Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1480/26 (A.F.)

Odluka donesena 24. 09. 2026.

  • Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Dijete
  • Opća zabrana diskriminacije
  • Privatni život
  • Vanparnični postupak
  • Porodični život
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1480/26

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 09. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 25. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-1480/26, rješavajući apelaciju A. F., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. F. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 035432 24 Uvp od 5. marta 2026. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. A. F. (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 14. aprila 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 035432 24 Uvp od 5. marta 2026. godine. Apelantica je također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud do donošenja konačne odluke u konkretnom predmetu „obustavio pravno dejstvo“ osporene presude Vrhovnog suda „kao i svih akata, radnji i postupanja koja se ne toj presudi zasnivaju ili iz nje proizlaze, ukoliko bi njihovo dalje provođenje moglo proizvesti štetne posljedice po apelanticu i maloljetno dijete“. Apelantica je 30. juna, 14. jula i 17. avgusta 2026. godine dostavila podnesak i dopune apelacije (navedene dopune apelantica je dostavila dva puta, e mailom i poštom).

2. Odlukom o privremenoj mjeri Ustavnog suda broj AP-1480/26 od 11. juna 2026. godine, odbijen je apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere (dostupna na www.ustavnisud.ba).

Uvodne napomene

3. Apelantica je majka i zakonski staralac maloljetnog djeteta (u daljnjem tekstu: dijete).

4. Apelantica je pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pokrenula vanparnični postupak radi oduzimanja roditeljskog prava ocu djeteta.

5. Osnovni sud se dopisom od 1. septembra 2021. godine, obratio JU Centar za socijalni rad Banja Luka (u daljnjem tekstu: Centar) sa inicijativom za postavljanje staraoca za poseban slučaj djetetu, u postupku koji je pokrenula apelantica.

6. Rješenjem Centra od 7. septembra 2021. godine, postavljen je staraoc djetetu, koje rješenje je poništeno rješenjem Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) od 13. juna 2022. godine, te predmet vraćen Centru na ponovni postupak. Ponovni postupak u kome je donesena osporena presuda

7. Rješenjem Centra broj 01-UP/I-60214-243/21 DĆ od 17. oktobra 2022. godine, djetetu je postavljen staralac za poseban slučaj u postupku pred Osnovnim sudom, radi oduzimanja roditeljskog prava ocu djeteta.

8. Rješenjem Ministarstva broj 11/05-544-432/22 od 20. juna 2023. godine, odbijena je apelantičina žalba podnesena protiv rješenja Centra.

9. Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 035432 23 U od 10. aprila 2024. godine, odbijena je apelantičina tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva.

10. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 035432 24 Uvp od 5. marta 2026. godine, odbijen je apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda. U obrazloženju, Vrhovni sud je istakao da je oduzimanje roditeljskog prava jedna od najtežih mjera, jer se trajno ili dugoročno mijenja odnos roditelj-dijete. Stoga je, kako je obrazloženo, pravilno Osnovni sud, u cilju donošenja ispravne odluke, predložio postavljanje djetetu staraoca za poseban slučaj, koji će da prati da li se poštuje najbolji interes djeteta. Vrhovni sud je istakao da u ovoj vrsti postupka može postojati sukob interesa između apelantice i djeteta, jer apelantica ima cilj da se oduzme roditeljsko pravo ocu djeteta, a sud ima obavezu da utvrdi šta je to u najboljem interesu djeteta, što ne mora da se podudara sa interesom apelantice kao majke. Apelantica u postupku oduzimanja roditeljskog prava ima obavezu da dokaže ispunjenost uslova za navedeno. Vrhovni sud je ukazao da staralac za poseban slučaj, s druge strane, ima u vidu samo interes djeteta, jer je odluka u postupku oduzimanja roditeljskog prava dugoročna i može da liši dijete ostvarivanja prava na učešće jednog od roditelja u njegovom odrastanju. Obrazloženo je da se staralac za poseban slučaj postavlja, ne zato što apelantica ne brine i ne štiti interese svog djeteta, već iz razloga što u postupku oduzimanja roditeljskog prava ocu djeteta, a na prijedlog apelantice, dijete je učesnik sa posebnim pravima koje mu garantuje Porodični zakon i Konvencija o pravima djeteta. Vrhovni sud je pojasnio da se postupak vodi zbog djeteta i u njegovom interesu, pa ima pravo da bude zaštićeno od ,,neutralne“ osobe i da se čuje njegovo mišljenje, iz kojeg razloga je i pravilno na osnovu odredbe člana 215. stav 1. Porodičnog zakona, djetetu postavljen staralac za poseban slučaj.

11. Apelantica smatra da je osporenom presudom prekršeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, u vezi sa čl. 6. i 8. Evropske konvencije, i opća zabrana diskriminacije iz člana

1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Apelantica se pozvala i na kršenje odredbi čl. 3, 5, 6, 9, 12, 16, 18, 19, 24. i 28. Konvencije o pravima djeteta.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;a)Pravo na pravično suđenje

13. Razmatrajući apelacione navode o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje je li član II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj.

14. Kada je u pitanju građanski aspekt člana 6. Evropske konvencije, Evropski sud naglašava da za primjenjivost „građanskog“ aspekta člana 6. mora postojati spor o „pravu“ za koje se može reći da je, bar na dokazivim osnovama, priznato u domaćem pravu, bez obzira na to je li to pravo zaštićeno Evropskom konvencijom. Spor mora biti stvaran i ozbiljan, može se odnositi ne samo na stvarno postojanje prava već i na njegov opseg i način njegovog ostvarivanja i, konačno, rezultat postupka mora biti izravno odlučujući za pravo o kojem je riječ jer samo slabe veze ili neizvjesne posljedice nisu dovoljne za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Károly Nagy protiv Mađarske, presuda od 14. septembra 2017. godine, predstavka broj 56665/09, tačka 60. s daljnjim referencama).

15. Ustavni sud podsjeća da je apelantica pokrenula vanparnični postupaka radi oduzimanja roditeljskog prava ocu djeteta, te da je taj postupak, prema stanju apelacionog spisa, u toku. S druge strane u konkretnom postupku se odlučivalo samo o postavljanju staraoca za poseban slučaj djetetu u navedenom vanparničnom postupku. Dakle, Ustavni sud zapaža da će se posljedice navedene odluke reflektovati samo na taj vanparnični postupak. Također, Ustavni sud zapaža da se navedenom odlukom ni na koji način ne onemogućava apelantičino učešće u pomenutom vanparničnom postupku, odnosno ne utiče na apelantičina procesna prava u tom postupku. U takvim okolnostima, Ustavni sud smatra da ishod konkretnog postupaka nije presudan za apelantičina građanska prava. Stoga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom postupku ne radi o „sporu o građanskim pravima i obvezama“ apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Imajući u vidu takav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi s pravom na pravično suđenje također ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.b)Pravo na privatni i porodični život

17. Vezano za apelacione navode o povredi prava na porodični i privatni život iz člana 8. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća da je opšte prihvaćeno da odnos između roditelja i djeteta spada u sferu porodičnog života prema članu 8. Evropske konvencije. Također, uživanje roditelja i djeteta u međusobnom društvu predstavlja osnovni element porodičnog života i domaće mjere koje ometaju takvo uživanje predstavljaju miješanje u pravo zaštićeno članom 8. Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Monory protiv Rumunije i Mađarske, presuda od 5. aprila 2005. godine, predstavka broj 71099/01, tačka 70). S druge strane, Ustavni sud podsjeća i da bi se pojavilo pitanje prava na privatni život prema članu 8. Konvencije, sporna situacija koja utiče na privatni život podnosioca zahtjeva mora dostići određeni prag ozbiljnosti. Da li je taj nivo ozbiljnosti postignut zavisit će od okolnosti konkretnog slučaja. Kada se utvrdi da je neka mjera ozbiljno uticala na privatni život podnosioca zahtjeva, taj zaključak znači da je tužba ratione materiae kompatibilna s Evropskom konvencijom i da se postavlja pitanje „prava na poštovanje privatnog života“. S druge strane, ako se ne postigne potreban nivo ozbiljnosti, aplikacija je neprihvatljiva kao nekompatibilna ratione materiae sa Evropskom konvencijom (vidi, Evropski sud, Vučina protiv Hrvatske, presuda od 24. septembra 2019. godine, broj predstavke 58955/13, tač. 31. i 32). Imajući u vidu navedene standarde, Ustavni sud smatra da se ne može zaključiti da postavljanje staraoca za poseban slučaj djetetu samo u navedenom vanparničnom postupku, ometa odnos između apelantice i njenog djeteta. Naime, Ustavni sud smatra da se postupak postavljanja posebnog staraoca djetetu, kako bi pratio da li se poštuje najbolji interes djeteta samo u vanparničnom postupku, u kome će svakako učestvovati i apelantica, nije odnosio na postojeće veze između apelantice i njenog djeteta. Konkretni postupak odnosi se samo na navedeni vanparnični postupak, koji je u toku, pa ne pokreće pitanja „porodičnog života“ u smislu člana 8. Evropske konvencije ili pitanje apelantičinog „privatnog života“ (mutatis mutandis, Evropski sud, Hofmann protiv Njemačke, odluka od 23. februara 2010. godine, predstavka broj 1289/09).

18. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da su i apelantičini navodi o povredi prava iz člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi s pravom na pravično suđenje i pravom na privatni i porodični život, kao i opća zabrana diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.c)Ostali navodi

19. U odnosu na apelacione navode o povredi prava iz člana II/3.a), b), d) i l) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2, 3, 5, Evropske konvencije i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i kršenje odredbi Konvencije o pravima djeteta, Ustavni sud ponovo naglašava da je osporenom odlukom samo postavljen staralac za poseban slučaj djetetu u postupku oduzimanja roditeljskog prava ocu djeteta, koji je pokrenula apelantica i koji je u toku. Imajući u vidu predmet konkretnog postupka, odnosno o čemu se odlučivalo u tom postupku, Ustavni sud smatra da se osporena odluka ne može dovesti u vezu sa pitanjima koja pokreću kršenje prava na život, prava lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni, prava na ličnu slobodu i sigurnost, prava na obrazovanje, niti kršenje odredbi Konvencije o pravima djeteta. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su i ovi navodi, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

20. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1480/26 (A.F.) | Sudska praksa | Aktio