Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1224/26 (E. Č.)
Odluka donesena 24. 09. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1224/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
24. 09. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-1224/26 , rješavajući zahtjev Elvira Čajića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Elvira Čajića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Elvir Čajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg zastupa Mirnes Ajanović, advokat iz Tuzle, podnio je 2. aprila 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 126 0 Rs 223386 25 Rsž od 19. februara 2026. godine. Apelant je istovremeno podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje osporene presude i svih pravnih posljedica koje iz nje proizlaze do donošenja konačne odluke o apelaciji. Apelant je 30. juna 2026. godine podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio izvršenje preciziranih rješenja JUOŠ „Prokosovići“ Lukavac (u daljnjem tekstu: OŠ „Prokosovići“) navedenih u tački 5. odluke i nastupanje njihovih pravnih i faktičkih posljedica da se naloži OŠ „Prokosovići“ da privremeno uspostavi i očuva pravno i faktičko stanje koje je postojalo prije donošenja navedenih akata, uključujući priznavanje stručnog zvanja profesor savjetnik i obračun i isplatu plaće prema ranijem rješenju, te privremeno zabranjivanje pokretanja ili provođenja bilo kakvog postupka radi povrata ranije isplaćenih dodataka na plaću po osnovu stručnih zvanja profesor mentor i profesor savjetnik sve do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 126 0 Rs 223386 24 Rs od 25. jula 2025. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev i poništeno kao nezakonito rješenje JUOŠ „Lukavac Grad“ Lukavac (u daljnjem tekstu: tužena) od 2. februara 2024. godine (stav I izreke), odbijen apelantov zahtjev kojim je tražio da rješenje tužene od 28. oktobra 2019. godine ostane na snazi (stav II izreke), te određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (stav III izreke).
3. Presudom Kantonalnog suda broj 126 0 Rs 223386 25 Rsž od 19. februara 2026. godine usvojena je žalba tužene i preinačena presuda Općinskog suda u st. I i III izreke tako što je odbijen apelantov tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tužene od 2. februara 2024. godine i određeno da apelant tuženoj nadoknadi troškove postupka. U obrazloženju presude navedeno je da je tužena rješenjem od 28. oktobra 2019. godine apelantu priznala pravo na stjecanje višeg stručnog zvanja mentor na osnovu stečenog akademskog stručnog zvanja magistar matematike i fizike, a da je rješenjem tužene od 2. februara 2024. godine poništeno prethodno navedeno rješenje o stjecanju mentorstva. Kantonalni sud je zaključio da je rješenje tužene od 2. februara 2024. godine bilo pravilno i zakonito jer apelant nije ispunjavao uvjete za priznavanje višeg stručnog zvanja budući da je stekao zvanje magistra struke, a ne magistra nauke.
4. Apelant je u drugoj obrazovnoj instituciji OŠ „Prokosovići“ 2023. godine stekao više stručno zvanje profesor savjetnik koje je, prema apelantovim navodima, više stručno zvanje u odnosu na zvanje profesor mentor. Rješenjem OŠ „Prokosovići“ od 15. juna 2026. godine, koje je potvrđeno rješenjem OŠ „Prokosovići“ od 23. juna 2026. godine, poništeno je apelantovo ranije stečeno više stručno zvanje profesor savjetnik, uz pozivanje na osporenu presudu Kantonalnog suda. Rješenjem OŠ „Prokosovići“ od 23. juna 2026. godine apelantu je priznato više stručno zvanje profesor mentor za period od četiri godine, počevši od 1. jula 2023. godine, a rješenjem OŠ „Prokosovići“ od 24. juna 2026. godine utvrđen novi koeficijent za obračun plaće s primjenom od 1. jula 2026. godine.
5. Apelant navodi da su mu osporenom odlukom prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i opća zabrana diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, te član II/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava te u kršenju prava na obrazloženu odluku. Kao razlog za donošenje privremene mjere kojom bi se odgodilo izvršenje osporene presude apelant navodi da bi njenim izvršenjem došlo do neposrednog smanjenja njegovih primanja, gubitka profesionalnog statusa i onemogućavanja daljnjeg napredovanja, što bi proizvelo kontinuirane i teško popravljive štetne posljedice.
6. Kao razlog za donošenje privremene mjere koji je naveo u podnesku od 30. juna 2026. godine apelant navodi da su navedena četiri akta OŠ „Prokosovići“ neposredno zasnovana na osporenoj presudi i da su tim rješenjima nastupile profesionalne, statusne i finansijske posljedice za apelanta, na koje je apelant ukazao u ranijem podnesenom zahtjevu za privremenu mjeru. Ističe da je time šteta po njegove interese postala neposredna, konkretna i stvarna.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene tog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sistemu koja može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koja je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Za Ustavni sud je posebno neprihvatljivo da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom na to da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine, tačka 10, dostupna na www.ustavnisud.ba).
11. Apelant ističe da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru preciziranu u tački 1. odluke kako bi se spriječile kontinuirane i teško popravljive štetne posljedice za apelanta koje se ogledaju u smanjenju njegovih primanja, gubitku profesionalnog statusa i onemogućavanju daljnjeg napredovanja. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant u zahtjevu za privremenu mjeru u suštini iznosi argumente kojima se osporava zakonitost osporene odluke i tvrdi da ta odluka proizvodi pravne i faktičke posljedice koje izazivaju teško popravljivu i neotklonjivu štetu za apelanta. Međutim, Ustavni sud ukazuje da navedene tvrdnje same po sebi ne mogu biti dovoljan osnov za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dalje, zahtjev za privremenu mjeru apelant ne može zasnivati na navodima koji se tiču merituma predmeta, o kojima Ustavni sud ne može odlučivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o apelaciji. Prema tome, Ustavni sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
12. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.
14. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman