Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2389/26 (Snaga naroda-Ramo Isak).

Odluka donesena 24. 09. 2026.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2389/26

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 09. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2389/26, rješavajući apelaciju političke stranke Snaga naroda – Ramo Isak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnijela politička stranka Snaga naroda – Ramo Isak protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 054929 26 Iž od 5. juna 2026. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 06-1-07-3-

1086/26 od 3. juna 2026. godine u odnosu navode o kršenju člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela politička stranka Snaga naroda – Ramo Isak protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 054929 26 Iž od 5. juna 2026. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 06-1-07-

3-1086/26 od 3. juna 2026. godine u odnosu na navode o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi s pravom na pravično suđenje zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Politička stranka Snaga naroda – Ramo Isak (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Dino Ahmetović, advokat iz Zenice, podnijela je 24. juna 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 054929 26 Iž od 5. juna 2026. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) broj 06-1-07-3-1086/26 od 3. juna 2026. godine. Također, apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio CIK-u da „odmah, a najkasnije u roku od 24 sata od prijema ove odluke, ovjeri [ apelanticinu] prijavu za učešće na Općim izborima 2026. godine za nivoe vlasti: Narodna skupština Republike Srpske i Zastupnički/Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, te da navedeni politički subjekt uvrsti u sve naredne izborne radnje, uključujući žrijebanje i štampanje glasačkih listića, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po ovoj apelaciji“.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i CIK-a zatraženo je 8. jula 2026. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju 14. i 15. jula 2026. godine, pa su navedeni odgovori 16. jula 2026. godine dostavljeni apelanticinom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Međutim, izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Tačkom 1. odluke CIK-a od 3. juna 2026. godine ovjerena je apelanticina prijava za učešće na Općim izborima 2026. godine za izbore za organe vlasti u kantonima od 1 do 10, te u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Tačkom 2. navedene odluke odbijena je apelanticina prijava za učešće na Općim izborima 2026. godine za izbore za organe vlasti u Narodnoj skupštini Republike Srpske i Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

6. CIK je u obrazloženju, u odnosu na tačku 2. odluke, naveo da su provjerom dostavljenih obrazaca s potpisima podrške birača utvrđene nepravilnosti potpisa na obrascu s obzirom na to da su mnogi potpisi identični i pisani od strane istih lica istim rukopisom. CIK je naveo da to ukazuje da sporni potpisi ne odgovaraju licima koja su navodno potpisana na obrascu. U vezi s tim, pozvao se na odredbe člana 9. stav (7) Pravilnika o prijavi i uvjetima za ovjeru političkih subjekata za učešće na Općim izborima 2026. godine (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Imajući u vidu navedeno, CIK je zaključio da nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za ovjeru apelanticine prijave za organe vlasti iz tačke 2. odluke.

7. Rješenjem Suda BiH od 5. juna 2026. godine odbijena je apelanticina tužba podnesena protiv odluke iz prethodne tačke ove odluke.

8. Sud je u obrazloženju naveo da iz spisa predmeta proizlazi da je CIK na pravilan i zakonit način utvrdio da apelantica u konkretnom slučaju nije priložila dovoljan broj potpisa podrške u smislu člana 4.11 Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborni zakon). Stoga, sud je naveo da je osporeni dio odluke CIK-a od 3. juna 2026. godine zasnovan na pravilnoj primjeni člana 9. stav (7) Pravilnika. U vezi s tim, sud se pozvao na odredbe člana 4.4. stav (5) tačka 2) Izbornog zakona. Navedenim odredbama propisano je da je za ovjeru političke stranke ili nezavisnog kandidata za izbore poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine potrebno 5.000 potpisa birača upisanih u birački spisak. Nadalje, pozvao se na odredbe tačke 3) navedenog člana Zakona kojima je propisano da je za ovjeru za narodnog poslanika Narodne skupštine Republike Srpske potrebno 3.000 potpisa podrške. Pri tome, shodno odredbama člana 5.13 Izbornog zakona, potpisi birača na izvodu iz Centralnog biračkog spiska moraju biti u skladu s potpisom u identifikacionom dokumentu.

9. Sud je naveo da je odredbama člana 4.11 Izbornog zakona propisana obaveza političkih subjekata da za ovjeru liste na izborima moraju podnijeti potpise podrške u skladu sa članom 4.4 tog zakona, te da jedan birač može na obrascu za potpis podrške svoj glas dati samo jednom političkom subjektu u jednom entitetu, te da CIK regulira način na koji se potpisi podrške provjeravaju i potvrđuju. Nadalje, sud je naveo da je odredbama člana 9. Pravilnika propisan način provjere potpisa podrške iz člana 4.11 Izbornog zakona. Tako je stavom (7) navedenog člana Pravilnika propisano da učešće na izborima neće biti ovjereno ukoliko se utvrdi da je uz prijavu podnesen manji broj potpisa podrške od zakonom zahtijevanog ili da potpisi nisu u skladu sa članom 5.13 stav (3) Izbornog zakona. U vezi s tim, sud je ukazao da iz obrazloženja osporene odluke proizlazi da je CIK utvrdio da određeni broj potpisa nije u skladu sa članom 5.13 stav (3) Izbornog zakona. Navedeni zaključak donesen je zbog nepravilnosti potpisa na obrascu jer je određeni broj tih potpisa identičan, pisan od strane istih lica i istim rukopisom, a to ukazuje na zaključak da navedeni potpisi ne odgovaraju licima koja su navedena kao potpisana na obrascu. Umanjenjem ukupnog broja potpisa za broj spornih potpisa kod kojih su uočene te nepravilnosti apelantica je imala manji broj potpisa od zakonom propisanog, pa su ispunjeni uvjeti propisani odredbama člana 9. stav (7) Pravilnika.

10. Nadalje, sud je naveo da te činjenice proizlaze iz spisa predmeta jer je vijeće tog suda, uvidom u obrasce za prikupljanje potpisa podrške za prijavu političke stranke ili nezavisnog kandidata, utvrdilo jasno označene potpise za koje je CIK nakon pregleda utvrdio da su identični. Navedeno, prema obrazloženju suda, ukazuje da broj od 1.015 potpisa koji nisu priznati nije proizvoljan, nego je rezultat izvršene provjere. Nadalje, sud je istakao da neposredni uvid u potpise potvrđuje van svake sumnje očiglednu identičnost potpisa te da paušalnim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju vjerodostojnost metodologije utvrđivanja neispravnosti potpisa na obrascima. Pri tome, sud je istakao da ovlaštenje CIK-a da provjerava kvalitet potpisa proizlazi iz člana 4.11 Izbornog zakona te odredbe člana 9. Pravilnika. Osim toga, sud je naveo da apelantica neosnovano navodi da je CIK bio dužan da, u smislu člana 9. stav (5) Pravilnika, apelantici ostavi rok za otklanjanje nedostatka u pogledu potpisa. Naime, ta odredba odnosi se samo da nedostatke iz stava (1) tač. b) i c) navedenog člana Pravilnika, a to u konkretnom predmetu nije slučaj. To stoga jer se ne radi o utvrđivanju da li je birač koji podržava političkog subjekta upisan u Centralni birački spisak za glasanje za izbornu jedinicu za koju se podnosi prijava za učešće na izborima, niti se radi o utvrđivanju da li je birač već dao potpis podrške za drugog političkog subjekta. Stoga, kako je to sud obrazložio, CIK nije ni imao obavezu da poziva apelanticu da otkloni nedostatke koji se odnose na nepravilnost samih potpisa na obrascu.

11. Konačno, sud je istakao da je prilikom ovjere prijave za učešće na izborima politički subjekt dužan podnijeti potpise podrške u propisanom broju, pa se propusti u ispunjavanju te zakonske obaveze ne mogu naknadno otklanjati. Stoga, apelantica neosnovano upoređuje taj nedostatak s činjenicom da je CIK prilikom pregleda formalnih elemenata prijave utvrdio da apelantica uz prijavu nije dostavila finansijski izvještaj i dokaz o izmirenim novčanim kaznama. Naime, radi se o obavezi političkih subjekata iz poglavlja 15. Izbornog zakona jer je u čl. 15.1a i 15.1b propisana obaveza podnošenja finansijskih izvještaja za period od tri mjesece prije podnošenja prijave, a taj propust je formalne prirode i samim tim otklonjiv. Stoga je CIK apelantici i naložio da otkloni navedeni propust. Međutim, otklanjanje tog nedostatka ne može se porediti s brojem validnih potpisa podrške koji predstavlja suštinski i zakonom propisan uvjet za ovjeru učešća na izborima, a apelantica taj uvjet nije ispunila u odnosu na nivoe vlasti za koje je njena prijava odbijena.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

12. Apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) te u vezi s tim i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Također, smatra da joj je u konkretnom slučaju povrijeđeno i pravo na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

13. U vezi s povredom prava na pravično suđenje apelantica navodi da su CIK i Sud BiH utvrdili da su potpisi falsificirani i u vezi s tim postavlja pitanje na osnovu kojeg dokaznog sredstva je utvrđena ta činjenica. Naime, ističe da ni CIK ni Sud BiH nisu angažirali stalnog sudskog vještaka grafološke struke, a utvrđivanje autentičnosti rukopisa i vlastoručnog potpisa predstavlja visoko specifičnu forenzičku i naučnu metodu koja zahtijeva stručna znanja koja službenici CIK-a ne posjeduju. Pri tome, navodi da je Sud BiH izvršio „arbitrarni neposredni uvid“ u obrasce kada je donio isti zaključak kao i CIK. Nadalje, povredu prava na efektivan pravni lijek u vezi s pravom na pravično suđenje apelantica vidi u tome što joj nije data mogućnost da otklanjanjem nedostataka u prijavi dokaže suprotno od onoga što su CIK i Sud BiH utvrdili. Naime, smatra da je, shodno odredbama člana 9. stav (5) Pravilnika, CIK imao „imperativnu zakonsku dužnost da obavijesti apelant[icu] da [joj] nakon provjere nedostaje 68 potpisa i da [joj] ostavi rok od 2 dana da dostavi zamjenske, validne potpise“. Pri tome, ukazala je da službeno lice CIK-a prilikom preuzimanja dokumenata i sačinjavanja zapisnika o prijemu njene prijave nije navelo niti jedan nedostatak ili nepravilnost u pogledu predate dokumentacije. Naime, jedini nedostatak koji je CIK utvrdio bila je neizmirena novčana kazna, pa je apelantica otklonila taj nedostatak u ostavljenom roku.

14. Nadalje, apelantica smatra da joj je na taj način, odnosno uskraćivanjem mogućnosti da „ukloni kontaminirane obrasce i zamijeni ih novim, nespornim potpisima stvarnih birača“, povrijeđeno pravo na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, apelantica navodi da eliminacija političke stranke iz izbora za najviši zakonodavni organ u državi zbog toga što joj nedostaje „svega 68 potpisa predstavlja drastičan primjer disproporcionalne kazne“. Smatra da se legitiman cilj, očuvanje integriteta izbora, mogao potpuno postići blažom mjerom, odnosno davanjem zakonskog roka od dva dana za „dopunu tih 68 potpisa“.

15. Konačno, u zahtjevu za donošenje privremene mjere apelantica navodi da su za donošenje odluke o privremenoj mjeri „kumulativno ispunjena sva tri uslova iz prakse Ustavnog suda“. U vezi s tim, navodi da će nastupiti nenadoknadiva šteta jer će CIK odštampati glasačke listiće bez naziva apelantice za izbore za organe vlasti u Narodnoj skupštini Republike Srpske i Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Nadalje, navodi da je, s obzirom na fiksne i kratke rokove izbornog kalendara, hitnost očigledna, te da je javni interes države Bosne i Hercegovine provođenje zakonitih, transparentnih i slobodnih izbora, a apelanticino isključivanje narušava povjerenje građana u demokratske institucije i legalnost samih izbora.b)Odgovori na apelaciju

16. Sud BiH je naveo da je, odlučujući o apelanticinoj žalbi, ispitao pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja na kojem se zasniva odluka CIK-a i pravilnost primjene materijalnog prava. Nadalje, naveo je da je za svoju odluku dao jasno i argumentirano obrazloženje u prilog zaključku o neosnovanosti žalbe. Pri tome, istakao je da je cijenio relevantne propise, te da je odredbe materijalnog prava primijenio „onako kako glase čime je odluka lišena bilo kakve proizvoljnosti i arbitrarnosti“. Nadalje, Sud BiH je naveo da se okolnost da apelantica nije ostvarila cenzus za prihvatanje kandidature na izborima za određeni nivo izvršne vlasti ne može tretirati kao nesrazmjerna kazna, suprotno apelanticinim navodima. Naime, radi se o zakonom propisanom uvjetu koji upravo vodi legitimnom cilju. Pri tome, Sud BiH je istakao da primjena blaže mjere, koju apelantica nalazi u mogućnosti davanja dodatnog roka da otkloni nedostatke u broju potpisa, ne predstavlja zakonom propisanu mogućnost. Konačno, Sud BiH je naveo da apelacija sadrži identične navode koje je apelantica isticala u postupku pred tim sudom i u odnosu na koje je odbio žalbu. Stoga, naveo je da u postupku nisu povrijeđena prava na koja se apelantica pozvala i predložio je da Ustavni sud odbije apelaciju.

17. CIK je naveo da su odredbama člana 2.9 stav (1) Izbornog zakona propisane nadležnosti CIK-a, pa je tako propisano da CIK donosi administrativne propise za provođenje tog zakona. U vezi s tim, istakao je da je na osnovu navedenih zakonskih odredbi donio Uputstvo o rokovima i redoslijedu izbornih aktivnosti neposrednih izbora za Opće izbore 2026. godine koji će biti održani 4. oktobra 2026. godine (u daljnjem tekstu: Uputstvo) i Pravilnik. CIK je naveo da je u postupku provjere utvrdio da apelanticina prijava sadrži nedostatke ili nepravilnosti i o tome je apelantici poslao obavještenje od 29. maja 2026. godine (nije izmirila obavezu po novčanoj kazni izrečenoj odlukom CIK-a). Stoga je apelantica u ostavljenom roku otklonila nedostatke na koje joj je CIK ukazao, pa je CIK donio odluku od 3. juna 2026. godine. Nadalje, CIK je naveo da nisu relevantni apelanticini navodi da službeno lice CIK-a prilikom preuzimanja dokumenata i sačinjavanja zapisnika o prijemu apelanticine prijave nije navelo niti jedan nedostatak ili nepravilnost u pogledu predate dokumentacije. Naime, CIK je naveo da je provjera potpisa podrške radnja koju CIK vrši nakon što politički subjekti dostave prijavu sa zakonom propisanom dokumentacijom, pa službenik CIK-a koji je preuzeo apelanticinu prijavu nije mogao konstatirati da li su potpisi podrške koje je apelantica dostavila ispravni, odnosno da li sadrže određene nepravilnosti. Nadalje, naveo je da su irelevantni i apelanticini navodi da je „jedini nedostatak koji je CIK utvrdio bila neizmirena novčana kazna“ jer se u tom slučaju zapravo radilo o nedostatku za koji je CIK, shodno odredbama člana 4.6 stav (3) Izbornog zakona, imao obavezu da obavijesti apelanticu, a to je i učinio.

18. Nadalje, CIK je naveo da apelantica nije predala dovoljan broj ispravnih potpisa podrške jer je za 1.015 potpisa utvrđeno da se radi o podacima birača, a ne o stvarnoj podršci koju su birači svojim potpisom dali apelantici. U vezi s tim, naveo je da su neosnovani apelanticini navodi o arbitrarnosti u odnosu na taj zaključak CIK-a jer, kako je to apelantica navela, ni CIK, a ni Sud BiH nisu angažirali stalnog sudskog vještaka grafološke struke. Naime, CIK je istakao da je odredbama člana 4.4 stav (5) Izbornog zakona propisano da je politička stranka dužna dostaviti CIK-u dovoljan broj potpisa podrške u smislu člana 4.11 Izbornog zakona, te da CIK regulira način na koji se potpisi podrške provjeravaju i potvrđuju. Prema tome, CIK je istakao da njegovo ovlaštenje proizlazi iz navedenih odredbi Izbornog zakona, odnosno da je CIK kao nezavisan organ koji provodi izborni proces, između ostalog, nadležan da provjerava potpise podrške. Osim toga, CIK je ukazao da je odredbama člana 4.4 stav (2) Izbornog zakona propisano da nakon podnošenja elektronske prijave podnosilac prijave štampanu verziju elektronske prijave dostavlja CIK-u u roku i na način na koji za to podzakonskim aktom odredi CIK. U vezi s tim, istakao je da je odredbama člana 12. stav (2) Uputstva o postupku dostavljanja, prijema, obrade i arhiviranja prijave političkog subjekta elektronskim putem propisano da se pregled unesenih podataka i dokumentacije vrši upoređivanjem dokumentacije u elektronskom obliku s originalnom dokumentacijom, te se utvrđuje ispravnost dostavljene dokumentacije. Utvrđuje se, između ostalog, da li je za političku stranku i nezavisnog kandidata dostavljen originalni obrazac s potpisima podrške birača, da li je identičan priloženom e-dokumentu, te da li je unesen dovoljan broj potpisa podrške i da li su uneseni podaci ispravni. Odredbama člana 9. stav (1) Pravilnika propisane su radnje i postupci provjere potpisa podrške, odnosno da li je politička stranka ili nezavisni kandidat dostavio originalni obrazac s potpisima podrške i da li je identičan priloženom e-dokumentu, poređenjem unesenih podataka putem online portala e-Izbori i podataka iz Centralnog biračkog spiska (podatak o JMB i izbornoj jedinici za koju birač ima pravo glasa), odnosno da li je birač koji podržava političku stranku ili nezavisnog kandidata upisan u Centralni birački spisak za glasanje za izbornu jedinicu za koju se podnosi prijava za učestvovanje na izborima, da li je birač već dao potpis podrške za drugu političku stranku ili nezavisnog kandidata i da li je unesen utvrđeni broj ispravnih podataka o potpisima podrške. Odredbom člana 9. stav (7) Pravilnika propisano je da politička stranka ili nezavisni kandidat za koje se utvrdi da su uz prijavu podnijeli manji broj potpisa podrške od zahtijevanog broja potpisa propisanih članom 4.4 stav (5) Izbornog zakona, ili ako potpisi nisu u skladu sa članom 5.13 Izbornog zakona, neće biti ovjereni za učestvovanje na izborima. CIK je istakao da, imajući u vidu citirane zakonske i podzakonske odredbe, proizlazi da CIK, nakon što primi i štampanu verziju elektronske prijave, vrši pregled unesenih podataka u aplikaciju, te ih upoređuje s originalnom dokumentacijom. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je apelantica dostavila obrasce potpisa podrške na kojima se nalaze identični vlastoručni potpisi birača pisani očigledno od strane istih lica, istim rukopisom, a to ukazuje da to nisu potpisi lica koja su navodno potpisana na obrascu. S obzirom na to, proizlazi da apelantica nije podnijela dovoljan broj potpisa podrške u smislu člana 4.11 Izbornog zakona i člana 9. stav (7) Pravilnika. Dakle, iz dostavljenih obrazaca proizlazi da ti obrasci sadrže podatke o biračima koje je napisalo isto lice, ali ne i potpise podrške koje su ti birači dali političkoj stranci. Stoga CIK apelantici nije mogao poslati obavještenje da otkloni nedostatke jer se radi o situaciji koja ne ostavlja mogućnost za to.

19. Nadalje, CIK je naveo da je apelantica prilikom unosa podataka u aplikaciju CIK-a unijela ukupno 5.012 jedinstvenih matičnih brojeva birača koji su navodno dali podršku apelantici, te koje je aplikacija ocijenila kao validne, a na obrascima za prikupljanje potpisa podrške koje je apelantica predala CIK-u bilo je ukupno 5.947 potpisa podrške. Pri tome, neispravnost potpisa podrške utvrđena je na 1.015 potpisa podrške koji su fizički predati u CIK, s obzirom na to da se takva vrsta provjere nije ni mogla vršiti na potpisima koji se unose u aplikaciju jer se u nju unose samo matični brojevi birača. Osim toga, CIK je naveo da, suprotno apelanticinim navodima, ona nije eliminirana iz izbora budući da je ovjerena za izbore za Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, te za sve kantone u Federaciji Bosne i Hercegovine jer je ispunila uvjete propisane zakonom. Konačno, CIK je istakao da je dopisom od 9. juna 2026. godine, shodno odredbama člana 6.8 stav (1) Izbornog zakona, sporne potpise podrške koje je apelantica dostavila uz prijavu za ovjeru za učestvovanje na Općim izborima 2026. godine dostavio Tužilaštvu Bosne i Hercegovine na nadležno postupanje. Imajući u vidu sve navedeno, CIK je predložio da Ustavni sud odbaci, odnosno odbije apelaciju.

V.Relevantni propisi

20. Izborni zakon Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 48/11 – odluka USBiH, 63/11 – odluka USBiH, 15/12 – rješenje USBiH, 11/13 – rješenje USBiH, 18/13, 7/14, 31/16, 1/17 – odluka USBiH, 54/17 – rješenje USBiH, 41/20, 38/22, 51/22, 67/22, 24/24, 24/24 – ispravka)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.9 tačka 2.

Centralna izborna komisija BiH je nezavisan organ koji podnosi izvještaj neposredno Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i čije ovlasti iz nje proizilaze. Centralna izborna komisija BiH:

2. donosi administrativne propise za provedbu ovog Zakona;

Član 4.4 (1) Prijava za ovjeru političke stranke ili nezavisnog kandidata sastoji se od spiska koji sadrži ime i prezime, originalni potpis, broj važeće lične karte i jedinstveni matični broj svakog birača upisanog u Centralni birački spisak koji podržava prijavu političke stranke ili nezavisnog kandidata. Prijava sadrži broj računa za finansiranje izborne kampanje. (2) Prijava se podnosi elektronski. Nakon podnošenja elektronske prijave, u smislu stava (1) ovog člana, podnosilac prijave dužan je štampanu verziju elektronske prijave dostaviti Centralnoj izbornoj komisiji BiH u roku i na način na koji za to podzakonskim aktom odredi Centralna izborna komisija BiH. (3) Političke stranke ili nezavisni kandidati dužni su potpise prikupljati samo na obrascima koje im dodijeli Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine. Ostali obrasci, koje dostavi politička stranka ili nezavisni kandidat, ne uzimaju se u obzir. (4) Obrazac za potpise također sadrži ime i prezime, broj važeće lične karte, originalni potpis i jedinstveni matični broj osobe(a) koja je odgovorna za prikupljanje potpisa podrške a koja će biti odgovorna za vjerodostojnost prikupljenih potpisa podrške. (5) Da bi se ovjerila za učešće na izborima, politička stranka ili nezavisni kandidat mora podnijeti Izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine prijavu za učestvovanje na izborima, koja sadrži najmanje:

1. pet hiljada (5.000) potpisa birača upisanih u Centralni birački spisak za izbore za članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine;

2. pet hiljada (5.000) potpisa birača upisanih u Centralni birački spisak za izbore poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine;

3. tri hiljade (3.000) potpisa birača upisanih u Centralni birački spisak za izbore poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, ili za izbore narodnih poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, ili za izbor predsjednika i potpredsjednika Republike Srpske; […]

Član 4.11

Da bi se politička stranka ili nezavisni kandidat ovjerili za izbore dužni su podnijeti potpise podrške u skladu sa čl. 4.4. ovog zakona. Jedan birač može na obrascu za potpis podrške svoj glas dati samo jednoj političkoj stranci ili nezavisnom kandidatu u jednom entitetu. Centralna izborna komisija BiH regulira način na koji se potpisi podrške provjeravaju i potvrđuju.

Član 5.13 stav (3) (3) Član biračkog odbora ima odgovornost i dužnost upozoriti svakog birača da njegov potpis na izvodu iz Centralnog biračkog spiska mora odgovarati potpisu na identifikacionom dokumentu koji predočava članu biračkog odbora radi identifikacije iz stava (1) ovog člana.

21. Pravilnik o prijavi i uvjetima za ovjeru političkog subjekta za učešće na Općim izborima 2026. godine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 32/26) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5. st. (3) i (6) (Način prikupljanja i unosa potpisa podrške – član 4.4 stavovi (2), (3), (4) i (5) Izbornog zakona BiH) (3) Obrazac obavezno sadrži podatke o licu koje je odgovorno za prikupljanje potpisa podrške, koje je dužno voditi računa da potpis birača mora odgovarati potpisu s identifikacionog dokumenta, u skladu s članom 5.13 stav (2) Izbornog zakona BiH. (6) Politička stranka je dužna svojim aktom zadužiti lice koje će prikupljati potpise podrške, koje je odgovorno za tačnost i vjerodostojnost potpisa, i po zahtjevu Centralne izborne komisije BiH dužno je dostaviti predmetni akt.

Član 9. (Način provjere potpisa podrške – član 4.11 Izbornog zakona BiH) (1) Provjera potpisa podrške iz člana 4.4 stav (5) Izbornog zakona BiH obuhvata sljedeće radnje i postupke:

a) provjeru jesu li politička stranka ili nezavisni kandidat dostavili originalni obrazac s potpisima podrške birača i je li identičan priloženom e-dokumentu;

b) poređenje unesenih podataka putem online portala "e-Izbori" i podataka iz Centralnog biračkog spiska (podaci o JMB i izbornoj jedinici za koju birač ima pravo glasa), odnosno je li birač koji podržava političku stranku ili nezavisnog kandidata upisan u Centralni birački spisak za glasanje za izbornu jedinicu za koju se podnosi prijava za učešće na izborima;

c) provjeru je li birač već dao potpis podrške za drugu političku stranku ili nezavisnog kandidata;

d) provjeru je li unesen utvrđeni broj ispravnih podataka o potpisima podrške. (2) Ukoliko je broj prihvaćenih originalnih potpisa jednak ili veći od broja originalnih potpisa podrške koji se zahtijeva prema odredbama člana 4.4 stav (5) Izbornog zakona BiH, Centralna izborna komisija BiH prihvatit će potpise podrške političke stranke ili nezavisnog kandidata. (3) Za potpise podrške za koje se utvrdi da je dalo lice koje nije upisano u Centralni birački spisak kao birač ili nije upisano u nekoj od višečlanih izbornih jedinica za organ vlasti za koji se podnose potpisi podrške, potpis će biti smatran nevažećim. (4) Potpis podrške birača koji je podnesen za dvije ili više političkih stranaka ili nezavisnih kandidata bit će prihvaćen samo za političku stranku ili nezavisnog kandidata koji je prvi unio takav potpis putem online portala, a smatrat će se nevažećim za sve druge političke stranke ili nezavisne kandidate kojima je dat. (5) Ukoliko su politička stranka ili nezavisni kandidat dostavili i unijeli broj potpisa podrške koji se zahtijeva prema odredbi člana 4.4 stav (5) Izbornog zakona BiH, ali isti ne sadrži dovoljan broj ispravnih potpisa podrške utvrđenih na osnovu provjera iz tačaka b) i c) ovog člana, dužni su u roku od dva dana od dana prijema obavještenja Centralne izborne komisije BiH otkloniti nepravilnost. (6) Politička stranka ili nezavisni kandidat koji ne dopune broj nedostajućih potpisa podrške u predviđenom roku ili dopunjeni broj potpisa podrške nakon provjere bude manji od utvrđenog broja propisanog članom 4.4 stav (5) Izbornog zakona BiH, neće biti ovjereni za učešće na izborima, odnosno mogu biti ovjereni za onaj organ za koji je podnesen dovoljan broj validnih potpisa podrške. (7) Politička stranka ili nezavisni kandidat za koje se utvrdi da su uz prijavu podnijeli manji broj potpisa podrške od zahtjevanog broja potpisa propisanog članom 4.4 stav (5) Izbornog zakona BiH, ili potpisi nisu u skladu s članom 5.13 stav (3) Izbornog zakona BiH, neće biti ovjereni za učešće na izborima, odnosno provjera potpisa podrške bit će izvršena samo za one organe vlasti za koje je podnesen dovoljan broj potpisa podrške.

Član 12. stav (1) tačka b) i stav (4) (Prilozi) (1) Sastavni dio ovog Pravilnika su forma i izgled sljedećih obrazaca:

b) Obrazac za prikupljanje potpisa podrške (4) Prilikom podnošenja prijave političkog subjekta, u sjedištu Centralne izborne komisije BiH sačinjava se zapisnik te se potpisivanjem istog od strane političkog subjekta smatra da je politički subjekt upoznat s eventualnim nedostacima u prijavi.

OBRAZAC ZA PRIKUPLJANJE POTPISA PODRŠKE ZA PRIJAVU POLITIČKE STRANKE

ILI NEZAVISNOG KANDIDATA

Svaki punoljetni građanin Bosne i Hercegovine koji je u pisan u Centralni birački spisak može potpisati ovaj obrazac. Jedan birač može dati potpis podrške samo jednoj političkoj stranci ili nezavisnom kandidatu. Ukoliko su dati nepotpuni podaci, potpis podrške može biti odbijen. Potpis birača mora odgovarati potpisu s važeće lične karte.

VI.Dopustivost

22. Apelantica navodi da joj je u postupku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te u vezi s tim i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Također, smatra da joj je u konkretnom slučaju povrijeđeno i pravo na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a) U odnosu na pravo na pravično suđenje

23. U vezi s apelanticinim navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

24. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

26. U vezi s apelanticinim navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) da se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Evropski sud je takav stav zauzeo u predmetu Pierre-Bloch protiv Francuske (vidi Evropski sud, Pierre-Bloch protiv Francuske, presuda od 21. oktobra 1997. godine, predstavka broj 24194/94, tač. 48–59), koji u bitnom nije mijenjao ni u novijoj praksi (vidi, npr. Evropski sud, Ravier protiv Francuske, presuda od 19. juna 2025. godine, predstavka broj 32324/22, tačka 27). Naime, Evropski sud je dosljedan stavu da sporovi vezani uz prava i obaveze koji proizlaze iz pasivnog biračkog prava u pravilu ne spadaju u okvire ni građanskog ni krivičnog aspekta člana 6. Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Karimov protiv Azerbejdžana, presuda od 25. septembra 2014. godine, predstavka broj 12535/06). Ustavni sud je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzimao identičan stav (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-4195/16 od 23. novembra 2016. godine i AP-39/19 od 10. septembra 2019. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

27. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o sporu koji je van okvira člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, zbog čega su ti apelanticini navodi ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

28. Imajući u vidu takav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi s pravom na pravično suđenje također ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

b) U odnosu na pravo na slobodne izbore

29. Ustavni sud zapaža da apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

VII.Meritum

30. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na slobodne izbore, u suštini, zbog toga što joj je uskraćena mogućnost da otkloni nedostatak „uklanjanjem kontaminiranih obrazaca i dostavljanjem novih, nespornih potpisa stvarnih birača“. Također, smatra da njena „eliminacija sa izbora za najviši zakonodavni organ u državi“ nije bila proporcionalna, te da se očuvanje integriteta izbora kao legitiman cilj moglo postići time da joj se da zakonski rok od dva dana da dostavi nedostajuće potpise.

31. Član 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Visoke strane ugovornice se obavezuju da u razumnim vremenskim razmacimaodržavaju slobodne izbore tajnim glasanjem pod uvjetima koji osiguravaju slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih organa.

32. Ustavni sud podsjeća da je, za razliku od drugih materijalnih odredbi Evropske konvencije i njenih protokola, član 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju formuliran kao pozitivna obaveza visokih strana ugovornica da održavaju izbore koji osiguravaju slobodno izražavanje volje naroda, a ne kao određeno pravo ili sloboda. Međutim, Evropski sud je ustanovio da ta odredba podrazumijeva i pojedinačna prava, koja čine pravo da se glasa – „aktivni” aspekt i pravo da se bude kandidat na izborima – „pasivni” aspekt (vidi Evropski sud, Paunović i Milivojević protiv Srbije, presuda od 24. maja 2016. godine, predstavka broj 41683/06, tačka 58. s daljnjim referencama). U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se ta prava, tj. odredba člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odnosi samo na izbore „zakonodavnih organa“ ili bar u jedan od njihovih domova ako ih ima dva ili više. Međutim, pojam „zakonodavnog organa“ mora se tumačiti u svjetlu ustavne strukture svake države (vidi Evropski sud, Davydov i ostali protiv Rusije, presuda od 30. maja 2017. godine, predstavka broj 75947/11, tačka 278. s daljnjim referencama) i, posebno, ustavne tradicije države i obima zakonodavnih nadležnosti doma o kojem je riječ. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nesporno radi o izboru u „zakonodavni organ“. Stoga, zaključuje da se odredba člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odnosi na konkretni postupak (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-81/23 od 13. jula 2023. godine, tačka 35).

33. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud ukazao da cilj i svrha Evropske konvencije kao „alata“ za zaštitu ljudskih prava zahtijevaju da se njene odredbe tumače i primjenjuju na takav način da propisana prava ne budu teorijska ili iluzorna, već praktična i djelotvorna. Pravo lica na kandidiranje na izborima, koje je zagarantirano članom 3. Protokola broj 1 i inherentno konceptu istinski demokratskog društva, bilo bi samo iluzorno ako bi lice moglo biti proizvoljno lišeno tog prava. Shodno tome, iako je tačno da države imaju veliku slobodu u odlučivanju kada apstraktno utvrđuju uvjete izbora, načelo da prava moraju biti djelotvorna zahtijeva da postupak ispunjavanja uvjeta sadrži dovoljno zaštitnih mjera za sprečavanje proizvoljnih i/ili nezakonitih odluka. Iako je prvobitno navedeno u vezi s uvjetima o ispunjavanju uvjeta za kandidiranje, načelo koje zahtijeva sprečavanje proizvoljnosti je podjednako relevantno i u drugim situacijama u kojima je djelotvornost pojedinačnih izbornih prava dovedena u pitanje (vidi Evropski sud, Namat Aliyev protiv Azerbejdžana, presuda od 8. aprila 2010. godine, predstavka broj 18705/06, tačka 72), uključujući i način revizije ishoda izbora i poništavanje izbornih rezultata (vidi Evropski sud, Kovach protiv Ukrajine, presuda od 7. februara 2008. godine, predstavka broj 39424/02, tačka 55. i dalje).

34. Evropski sud je naglasio da je važno da organi nadležni za provođenje izbora funkcioniraju na transparentan način i da zadrže nepristrasnost i nezavisnost od političke manipulacije (vidi Evropski sud, Gruzijska laburistička partija protiv Gruzije, predstavka broj 9103/04, presuda od 8. jula 2008. godine, tačka 101). Također, istakao je da bi postupci koje ti organi vode trebali da budu praćeni minimalnim mjerama zaštite od proizvoljnosti, a njihove odluke trebale bi biti dovoljno obrazložene. Štaviše, razlozi svrsishodnosti i potreba za strogim vremenskim rokovima koji su osmišljeni kako bi se izbjeglo odugovlačenje izbornog procesa, iako su često opravdani, ipak ne mogu poslužiti kao izgovor za potkopavanje djelotvornosti izbornih procedura (ibid. i, mutatis mutandis, Namat Alijev protiv Azerbejdžana, tač. 81–90).

35. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Evropski sud u više svojih odluka ukazivao da uvjeti koji se odnose na broj potpisa potrebnih za podnošenje kandidatske liste ne predstavljaju prepreku izražavanju mišljenja naroda u vezi s izborom zakonodavnih tijela. Međutim, Evropski sud je dalje zaključio da takve mjere ipak moraju biti u svrhu ostvarivanja legitimnog cilja kao što je razuman izbor kandidata kako bi se osigurao njihov reprezentativni karakter i kako bi se onemogućile neprimjerene kandidature, te da moraju biti proporcionalne tom cilju. Tako je Evropski sud u predmetu Brito da Silva Guerra i Sousa Magno protiv Portugala istakao da je uvjet prema kojem je uz potpise potrebno priložiti i uvjerenja da su potpisnici upisani u spisak birača bio u svrhu ostvarivanja legitimnog cilja osiguravanja da potpisnici imaju glasačko pravo i da svaki od njih podržava samo jednu kandidaturu. Imajući to u vidu, Evropski sud je u navedenom predmetu zaključio da nije bilo neproporcionalno odbiti zahtjev za kandidaturu koji nije zadovoljavao navedene formalne uvjete (vidi Evropski sud, predstavke br. 26712/06 i 26720/06, odluka od 17. juna 2008. godine).

36. Ustavni sud također zapaža da je Evropski sud ukazao da utvrđivanje minimalnog broja potpisa i njihova potvrda moraju biti u skladu s vladavinom prava i štititi integritet izbora. Tako je Evropski sud u predmetu Tahirov protiv Azerbejdžana zaključio da zaštitne mjere koje je pružila izborna komisija koja je odbila kandidaturu podnosioca predstavke (jer je, prema mišljenju radne grupe koja je provjeravala tačnost listova s potpisima i drugu dokumentaciju, određeni broj dostavljenih potpisa podrške bio nevažeći) nisu bile dovoljne, naročito u odnosu na imenovanje članova navedene radne grupe koji su odlučivali o valjanosti potpisa. U navedenom predmetu Evropski sud je najprije, na osnovu izvještaja Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (u daljnjem tekstu: OSCE), konstatirao sistemsku prirodu tih nedostataka i broj kandidatura proizvoljno odbijenih zbog tih razloga. Nadalje, naveo je da nedostatak jasnih i dovoljnih informacija o profesionalnim kvalifikacijama i kriterijima za izbor i imenovanje stručnjaka radnih grupa zaduženih za ispitivanje potpisnih lista jest faktor koji može ozbiljno narušiti opće povjerenje u pravičnost postupka registracije kandidata i izbora u cjelini. U vezi s tim, ukazao je da izborne komisije nisu preduzele nikakve daljnje korake radi ispitivanja pitanja i donošenja konačnog zaključka o autentičnosti osporenih potpisa iako su pravila o radnim grupama izbornih komisija predviđala određene mjere koje su mogle biti preduzete, kao što je traženje dodatnih informacija od kandidata, lica koja su prikupljala potpise, birača ili nadležnih organa. Međutim, pošto takve mjere nisu bile preduzete, Evropski sud je zaključio da su odluke izbornih komisija kojima su osporeni potpisi podrške proglašeni nevažećim, bez daljnjeg ispitivanja neodređenih nalaza stručnjaka, bile proizvoljne. Osim toga, Evropski sud je ukazao da je u tom predmetu podnosilac predstavke pokušao da ospori sporne nalaze tako što je izbornoj komisiji dostavio, između ostalog, izjave devedeset jednog birača koji su potvrdili da su njihovi originalni potpisi podrške pripadali njima, ali je izborna komisija te izjave ignorirala bez ikakvog obrazloženja. Pri tome, Evropski sud je istakao da ni domaći sudovi nisu razmotrili prigovore podnosioca predstavke u vezi s navedenim nedostacima, odnosno nisu vidjeli razlog da posumnjaju u nalaze izbornih komisija, a da nisu objasnili razloge za takav svoj zaključak. Evropski sud je zaključio da iz te analize proizlazi da podnosiocu predstavke u praksi nisu bile pružene dovoljne garancije protiv proizvoljnog odbijanja njegove registracije kao kandidata (vidi Evropski sud, Tahirov protiv Azerbejdžana, predstavka broj 31953/11, presuda od 11. juna 2015. godine, tačka 71).

37. Vraćajući se na konkretan predmet, Ustavni sud, prije svega, zapaža da je odredbama člana 4.11 Izbornog zakona, između ostalog, propisano da je politička stranka, da bi se ovjerila za izbore, dužna da podnese „originalne potpise“ podrške u skladu sa članom 4.4. tog zakona. Navedenim odredbama također je propisano da CIK regulira način na koji se potpisi podrške provjeravaju i potvrđuju. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 2.9 tačka 2. Izbornog zakona propisano da CIK donosi administrativne propise za provedbu tog zakona. Prema tome, Ustavni sud smatra da je iz navedenih odredbi Izbornog zakona proizlazilo ovlaštenje CIK-a da propiše na koji način će provjeravati i potvrđivati potpise podrške, a u vezi s tim i ovlaštenje CIK-a da donese Pravilnik, kako je to i učinio.

38. Odredbama člana 5. st. 3. i 6. Pravilnika propisano je da je lice koje je odgovorno za prikupljanje potpisa podrške dužno voditi računa da potpis birača mora odgovarati potpisu s identifikacionog dokumenta te da je to lice odgovorno za tačnost i vjerodostojnost potpisa. Također, odredbama člana 9. stav (1) tog pravilnika, kako Ustavni sud dalje zapaža, propisan je način provjere potpisa podrške. Također, odredbama člana 9. stav (1) tog pravilnika propisano je da provjera potpisa podrške obuhvata, između ostalog, provjeru jesu li politička stranka ili nezavisni kandidat dostavili originalni obrazac s potpisima podrške birača i je li identičan priloženom e-dokumentu, te provjeru je li unesen utvrđeni broj ispravnih podataka o potpisima podrške. Također, Ustavni sud zapaža da je odredbama stava (7) navedenog člana Pravilnika propisano da politička stranka za koju se utvrdi da je uz prijavu podnijela manji broj potpisa podrške od propisanog, ili ako potpisi nisu u skladu sa članom 5.13 stav (3) Izbornog zakona BiH, neće biti ovjerena za učešće na izborima. Pri tome, Ustavni sud ističe da je odredbama člana 5.13 stav (3) Izbornog zakona propisano da član biračkog odbora ima odgovornost i dužnost upozoriti svakog birača da njegov potpis na izvodu iz Centralnog biračkog spiska mora odgovarati potpisu na identifikacionom dokumentu koji predočava članu biračkog odbora radi identifikacije iz stava (1) tog člana.

39. Dovodeći odredbe člana 9. stav (7) Pravilnika u vezu s odredbama člana 5.13 stav (3) Izbornog zakona proizlazi, dakle, da potpis podrške mora odgovarati potpisu na izvodu iz Centralnog biračkog spiska koji, pak, mora odgovarati potpisu na identifikacionom dokumentu. Također, iz odredbi člana 9. stav (1) Pravilnika proizlazi da provjera potpisa podrazumijeva, između ostalog, provjeru dva elementa: da li su dostavljeni obrasci u papirnoj formi identični onima koje je politička stranka dostavila elektronskom poštom, te je li unesen utvrđeni broj ispravnih podataka o potpisima podrške.

40. Međutim, Ustavni sud zapaža da je CIK, kako proizlazi iz obrazloženja njegove odluke, provjerom dostavljenih obrazaca s potpisima podrške birača, koju je vršio na osnovu i u skladu s navedenim odredbama Pravilnika, utvrdio nepravilnosti potpisa na obrascu jer je veliki broj tih potpisa bio identičan i evidentno pisan od strane istih lica, istim rukopisom. Stoga je CIK utvrdio da sporni potpisi nisu u skladu sa članom 5.13 stav (3) Izbornog zakona. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH, odlučujući o apelanticinoj tužbi podnesenoj protiv navedene odluke CIK-a, izvršio uvid u spis predmeta, te je utvrdio da su jasno označeni potpisi za koje je CIK nakon pregleda utvrdio da su identični, te je Sud BiH, u vijeću sastavljenom od troje sudija, istakao da neposredni uvid u potpise potvrđuje van svake sumnje očiglednu identičnost spornih potpisa.

41. U vezi s navedenim obrazloženjem, Ustavni sud ukazuje da se provjera potpisa podrške, u smislu člana 9. Pravilnika, odnosi na utvrđivanje njihove ispravnosti odnosno originalnosti, što, između ostalog, podrazumijeva provjeru da li potpis birača odgovara njegovom potpisu na identifikacionom dokumentu, kako to proizlazi iz člana 5. Pravilnika i sadržaja obrasca, a sve u vezi sa članom 5.13 stav (3) Izbornog zakona. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se CIK i Sud BiH u obrazloženjima osporenih odluka nisu posebno bavili poređenjem spornih potpisa s potpisima sadržanim na identifikacionim dokumentima birača, već je zaključak o neispravnosti spornih potpisa zasnovao na utvrđenoj okolnosti da je veliki broj potpisa različitih birača bio međusobno identičan i, prema utvrđenju CIK-a i Suda BiH, pisan istim rukopisom. Ustavni sud smatra da sama činjenica da CIK nije izvršio i pojedinačnu provjeru svakog spornog potpisa njegovim neposrednim poređenjem s potpisom na identifikacionom dokumentu ne dovodi u pitanje zaključak o njihovoj nevjerodostojnosti, niti osporene odluke čini proizvoljnim. Naime, kod okolnosti da je utvrđeno da je veliki broj potpisa različitih birača međusobno identičan i očigledno ispisan od strane istog lica, takva okolnost predstavlja samostalan i dovoljno uvjerljiv osnov za zaključak da ti potpisi nisu mogli biti autentični potpisi birača koji su navedeni u obrascu, odnosno da nisu ispunjavali zahtjev iz člana 5.13 stav (3) Izbornog zakona. Imajući u vidu razmatranja Ustavnog suda iz prethodnih tačaka ove odluke, Ustavni sud smatra da su CIK i Sud BiH u svojim odlukama dali detaljno i jasno obrazloženje za zaključke na osnovu kojih su donijeli osporene odluke.

42. Ustavni sud također smatra da je, imajući u vidu stavove Evropskog suda iz predmeta Tahirov protiv Azerbejdžana (vidi tačku 39. ove odluke), ipak potrebno obrazložiti kako se konkretan slučaj razlikuje od odlučujućih činjenica tog predmeta. Ustavni sud, prije svega, zapaža da je u Azerbejdžanu, za razliku od situacije u Bosni i Hercegovini, očigledno postojao sistemski problem proizvoljnog odbijanja kandidatura koji je u svom izvještaju prepoznao i na njega ukazao OSCE. Nasuprot tome, Ustavni sud ukazuje da je u Bosni i Hercegovini situacija značajno drugačija. Naime, imajući u vidu da su posljednji redovni (lokalni) izbori provedeni 2024. godine, Ustavni sud će se kratko osvrnuti na Završni izvještaj koji je sačinila Izborna posmatračka misija OSCE-ovog Ureda za demokratske institucije i ljudska prava. U navedenom izvještaju, u odjeljku pod nazivom Registracija kandidata, navedeno je: „U skladu sa amandmanima iz 2024. godine, prijave su se vršile isključivo u elektronskom obliku, putem posebne web platforme. To je znatno olakšalo proces verifikacije i registracije jer platforma omogućava automatsku verifikaciju svih potpisa podrške, ali i automatski provjerava da li su ispunjeni i neki drugi uslovi, što uključuje i rodne uslove.“ Pri tome, ukazano je da „politički subjekti su također morali dostaviti štampane primjerke svoje dokumentacije CIK-i u istom roku kao i za online registraciju“. U zaključku ovog odjeljka OSCE je naveo: „Registracija kandidata je bila inkluzivna, efikasna i provedena na transparentan i blagovremen način.“ Pri tome, u odjeljku pod nazivom Preporuke, suština Izvještaja ticala se, između ostalog, ukidanja diskriminatornih ograničenja na pasivno i aktivno biračko pravo zasnovanih na boravištu i etničkoj pripadnosti, odnosno, u pododjeljku pod nazivom Registracija kandidata, preporuka je glasila: „Kako bi se osigurala potpuna usklađenost sa zakonskim odredbama koje propisuju ravnopravno učešće žena na izborima, CIK bi treba[o] striktno primjenjivati propisanu rodnu kvotu i registrovati isključivo kandidatske liste koje ispunjavaju ovaj zahtjev“ (izvor: https://odihr.osce.org/hr/node/586134). Dakle, proizlazi da za razliku od situacije u Azerbejdžanu polazna tačka za donošenje odluke u konkretnom slučaju nije sistemski problem proizvoljnog odbijanja kandidature, već se radi o izoliranom, specifičnim okolnostima uvjetovanom predmetu.

43. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je relevantno domaće zakonodavstvo u predmetu Tahirov protiv Azerbejdžana propisivalo mogućnost nalaganja određenih mjera koje su u tom predmetu mogle biti preduzete, kao što je traženje dodatnih informacija od kandidata, lica koja su prikupljala potpise, birača ili nadležnih organa. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je odredbama člana 9. stav (5) Pravilnika propisana mogućnost ostavljanja roka za otklanjanje nedostatka. Međutim, ta odredba se odnosi samo na nedostatke iz stava (1) tač. b) i c) navedenog člana Pravilnika, a to u konkretnom predmetu nije slučaj. Naime, u ovom predmetu nije bilo sporno to da li je birač koji podržava političkog subjekta upisan u Centralni birački spisak, niti je bilo sporno to da li je birač već dao potpis podrške za drugog političkog subjekta, već je bio sporan broj ispravnih potpisa podrške u smislu svih citiranih propisa na koje je Ustavni sud ukazao u prethodnim tačkama ove odluke. Ustavni sud ukazuje da je svrha zahtjeva u pogledu ispravnosti i originalnosti potpisa podrške da se osigura da podrška političkom subjektu zaista potječe od birača kojem je pripisana, odnosno da se može utvrditi stvarna podrška birača kandidaturi tog političkog subjekta. Stoga se u konkretnom slučaju nije radilo o formalnom nedostatku prijave koji bi se mogao naknadno otkloniti u smislu relevantnih odredbi, već o pitanju ispunjenosti suštinskog, zakonom propisanog uvjeta za ovjeru učešća na izborima.

44. Također, Ustavni sud zapaža da je u navedenom predmetu Evropskog suda podnosilac predstavke pokušao da ospori sporne nalaze tako što je CIK-u dostavio, između ostalog, izjave značajnog broja birača koji su potvrdili da su njihovi originalni potpisi podrške pripadali njima, ali je izborna komisija iz tog predmeta te izjave ignorirala bez ikakvog obrazloženja, a pri tome ni redovni sudovi nisu objasnili zaključak da nemaju razloga da posumnjaju u nalaze izbornih komisija. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju CIK obrazložio svoj zaključak jednostavnim i logičnim ukazivanjem na to da je veliki broj potpisa bio identičan i evidentno pisan od strane istih lica, istim rukopisom. Iz osporene odluke Suda BiH proizlazi također da je taj sud izvršio uvid u spis predmeta, odnosno u sporne obrasce, te da je utvrdio jasno označene potpise za koje je CIK nakon pregleda zaključio da su identični, i to da neposredni uvid u potpise potvrđuje van svake sumnje očiglednu identičnost spornih potpisa. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelantica, za razliku od podnosioca predstavke u spomenutom predmetu Evropskog suda, ne samo da nije dostavila nikakve dokaze kojima bi osporila zaključak o tome da potpisi nisu validni nego je i sama predlagala da joj se omogući „da otkloni nedostatak uklanjanjem kontaminiranih obrazaca i dostavljanjem novih, nespornih potpisa stvarnih birača“. Dakle, za razliku od situacije u predmetu Tahirov protiv Azerbejdžana, apelantica nije dostavila nikakav dokaz za svoje tvrdnje da su sporni potpisi validni, nego je, upravno suprotno, predložila da dostavi nove obrasce koji će sadržavati „nesporne potpise stvarnih birača“.

45. Prema tome, imajući u vidu sve navedeno, te dovodeći navedene okolnosti konkretnog slučaja u vezu s relevantnim propisima, Ustavni sud smatra da su CIK i Sud BiH u osporenim odlukama dali jasno i argumentirano obrazloženje koje su doveli u vezu s relevantnim zakonskim i podzakonskim aktima, pri čemu je Sud BiH detaljno odgovorio na sve bitne apelanticine žalbene navode, tako da ništa ne ukazuje na proizvoljnost u tim odlukama.

46. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije bilo kršenja apelanticinog prava na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

47. Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama nije prekršeno apelanticino pravo na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u segmentu njegovog „pasivnog” aspekta kada su CIK i Sud BiH u svojim odlukama dali detaljno i jasno obrazloženje za zaključke na osnovu kojih su donijeli osporene odluke.

48. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka h) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

49. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere.

50. U skladu sa članom 43. stav (1) Pravila Ustavnog suda, potpredsjednica Angelika Nußberger je dala izdvojeno mišljenje o djelimičnom neslaganju, koje čini sastavni dio ove odluke.

51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman Izdvojeno mišljenje potpredsjednice Angelike Nußberger o djelimičnom neslaganju Nažalost, ne slažem se s većinskom odlukom da nije došlo do povrede člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Agencije zadužene za provođenje izbora moraju djelovati transparentno te očuvati nepristrasnost i nezavisnost od političkih manipulacija (vidi Evropski sud, Gruzijska laburistička partija protiv Gruzije, predstavka broj 9103/04, presuda od 8. jula 2008. godine, tačka 101). Izborna pravila se moraju primjenjivati na način koji pruža zaštitu od proizvoljnosti. To posebno važi za zahtjeve koji se odnose na minimalan broj potpisa podrške i provjeru tih potpisa jer je to presudno za pravo učešća na izborima. Proces verifikacije mora biti u skladu s vladavinom prava i štititi integritet izbornog procesa.

Prema mom mišljenju, postupci CIK-a i Suda BiH ne ispunjavaju te zahtjeve u dva aspekta.

Prvo, provjera potpisa bila je nedovoljna. Prema stanju spisa, u pogledu odbijanja da ovjere 1.015 potpisa, CIK i Sud BiH su u obrazloženju naveli da su „mnogi potpisi identični i pisala su ih ista lica istim rukopisom“, ukazujući na to da navedene potpise nisu dala lica koja su navodno potpisala obrazac. Međutim, taj zaključak nije bio potkrijepljen uvjerljivim i dovoljno detaljnim obrazloženjem. Ni CIK ni Sud BiH nisu uporedili sporne potpise s onima na identifikacionim dokumentima birača. Također nije moguće utvrditi koji su konkretni potpisi, identificirani svojim brojevima, proglašeni nevažećim.

Tamo gdje se, kao u ovom slučaju, isključuje veliki broj potpisa odluka mora sadržavati dovoljno konkretne i provjerljive razloge kako bi se pokazalo da je provjera provedena na objektivan i dosljedan način. Općenit i neprecizan navod o očiglednim sličnostima između potpisa ne zadovoljava standarde potrebne za osiguranje usklađenosti s međunarodnim izbornim standardima.

Drugo, apelantica je trebala biti obaviještena o nedostacima i dobiti priliku da ih otkloni. Član

4.6 stav 3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine izričito propisuje: „Ako su podaci iz prijave netačni ili prijava sadrži neki drugi nedostatak u smislu ovog zakona ili podzakonskog akta Centralne izborne komisije BiH, Centralna izborna komisija BiH o tome obavještava podnosioca prijave, koji je dužan otkloniti nedostatke u roku od dva dana od dana prijema obavještenja.“

Međutim, Pravilnik o prijavi i uvjetima za ovjeru političkog subjekta za učešće na Općim izborima 2026. godine ograničava tu mogućnost dozvoljavanjem ispravki samo pod određenim, strogo definiranim okolnostima kao što su nedostaci koji se odnose na upis u Centralni birački spisak za glasanje u nekoj od izbornih jedinica (član 9. tačka b) Pravilnika) i slučajevi u kojima je potpis podrške dat za drugu političku stranku ili nezavisnog kandidata (član 9. tačka c) Pravilnika).

Prema mom mišljenju, podzakonski akt kao što je Pravilnik ne može ograničiti prava dodijeljena zakonom koji je usvojio Parlament. Prema tome, CIK je trebao direktno primijeniti član 4.6 stav 3. Izbornog zakona i obavijestiti apelanticu o manjku broja važećih potpisa, čime bi joj omogućio da u propisanom roku dostavi potpise koji su nedostajali.

Odluka o meritumu u predmetu AP-2389/26 (Snaga naroda-Ramo Isak) | Sudska praksa | Aktio