Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2577/26 („Centralno grijanje“ d.d. Tuzla)
Odluka donesena 24. 09. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2577/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
24. 09. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-2577/26 , rješavajući zahtjev „Centralnog grijanja“ d.d. Tuzla za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev „Centralnog grijanja“ d.d. Tuzla za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. „Centralno grijanje“ d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa zakonski zastupnik, direktorica Nermina Babajić iz Tuzle, podnijelo je 7. jula 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 U 051843 26 Uvp od 20. maja 2026. godine i S1 3 U 051843 25 U od 20. marta 2026. godine, te Rješenja Konkurencijskog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Konkurencijsko vijeće) broj UP-05-26-2-013-34/24 od 20. marta 2025. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio primjenu i izvršenje navedenog rješenja Konkurencijskog vijeća i pravnih posljedica nastalih njegovim potvrđivanjem navedenim presudama Suda BiH do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelantovoj apelaciji.
2. Konkurencijsko vijeće je u postupku pokrenutom na osnovu zahtjeva „CT-Trade BH“ d.o.o. Tuzla donijelo Rješenje broj UP-05-26-2-013-34/24 od 20. marta 2025. godine kojim je utvrđeno da je apelant zloupotrijebio dominantan položaj na tržištu distribucije/snabdijevanja toplotnom energijom u gradu Tuzli donošenjem i primjenom Tehničkih uslova za priključenje na sistem daljinskog grijanja i isporuku toplotne energije od 9. decembra 2021. godine (u daljnjem tekstu: Tehnički uslovi), koji su djelimično izmijenjeni i dopunjeni Odlukom o izmjenama i dopunama Tehničkih uslova od 9. oktobra 2023. godine. Naime, Tehničkim uslovima propisani su uslovi kojima se krajnjim korisnicima ograničava izbor toplinskih podstanica, a samim tim i priključenje na sistem grijanja grada Tuzle, što predstavlja uslovljavanje druge strane da prihvati dodatne obaveze koje po svojoj prirodi nemaju veze s predmetom sporazuma, u skladu s odredbom člana 10. stav (2) tačka d) Zakona o konkurenciji (stav I). Istovremeno, naloženo je apelantu da u roku od 60 dana izmijeni Tehničke uslove na način da se odredbe tih uslova usklade sa stavom I rješenja. Također, naloženo mu je da u roku od deset dana od dana izmjene Tehničkih uslova o toj izmjeni obavijesti sve korisnike koji su ugradili kompaktne toplinske podstanice i koji su priključeni na gradski sistem grijanja ugovorom na određeno vrijeme, te da im ponudi zaključivanje novih ugovora o isporuci toplotne energije na neodređeni vremenski period na osnovu ugrađenih podstanica koje zadovoljavaju nove Tehničke uslove (stav II). Osim toga, apelantu je zbog kršenja navedene zakonske odredbe izrečena novčana kazna u određenom iznosu u skladu s odredbom člana 48. stav (1) tačka b) Zakona o konkurenciji (stav III).
3. Konkurencijsko vijeće je u obrazloženju rješenja, pored ostalog, navelo da apelant zloupotrebljava dominantan položaj tendencioznim tehničkim uslovima koji favoriziraju specifičnog proizvođača opreme (Danfoss) i neosnovano sužavaju izbor korisnicima. Pri tome je ukazalo da je nalaz vještaka potvrdio da su zahtjevi za specifične senzore i uslove servisa tehnički neopravdani, dok su atestirane alternative poput „Mini City“ podstanica nepravedno isključene. Shodno tome, Konkurencijsko vijeće je istaklo da su Tehnički uslovi bili postavljeni tendenciozno i restriktivno, te da su, iako se u njima ne navodi ime proizvođača, specifikacije bile definirane tako da ih u cijelosti ispunjava samo jedan proizvođač – Danfoss. Dakle, obrazloženo je da je apelant svojim postupanjem nametao dodatne uslove koji nemaju veze sa suštinom isporuke toplotne energije i ograničio konkurenciju onemogućavanjem pristupa tržištu drugim distributerima, te nanio štetu potrošačima uskraćivanjem prava na slobodan izbor i prisiljavanjem na kupovinu skuplje opreme, što u konačnici predstavlja zabranjeno ponašanje, tj. zloupotrebu dominantnog položaja iz člana 10. stav (2) tačka d) Zakona o konkurenciji.
