Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2426/26 (Z.Ć.)
Odluka donesena 24. 09. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2426/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
24. 09. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-2426/26, rješavajući zahtjev Z. Ć. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Z. Ć. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Z. Ć. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Violeta Popović, advokat iz Banjaluke, podnio je 26. juna 2026. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 K 103652 26 Kž od 16. aprila 2026. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere.
2. Presudom Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 K 103652 24 K od 23. januara 2026. godine, koja je potvrđena osporenom presudom Okružnog suda, izuzev u dijelu o visini kazne, apelant je proglašen krivim da je, radnjama opisanim u izreci, počinio krivično djelo neovlašćene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 207. stav 8. Krivičnog zakonika Republike Srpske. Osnovni sud je apelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, ali je Okružni sud tu kaznu preinačio na šest mjeseci zatvora.
3. Apelant je proglašen krivim što je tokom oktobra i novembra 2016. godine, na opisani način, nabavio neutvrđenu količinu opojne droge marihuane, koju je u dva navrata prodao F. T. za iznos od po 50,00 KM. Utvrđeno je da se apelant i treći put sastao s F. T. radi takve prodaje, ali su ga spriječili policijski inspektori kojim je apelant dobrovoljno predao opojnu drogu.
4. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U prilog tome apelant ističe da je odluka o njegovoj krivici zasnovana na iskazu svjedoka F. T. koji je proizvoljno ocijenjen. Takođe, apelant pojašnjava i da je od inkriminisanog događaja proteklo devet godina, te da je njegovu namjeru prodaje opojne droge, „koja se nije desila“, sud utvrdio isključivo iz iskaza svjedoka F. T. Slijedom toga, smatra da je došlo do kršenja principa in dubio pro reo i pretpostavke nevinosti. Smatra da njegova namjera, kao bitno obilježje bića krivičnog djela za koje je osuđen, nije dokazana van svake razumne sumnje. Osim toga, apelant smatra da Okružni sud nije dao jasne, specifične i nedvosmislene odgovore na ključne žalbene navode, koji mogu uticati na ishod postupka. Takođe, apelant ističe da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku jer je postupak pravosnažno okončan tek nakon 10 godina, a trajao je punih devet godina. Apelant je zbog dužine trajanja postupka zatražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM.
5. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se „odgoditi izvršenje kazne“ do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra datreba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. (5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može da podnese učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16 ovih pravila pod uslovom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odlaganjeizvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođenpred tim sudovima, odnosno organima.
9. Apelant traži od Ustavnog suda da „donese privremenu mjeru o odlaganju izvršenja sudske presude koja je predmet apelacije“. Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/18, 55/23 i 29/26) uređuje, između ostalog, postupak odgađanja izdržavanja kazne zatvora. U tom kontekstu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda ni naveo, niti dokazao da je tražio odgađanje izvršenja kazne zatvora od nadležnog organa, iako se to pokazuje kao neophodan preduslov za razmatranje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman