Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2218/26 (L. D. i drugi)
Odluka donesena 24. 09. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2218/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
24. 09. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-2218/26 , rješavajući zahtjev Ljubinke Drino i drugih za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Ljubinke Drino, Senada Drine, Azre Čaušević, Mirze Drine, Senije Poropat i Dževada Drineza donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljubinka Drino, Senad Drino, Azra Čaušević, Mirza Drino, Senija Poropat i Dževad Drino (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zenice, Bugojna i Vogošće, koje zastupa Senija Poropat, advokatica iz Vogošće, podnijeli su 15. juna 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 703883 25 Gž 3 od 25. marta 2026. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 703883 19 P od 23. jula 2019. godine. Apelanti su podnijeli i zahtjev kojim su tražili da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi zabranio donošenje rješenja o izvršenju po navedenim presudama kojima su apelanti obavezani na naknadu troškova postupka Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) do okončanja postupka o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 703883 19 P od 23. jula 2019. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 703883 25 Gž 3 od 25. marta 2026. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obaveže tužena da im zbog nezakonitog rada sudija, po osnovama preciziranim u izreci presude, isplati određene iznose na ime naknade materijalne štete. Apelanti su obavezani da tuženoj naknade troškove postupka u iznosu od 3.570,00 KM. Naime, apelanti su smatrali da su joj organi tužene – sudovi prouzročili materijalnu štetu jer je odbijen njihov tužbeni zahtjev u vezi s označenim spornim nekretninama na kojima je M. L. bespravno izgradila kuću. Apelanti su tvrdili da je Vrhovni sud postupio suprotno sudskoj praksi te da je bez ikakvog ovlaštenja ukinuo drugostepenu presudu koja je bila u njihovu korist i potvrdio prvostepenu presudu. U vezi s tim, redovni sudovi su zaključili da je tužena dokazala da je Vrhovni sud kao njen organ proveo postupak u skladu sa Zakonom o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine i čl. od 237. do
254. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine donoseći odluku u postupku po izjavljenoj reviziji.
3. Apelanti navode da su im osporenim presudama prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Kršenje navedenih prava apelanti vide u proizvoljnoj primjeni prava. Smatraju da je nesporno da im je nastala materijalna šteta zbog nezakonitog rada sudija, kao i zbog činjenice da Vrhovni sud nije mogao potvrditi prvostepenu presudu. Apelanti smatraju da zbog toga Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi zabranio donošenje rješenja o izvršenju po navedenim presudama Kantonalnog suda i Općinskog suda, kojima su apelanti obavezani na naknadu troškova postupka tuženoj, do okončanja postupka po apelaciji.
4. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
5. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene tog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je za Ustavni sud neprihvatljivo da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom na to da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine, tačka 10, dostupna na www.ustavnisud.ba).
6. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da argumentacijom koju su apelanti naveli a tiče se (navodnog) kršenja njihovih ustavnih prava nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
7. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.
8. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.
9. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman