pred organima uprave i nadležnim sudom u nadležnosti tog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da je došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije budući da je duljina postupka bila pretjerano duga, za što sudovi i organi uprave nisu uopće ili nisu dali razumno i logično objašnjenje.

36. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka

74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman