Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3512/23 (Prom-Ar d.o.o. Travnik)

Odluka donesena 24. 09. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3512/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 09. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 25. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-3512/23, rješavajući apelaciju koju je podnio Prom-Ar d.o.o. Travnik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Prom-Ar d.o.o. Travnik zbog prekomjerne dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 248328 16 Ip 2, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Prom-Ar d.o.o. Travnik (u daljnjem tekstu: apelant), čiji su punomoćnici advokati iz Advokatskog društva „ALIĆ-BEDAK&SARADNICI“ d.o.o. iz Tešnja, podnio je 1. augusta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog prekomjerne dužine trajanja izvršnog postupka koji je pokrenuo prijedlogom za izvršenje pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud).

2. Apelant i JP Elektroprivreda BiH ZD Rudnici Kreka d.o.o. Tuzla su 12. januara 2016. godine zaključili sudsku nagodbu radi namirenja apelantovog potraživanja u iznosu od 24.569,00 KM i troškova postupka od 1.740,00 KM. Zbog djelimičnog neispunjenja obaveze, apelant je 31. maja 2016. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv navedenog javnog preduzeća (izvršenika) radi naplate preostalog glavnog duga od 5.284,50 KM i novonstalih troškova izvršnog postupka u iznosu od 571,20 KM, predlažući da se izvršenje provede pljenidbom novčanih sredstava sa transakcijskog računa izvršenika. Općinski sud je predloženo izvršenje odredio rješenjem o izvršenju od 26. jula 2016. godine, koje je dostavio banci na provođenje 22. augusta 2016. godine.

3. Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda proizlazi da je izvršenik podnio prigovor na rješenje o izvršenju ističući da je dug po sudskoj nagodbi u potpunosti izmiren uplatama od 17. februara 2016. godine (12.284,50 KM) i 13. juna 2016. godine (13.500,00 KM).

4. Općinski sud je rješenjem od 7. jula 2017. godine djelimično usvojio prigovor izvršenika i obustavio postupak u dijelu naplate glavnog duga (5.284,50 KM), dok je postupak nastavio radi naplate troškova izvršnog postupka po rješenju o izvršenju u iznosu od 571,20 KM i dodatnih troškova u iznosu od 955,50 KM (što ukupno iznosi 1.526,70 KM).

5. Općinski sud je 7. jula 2017.godine dopisom naložio izvršenikovoj banci da izvrši prijenos sredstava po rješenju od 7. jula 2017.godine odnosno ukupno 1.526,70 KM. Prema zvaničnom obavještenju izvršenikove banke od 19. jula 2017. godine, naloženi prijenos sredstava u iznosu od 1.526,70 KM u cijelosti je realizovan u korist apelanta, čime su sprovedene sve izvršne radnje i postupak faktički okončan namirenjem.

6. Nakon izjavljene žalbe izvršenika, Kantonalni sud u Tuzli je rješenjem od 24. maja 2021. godine preinačio prvostepeno rješenje od 7. jula 2017.godine u dijelu u kojem je izvrsni postupak nastavljen radi naplate dodatnih troškova izvršnog postupka u iznosu od 955,50 KM i u tom dijelu obustavio postupak. Ovo rješenje dostavljeno je apelantu 4. novembra 2021. godine.

7. Dakle, izvršni postupak je pravosnažno okončan rješenjem od 24. maja 2021. godine, pri čemu je apelant u toku postupka naplatio iznos koji prevazilazi njegova dosuđena potraživanja.

8. Apelant smatra da mu je zbog prekomjerne dužine trajanja izvršnog postupka pred nadležnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te traži da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog prekomjerne dužine izvršnog postupka. Apelant ističe da Općinski sud nije preduzeo niti jednu radnu radi provođenja rješenja Kantonalnog suda od 24. maja 2021. godine.

9. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je obaviješću izvršenikove banke od 19. jula 2017.godine da je apelantu izvršila plaćanje ovaj izvršni postupak u cijelosti završen naplatom apelantovog potraživanja u dijelu koji je ostao na snazi, odnosno provođenjem izvršne radnje prijenosa sredstava plaćanjem po rješenju od 7. jula 2017. godine. Sud je napomenuo da je u ovom postupku apelant u potpunosti namiren (čak i prenaplaćen).

10. Ustavni sud je 3. septembra 2025. godine dostavio apelantu odgovor na apelaciju radi izjašnjenja. Apelant nije dostavio izjašnjenje na odgovor.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

13. U pogledu dužine trajanja postupka, ustavnosudska zaštita ima za cilj ubrzanje postupka koji je u toku ili obeštećenje stranke koja trpi štetne posljedice zbog neefikasnosti pravosuđa u ostvarivanju njenih prava.

14. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je konkretni izvršni postupak faktički završen prije podnošenja apelacije, tačnije još 19. jula 2017. godine kada je banka prenijela preostala sredstava na apelantov račun. Iz utvrđenog činjeničnog stanja nesumnjivo proizlazi da je apelant u toku izvršnog postupka u potpunosti naplatio svoja dosuđena potraživanja. Štaviše, utvrđeno je da je apelant naplatio i više nego što mu je stvarno pripadalo. Ustavni sud naglašava da je apelant podnio apelaciju 1. augusta 2023. godine, što je skoro dvije godine nakon što je izvršni postupak okončan i nakon što je on u cijelosti namiren. S obzirom na to da je postupak završen namirenjem apelantovog potraživanja gotovo dvije godine prije podnošenja apelacije, apelant je izgubio status žrtve navodnog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. Stranka koja je postigla potpuno namirenje i čiji je postupak okončan prije obraćanja Ustavnom sudu više ne snosi štetne posljedice eventualnog ranijeg odugovlačenja postupka, te stoga nema „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Također, činjenica da apelant nije dostavio izjašnjenje na odgovor na apelaciju, koji mu je uredno dostavljen 3. septembra 2025. godine, dodatno potvrđuje opravdanost zaključka da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju o postojanju kršenja ustavnih prava. Puki navodi da "Općinski sud nije preduzeo nijednu radnju radi provođenja rješenja Kantonalnog suda" su pravno irelevantni, jer je tim rješenjem postupak djelimično obustavljen (nakon što je novac već isplaćen), te sud nije ni imao radnji koje bi preduzimao u korist apelanta.

15. Ustavni sud smatra da stranka gubi status "žrtve" ako su domaće vlasti (ili sam tok događaja) otklonile navodnu povredu ili njene posljedice. S obzirom na to da u trenutku podnošenja apelacije postupak više nije bio u toku, a apelantovo potraživanje je u potpunosti namireno, ne postoje indicije da je apelant pretrpio štetu ili povredu prava koja bi opravdala ustavnosudsku zaštitu.

16. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3512/23 (Prom-Ar d.o.o. Travnik) | Sudska praksa | Aktio