Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2971/23 (M. P.)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Invalidnina
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2971/23

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2971/23, rješavajući apelaciju koju je podnio Miro Papac, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, dopredsjednica Angelika Nußberger, dopredsjednica

Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudac

Marin Vukoja, sudac

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 20. listopada 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Miro Papac u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Službe za opću upravu, civilnu zaštitu i braniteljsko-invalidsku zaštitu Općine Stolac broj UP-I-

04-43-I-33/07-2 od 12. listopada 2023. godine.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da Miri Papcu isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da u prethodno navedenom roku od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Miro Papac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, kojeg zastupa Darislav Paponja, odvjetnik iz

Zajedničkog odvjetničkog ureda „Paponja & Paponja“ iz Mostara, podnio je 26. lipnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog prekomjerne duljine postupka u predmetu priznavanja prava na osobnu invalidninu, koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Službom za opću upravu, civilnu zaštitu i braniteljsko-invalidsku zaštitu Općine Stolac (u daljnjem tekstu: Služba).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Službe zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud je traženi odgovor dostavio 1. lipnja 2026. godine, Ministarstvo 5. lipnja 2026. godine, a Služba 8. lipnja 2026. godine. Kantonalni sud nije dostavio traženi odgovor.

4. Odgovori na apelaciju su 17. lipnja 2026. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Apelantov punomoćnik nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice koje su relevantne za odlučivanje o apelacijama navedene su kako slijedi.

Uvodne napomene

6. Rješenjem Službe od 10. kolovoza 2007. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V. grupe sa 70 % vojnog invaliditeta. U postupku zakonske revizije na navedeno rješenje je dana suglasnost Ministarstva od 10. listopada 2007. godine.

Osporeni postupak

7. Služba je, rješavajući po službenoj dužnosti, donijela rješenje od 2. rujna 2015. godine kojim je ukinuto rješenje Službe od 10. kolovoza 2007. godine i riješeno da apelantu prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida zaključno sa 31. srpnjem 2015. godine.

8. Rješenjem Ministarstva od 4. studenog 2015. godine odbijena je apelantova žalba i prvostupanjsko rješenje Službe od 2. rujna 2015. godine poništeno i riješeno tako da se rješenje Službe od 10. kolovoza 2008. godine poništava i odbija apelantov zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida kao neutemeljen.

9. Presudom Kantonalnog suda od 9. veljače 2018. godine uvažena je apelantova tužba i poništeno rješenje Ministarstva i predmet vraćen tom organu na ponovno rješavanje.

10. Rješenjem Ministarstva od 25. travnja 2018. godine odbijena je apelantova žalba i prvostupanjsko rješenje Službe od 2. rujna 2015. godine poništeno i riješeno tako da se rješenje Službe od 10. kolovoza 2008. godine poništava i odbija apelantov zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida kao neutemeljen.

11. Presudom Kantonalnog suda od 6. listopada 2020. godine uvažena je apelantova tužba i poništeno rješenje Ministarstva i rješenje Službe od 2. rujna 2015. godine.

12. Presudom Vrhovnog suda od 14. lipnja 2022. godine uvažen je zahtjev Ministarstva za izvanredno preispitivanje sudske odluke, te je presuda Kantonalnog suda od 6. listopada 2020. godine ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

13. Kantonalni sud je presudom od 28. travnja 2023. godine uvažio apelantovu tužbu, poništio rješenje Ministarstva od 25. travnja 2018. godine i rješenje Službe od 2. rujna 2015. godine te predmet vratio Službi na ponovno rješavanje.

14. Iz odgovora na apelaciju Službe proizlazi da je rješenjem Službe od 12. listopada 2023. godine postupak obustavljen zbog nemogućnosti provođenja dokaznog postupka te odlučeno da rješenje Službe od 10. kolovoza 2007. godine ostaje na snazi.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant u apelaciji ukazuje da obnova postupka priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida traje dulje od sedam godina te predlaže da mu se dosudi naknada na ime nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

16. Vrhovni sud je naveo da je presuda tog suda donesena u skladu s procesnim i materijalnim zakonima, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, te da nije došlo do povrede apelantovih prava na koja se poziva u apelaciji.

17. Ministarstvo je navelo kronologiju postupka, te je navelo da apelant osporava nepostupanje prvostupanjskog organa po presudi Vrhovnog suda, te da ne postoji nikakva odgovornost Ministarstva za navedene okolnosti.

18. Služba je navela da je 12. listopada 2023. godine donijela rješenje kojim je postupak obustavljen zbog nemogućnosti provođenja dokaznog postupka, te odlučeno da rješenje Službe od 10. kolovoza 2007. godine ostaje na snazi, čime je u cijelosti udovoljeno apelantovom zahtjevu.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 48/99 i 61/22)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni pročišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Članak 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Organ je dužan po službenoj dužnosti pribavljati podatke o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija.

20. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) relevantna odredba glasi:

5. Ostale odredbe postupka

Članak 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

21. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni pročišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi: Članak 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

22. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uvjete propisane člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, da ispunjava i ostale razloge dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena, u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

VII.Meritum

23. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

24. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

25. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

26. Ustavni sud ponavlja da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, duljina trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, točka 38., i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. ožujka 2021. godine, predstavka broj 59181/18, točka 18.).

27. Ustavni sud će u okolnostima konkretnog predmeta kao relevantno razdoblje ispitati razdoblje od kada je Služba po službenoj dužnosti donijela rješenje od 2. rujna 2015. godine pa do donošenja rješenja Službe od 12. listopada 2023. godine. Iz navedenog proizlazi da je relevantno razdoblje dulje od osam godina. Zatim, Ustavni sud smatra da se radilo o relativno složenom predmetu jer je trebalo vršiti reviziju relevantne dokumentacije i održati javnu raspravu, što je u izvjesnoj mjeri utjecalo na duljinu postupka, te da se radilo o predmetu koji je od većeg značaja za apelanta. Osim toga, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim postupcima doprinio duljini trajanja postupka.

28. Analizirajući postupanje organa uprave i redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom postupku donesen veći broj odluka, te da su redovni sudovi u više navrata vraćali predmet na ponovno odlučivanje. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud dva puta poništio rješenja Ministarstva i vratio na ponovni postupak, dok je Vrhovni sud uvažio zahtjev za izvanredno preispitivanje i predmet vratio na ponovno rješavanje. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Europskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sustav (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4843/18 od 4. lipnja 2020. godine, točka 38., dostupna na www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud zapaža da su Ministarstvo i Vrhovni sud u relativno kratkim rokovima donosili svoje odluke, za razliku od Kantonalnog suda kojem je u dva navrata trebalo više dvije godine da odluči o tužbama, dok je jednom odlučio o tužbi u relativno kratkom roku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u odlučujućoj mjeri doprinio sveukupnoj duljini trajanja postupka.

29. Na temelju navedenog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ostali navodi

30. Apelant navodi da mu je zbog duljine trajanja postupka povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. S obzirom na to da povredu tog prava temelji na identičnim navodima koje je iznio u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati te navode u odnosu na pravo iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

31. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. rujna 2022. godine, toč. 32–34.), Ustavni sud smatra da apelantu, u smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 600,00 KM.

32. Tu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, s obzirom na pretežnu odgovornost Kantonalnog suda za duljinu trajanja postupka, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije s obzirom na to da je postupak kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu, koji je značajan za apelanta, trajao dulje od osam godina.

34. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka

74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman