Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2109/26 (D. T.)

Odluka donesena 24. 09. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2109/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

24. 09. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-2109/26, rješavajući zahtjev Dragane Tepavčević za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Dragane Tepavčević za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragana Tepavčević (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Trebinja, koju zastupa Zoran Ignjatić, advokat iz Trebinja, podnijela je 3. juna 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) br. 95 0 K 094648 26 Kv od 15. maja 2026. godine i 95 0 K 094648 26 Kpp 10 od 24. aprila 2026. godine. Apelantkinja je 3. jula 2026. godine dopunila apelaciju i od Ustavnog suda zatražila donošenje privremene mjere.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 95 0 K 094648 26 Kpp 10 od 24. aprila 2026. godine usvojen je prijedlog Okružnog javnog tužilaštva u Trebinju (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) i apelantkinji kao osumnjičenoj određena je mjera zabrane preduzimanja određenih aktivnosti ili službenih dužnosti. Tom mjerom apelantkinji je zabranjeno preduzimanje aktivnosti koje se odnose na zastupanje društva i vođenje poslova društva u svojstvu direktora i lica ovlašćenog za zastupanje „German invest-a“ d.o.o. Trebinje, Poslovna jedinica „Central Park“ (u daljnjem tekstu: „Central Park“), u skladu s djelokrugom nadležnosti iz člana 152. Zakona o privrednim društvima Republike Srpske. Određeno je da će izrečena mjera zabrane biti upisana u Registar poslovnih subjekata putem APIF-a, koji se vodi u Okružnom privrednom sudu u Trebinju. Takođe, određeno i da će izrečena mjera zabrane trajati dok za njom postoji potreba, uz dvomjesečnu kontrolu opravdanosti njene primjene.

3. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da Tužilaštvo sprovodi istragu protiv apelantkinje zbog krivičnih djela zloupotrebe položaja odgovornog lica, te utaje poreza i doprinosa. Navedeno je da je Tužilaštvo uz prijedlog za određivanje mjere zabrane dostavilo dokaze iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je apelantkinja počinila navedena krivična djela u svojstvu direktora „Central Park-a“. Naglašeno je da je mjera zabrane isključivo usmjerena na obavljanje aktivnosti direktora u ime „Central Park-a“, odnosno hotela, a ne cijelog društva. Ukazano je da će izrečenom mjerom neće biti onemogućen rad društva jer osnivači društva i poslovne jedinice u svakom trenutku mogu imenovati novo lice ovlašćeno za zastupanje – drugog direktora, zamjenika direktora, prokuristu i sl. za poslovnu jedinicu, a mjera zabrane se ne odnosi na cijelo društvo.

4. Rješenjem Osnovnog suda broj 95 0 K 094648 26 Kv od 15. maja 2026. godine odbijena je žalba apelantkinjinog branioca izjavljena protiv prvostepenog rješenja.

5. Apelantkinja smatra da su joj osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.e) i

k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja je navela da je osporene odluke donio stvarno nenadležni sud. Osim toga, istakla je da je mjera zabrane „preširoko“ određena jer joj je zabranjeno obavljanje svih poslova za koje je zakonom ovlašćena. Apelantkinja osporava postojanje osnovane sumnja da je počinila krivična djela za koja se sumnjiči, kao i postojanje iteracijske opasnosti.

6. Apelantkinja je u dopuni apelacije predložila da Ustavni sud iz razloga navedenih u apelaciji prvo usvoji privremenu mjeru kojom će naložiti privremenu obustavu izvršenja osporenih rješenja do donošenja konačne odluke o apelaciji.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra datreba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud zapaža da apelantkinja nije posebno obrazložila zahtjev za donošenje privremene mjere te da se razlozi koje je apelantkinja navela kao osnov tražene privremene mjere zapravo tiču merituma predmeta. Naime, Ustavni sud zapaža da apelantkinja problematizuje postupanje Osnovnog suda u postupku određivanja mjere zabrane. Ustavni sud o tim navodima ne može odlučivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o apelaciji. Imajući to u vidu, te okolnost da apelantkinja nije ponudila razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere neophodno radi sprečavanja neotklonjivih štetnih posljedica, Ustavni sud smatra da apelantkinja nije dokazala da su ispunjeni uslovi iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Stoga Ustavni sud smatra da je apelantkinjin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2109/26 (D. T.) | Sudska praksa | Aktio