4. Sud BiH je Presudom broj S1 3 U 051843 25 U od 20. marta 2026. godine odbio apelantovu tužbu protiv rješenja Konkurencijskog vijeća od 20. marta 2025. godine. Sud BiH je u obrazloženju presude istakao da je Konkurencijsko vijeće pravilno i zakonito primijenilo član 10. Zakona o konkurenciji utvrdivši da apelant koristi svoj dominantni položaj na tržištu kako bi nametnuo neopravdane tehničke barijere. Pri tome je naveo da iako apelant tvrdi da su uslovi „tehnička nužnost“, oni u praksi djeluju kao ekskluzivni uslov koji eliminira konkurenciju i ograničava tržište na samo jednog ili dva privilegirana proizvođača, što je klasičan primjer zloupotrebe dominacije. Nadalje, Sud BiH je ukazao da je Konkurencijsko vijeće pravilno zaključilo da se „rigoroznim odredbama“ nanosi ekonomska šteta potrošačima jer im se onemogućava nabavka jeftinije, a tehnološki naprednije opreme, dok apelantovi navodi o „unikatnosti“ sistema u Tuzli nisu potkrijepljeni dokazima koji bi opravdali potpuno isključivanje drugih proizvođača. U vezi s tim, obrazloženo je da je Konkurencijsko vijeće ispravno prepoznalo da se radi o pokušaju zatvaranja tržišta jer standardi koje propisuje apelant postavljeni su tako da ih je gotovo nemoguće ispuniti bez direktnog favoriziranja određenih dobavljača, što direktno narušava principe ekonomskog prava i slobodne trgovine zagarantirane Ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine. Sud BiH je odlučio kao u izreci presude primjenom člana 37. st. 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima BiH.
5. Sud BiH je Presudom broj S1 3 U 051843 26 Uvp od 20. maja 2026. godine odbio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Suda BiH od 20. marta 2026. godine. Sud BiH je u obrazloženju presude podržao odlučenje i razloge prvostepenog suda. Nadalje, Sud BiH je, pored ostalog, citirao odredbu člana 10. Zakona o konkurenciji i ukazao da je vijeće za upravne sporove, cijeneći odlučne činjenice, pravilno prihvatilo zaključak Konkurencijskog vijeća da su pojedini tehnički zahtjevi bili postavljeni na način koji nije bio objektivno nužan za funkcioniranje sistema daljinskog grijanja, već je u praksi doveo do ograničavanja konkurencije i favoriziranja određenih proizvoda, odnosno proizvođača. Naime, Sud BiH je obrazložio da takvo postupanje predstavlja zloupotrebu dominantnog položaja bez obzira na to što se u Tehničkim uslovima izričito ne navodi naziv određenog proizvođača. Također, Sud BiH je istakao da je neosnovan apelantov navod da je sud bio dužan poništiti rješenje zbog neprovođenja novog nezavisnog vještačenja, jer samo činjenica da apelant nije saglasan s ocjenom izvedenih dokaza ne znači da je postupak nezakonit. Pri tome je obrazloženo da apelant nije dokazao da bi dodatno vještačenje dovelo do drugačijeg utvrđivanja odlučnih činjenica. Najzad, Sud BiH je naveo da nisu osnovani apelantovi navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer je apelant imao mogućnost izjašnjenja, dostavljanja dokaza i osporavanja navoda protivne strane, a činjenica da njegovi navodi nisu prihvaćeni ne predstavlja povredu postupka. Sud BiH je odlučio kao u izreci presude primjenom člana 54. stav 1. Zakona o upravnim sporovima BiH.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini, apelant navodi da su organ uprave i Sud BiH proizvoljno utvrdili činjenično stanje jer nisu na jednak način cijenili dokaze koje je on dostavio, pri čemu je došlo do povrede procesne ravnopravnosti stranaka, niti su dali konkretne i obrazložene razloge zbog kojih su te dokaze odbacili ili im nisu poklonili dokaznu vrijednost.
7. S obzirom na to, apelant predlaže donošenje privremene mjere radi zaštite sigurnosti i pouzdanosti sistema daljinskog grijanja kao sistema od javnog interesa koji osigurava kontinuirano snabdijevanje toplotnom energijom velikog broja korisnika na području Tuzle. Naime, apelant tvrdi da bi posljedice primjene osporenog rješenja Konkurencijskog vijeća bile teško otklonjive jer se to rješenje odnosi na tehničke zahtjeve koji direktno utječu na sigurnost, pouzdanost i stabilnost rada sistema daljinskog grijanja grada Tuzle, kao i izazivanje opće opasnosti po život i zdravlje ljudi i materijalnih dobara.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
10. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1)Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjevaili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
12. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da apelant donošenje privremene mjere vezuje za apelacione navode o meritumu predmeta i tvrdnju da je došlo do povrede procesne ravnopravnosti stranaka jer sudovi nisu na jednak način cijenili dokaze koje je apelant dostavio. Dakle, Ustavni sud zapaža da apelant u tom dijelu iznosi argumente kojima se osporava zakonitost osporenih odluka, kao i argumente kojima ukazuje na navodno kršenje ustavnih prava (povreda principa ravnopravnosti stranaka), a o tim navodima koji se tiču merituma predmeta Ustavni sud ne može odlučivati u ovoj fazi postupka. Osim toga, apelant tvrdi da bi posljedice primjene osporenog rješenja Konkurencijskog vijeća bile teško otklonjive jer se to rješenje odnosi na tehničke zahtjeve koji direktno utječu na sigurnost, pouzdanost i stabilnost rada sistema daljinskog grijanja grada Tuzle, kao i izazivanje opće opasnosti po život i zdravlje ljudi i materijalnih dobara. Međutim, Ustavni sud ukazuje da apelant, osim svojih tvrdnji, koje same po sebi bez relevantnih dokaza ne ukazuju na neophodnost udovoljavanja postavljenom zahtjevu, zapravo nije ponudio relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti traženu privremenu mjeru. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije dokazao da su ispunjeni uslovi iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere.
13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman