Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5023/23 (V. N.)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5023/23

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-5023/23, rješavajući apelaciju koju je podnijela Višnja Novo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Višnja Novo.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Mostaru kao predmet broj 58 0 I 207754 19 I.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje navedenog postupka, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se gradonačelniku Grada Mostara da apelantici Višnji Novo isplati iznos od 2.450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru i gradonačelniku Grada Mostara da u prethodno navedenom roku od najkasnije tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Višnja Novo iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelantica), čiji je punomoćnik Damir Sadović, advokat iz Mostara, podnijela je 1. decembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog prekomjerne dužine postupka koji je pokrenula pred Odjelom za finansije i nekretnine, Službom za nekretnine Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Grad Mostar i Služba), podnošenjem zahtjeva za dozvolu izvršenja Odluke Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica (u daljnjem tekstu: CRPC) od 24. aprila 2003. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Službe zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Služba nisu dostavili odgovore na apelaciju. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju, koji je dostavljen apelantici radi izjašnjenja. Apelantica je dostavila izjašnjenje.

4. Ustavni sud je 17. oktobra 2025. godine zatražio od Općinskog suda da dostavi informaciju o tome da li je okončan postupak u predmetu tog suda broj 58 0 I 207754 19 P. Općinski sud je dostavio traženu informaciju 14. novembra 2025. i 5. januara 2026. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice koje su relevantne za odlučivanje o apelaciji navedene su kako slijedi.

6. Odlukom CRPC-a od 24. aprila 2003. godine utvrđeno je da je pravna prednica apelantice M. N. na dan 1. april 1992. godine bila savjestan posjednik određene nekretnine, čime je priznato pravo njenim nasljednicima na povrat u posjed. Apelantica je 5. decembra 2007. godine kao zakonska nasljednica M. N. pokrenula postupak podnošenjem zahtjeva Gradu Mostaru za dozvolu izvršenja te odluke CRPC-a. Zbog nepostupanja Grada Mostara/Službe, apelantica je 27. juna 2008. godine inicirala inspekcijski nadzor, nakon čega je upravna inspekcija rješenjem od 28. jula 2008. godine naložila voditelju postupka da odluči o zahtjevu za dozvolu izvršenja. Postupajući po nalogu inspekcije, Služba je 8. oktobra 2008. godine donijela zaključak o dozvoli izvršenja kojim je utvrđen povrat nekretnine apelantici i naloženo privremenom korisniku M. L. da je oslobodi od lica i stvari. Potom je Služba 23. marta 2009. godine donijela novi zaključak kojim je utvrdila izvršnost zaključka od 8. oktobra 2008. godine, dozvolila njegovo izvršenje i za dan 6. april 2009. godine zakazala prinudnu deložaciju M. L. Zbog ranijeg nedjelovanja Službe, apelantica je 13. marta 2009. godine podnijela zahtjev za zaštitu ustavnih prava Kantonalnom sudu, ali je sud taj zahtjev odbio rješenjem od 30. marta 2009. godine uz obrazloženje da je Služba u međuvremenu zakazala izvršenje.

7. Međutim, Služba je zaključkom od 18. maja 2009. godine obustavila postupak izvršenja, navodeći da je ono nemoguće jer je na navedenoj nekretnini u međuvremenu izgrađen stambeni objekt u vlasništvu M. L. To rješenje je, po apelanticinoj žalbi, poništila Uprava za geodetske i imovinskopravne poslove Hercegovačko-neretvanskog kantona rješenjem od 29. aprila 2010. godine i vratila predmet Službi na ponovni postupak. Nakon višegodišnje neaktivnosti, Služba je 21. novembra 2013. godine održala bezuspješno ročište radi uvođenja u posjed.

8. Zbog zastoja u postupku, apelantica je 31. decembra 2013. godine ponovo zatražila zaštitu ustavnih prava od Kantonalnog suda. Kantonalni sud je rješenjem od 23. januara 2014. godine naložio odgovornom licu Grada Mostara/Službe da u roku od 15 dana izvrši zaključak o dozvoli izvršenja pod prijetnjom novčane kazne i smjene s dužnosti.

9. S obzirom na to da sudski nalog nije izvršen, a voditelj postupka je u međuvremenu penzioniran, apelantica je 9. septembra 2015. godine ponovo pokrenula postupak zaštite ustavnih prava pred Kantonalnim sudom. Kantonalni sud je rješenjem od 1. oktobra 2015. godine naložio Službi prinudno izvršenje u roku od 15 dana, odredivši da će se u suprotnom ono provesti preko Općinskog suda na teret budžeta Grada Mostara, uz izricanje novčane kazne načelniku Odjela za finansije i nekretnine I. Š.

10. Kako Služba nije postupila ni po ovom sudskom nalogu, apelantica je 6. marta 2019. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv M. L., Grada Mostara i načelnika Odjela za finansije i nekretnine I. Š., na osnovu pravosnažnog rješenja Kantonalnog suda, tražeći iseljenje i vraćanje nekretnine u stanje prije napuštanja. Općinski sud je rješenjem od 31. maja 2019. godine dozvolio predloženo izvršenje, a prigovor izvršenika M. L. protiv tog rješenja odbio rješenjem od 4. decembra 2020. godine.

11. Nakon što je Kantonalni sud, rješavajući po izvršenikovoj žalbi, rješenjem od 13. septembra 2023. godine ukinuo prvostepeno rješenje o odbijanju prigovora i predmet vratio Općinskom sudu na ponovno odlučivanje, Općinski sud je u ponovnom postupku rješenjem od 12. juna 2024. godine djelimično usvojio prigovor M. L., obustavio izvršenje i ukinuo provedene radnje u odnosu na tač. 1. i 2. rješenja o izvršenju, dok je tač. 3. i 4. ostavio na snazi.

12. Općinski sud je zaključkom od 23. jula 2024. godine naložio apelantici da uredi svoj prijedlog. Apelantica je 6. septembra 2024. godine dostavila uređen prijedlog za izvršenje protiv M. L., povlačeći prijedlog u odnosu na I. Š. Općinski sud je rješenjem od 31. decembra 2025. godine dozvolio uređeni prijedlog za izvršenje, te istog dana donio rješenje o djelimičnoj obustavi izvršnog postupka u odnosu na I. Š.

13. Konkretni postupak, pokrenut inicijalnim zahtjevom od 5. decembra 2007. godine, još uvijek je u toku pred Općinskim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica smatra da konkretni postupak traje prekomjerno dugo te predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju i izjašnjenje

15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju hronološki izložio tok postupka, ističući da je dužina trajanja posljedica rješavanja predmeta u različitim fazama, promjene postupajućih sudija te perioda u kojem se o izjavljenoj žalbi odlučivalo pred Kantonalnim sudom.

16. Općinski sud je u dostavljenoj informaciji naveo da je rješenjem od 12. juna 2024. godine djelimično usvojio prigovor izvršenika M. L. i obustavio postupak u odnosu na tač. 1. i 2. rješenja o izvršenju, dok je preostali dio ostavio na snazi. Postupajući po zaključku suda od 23. jula 2024. godine, apelantica je 6. septembra 2024. godine dostavila uređen prijedlog za izvršenje protiv M. L., istovremeno povlačeći prijedlog u odnosu na I. Š. Sud je rješenjima od 31. decembra 2025. godine dozvolio predloženo izvršenje protiv M. L. te djelimično obustavio postupak u odnosu na I. Š.

17. Apelantica je u izjašnjenju navela da Općinski sud više od godinu dana nije preduzeo nijednu radnju nakon što mu je 6. septembra 2024. godine dostavila uređen prijedlog. Istakla je da, i pored brojnih odluka donesenih u njenu korist, nakon više od 20 godina i dalje ne može ući u posjed svoje imovine, zbog čega smatra da jedino ako Ustavni sud usvoji apelaciju, uz nalog za hitno postupanje, može doći do okončanja postupka.

V.Relevantni propisi

18. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH, 25/20 – odluka USBiH i 19/25) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno. (2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

19. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 14.

Tužilac u upravnom sporu može biti pojedinac, pravno lice i druga lica iz člana 2. ovog Zakona, pod uvjetima utvrđenim tom odredbom.

VII - POSTUPAK ZAŠTITE SLOBODA I PRAVA POJEDINACA ZAJAMČENIH

USTAVOM FEDERACIJE

Član 60.

Pojedinac čija su prava ili osnovne slobode zajamčene Ustavom Federacije i instrumentima Aneksa tog Ustava povrijeđene konačnim pojedinačnim aktom nadležnog organa, ima pravo zahtijevati zaštitu tih prava i sloboda kod nadležnog suda u skladu sa ovim Zakonom, ako nije osigurana druga sudska zaštita. Član 67. Sud postupa po zahtjevu hitno i na način kojim se, čuvajući osnovna načela postupka, sudska odluka ima donijeti što prije a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva. Član 69. Kad sud nađe da je zahtjev osnovan donijet će rješenje kojim će zabraniti daljnje vršenje nezakonite radnje. U protivnom, odbit će zahtjev rješenjem. Sud će u rješenju iz stava 1. ovog člana odrediti mjere koje treba preduzeti, da bi se uspostavilo zakonito stanje, ostavljajući rok za izvršenje, kao i odrediti zakonske sankcije za slučaj neizvršenja rješenja. Rješenje suda izvršava organ odnosno pravno lice iz člana 62. stav 1. ovog Zakona čije je službeno lice odnosno odgovorno lice učinilo nezakonitu radnju.

Član 72.

Ako rješenje ne bude izvršeno u ostavljenom roku, nadležni sud će na zahtjev stranke izvršiti rješenje neposredno ili preko drugog suda ili organa. Izvršenje se, prema okolnostima slučaja, provodi na trošak organa, privrednog društva ili drugog pravnog lica, odnosno na trošak službenog ili odgovornog lica koje je izvršilo nezakonitu radnju. Radi izvršenja rješenja nadležni sud može podnijeti zahtjev nadležnom organu odnosno pravnom licu za udaljenje od dužnosti službenog ili odgovornog lica, a po potrebi, može protiv službenog odnosno odgovornog lica, ako ono u određenom roku ne izvrši rješenje, izreći novčanu kaznu u iznosu od 200,00 KM do 800,00 KM, kao i odrediti i druge pogodne mjere shodno pravilima izvršnog sudskog postupka.

20. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13, 52/14 i 85/21) relevantna odredba glasi:

Član 31. stav (1)

Dužnosti predsjednika suda

Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom.

VI.Dopustivost i meritum

21. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, da ispunjava i ostale razloge dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana, u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

22. Apelantica smatra da je dužina konkretnog postupka nespojiva sa zahtjevom za suđenje u „razumnom roku“. Ona se pozvala na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

25. Ustavni sud ponavlja da se opravdanost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, presuda od 7. februara 2002. godine, predstavka broj 53176/99, tačka 38, i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).

26. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 5. decembra 2007. godine kada je apelantica podnijela inicijalni zahtjev za dozvolu izvršenja, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period duži od 18 godina.

27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršenju odluke CRPC-a, koja po svojoj prirodi predstavlja konačnu i obavezujuću ispravu. Provođenje izvršenja je usložnjeno zbog činjenice da je na spornoj nekretnini treće lice (izvršenik) izgradilo stambeni objekt.

28. Ustavni sud naglašava da je u ovom postupku za apelanticu u pitanju bilo njeno pravo na povrat i nesmetano uživanje privatne imovine. U odnosu na apelanticino ponašanje, Ustavni sud nalazi da ona nije doprinijela odugovlačenju postupka. Naprotiv, apelantica je pokazala izuzetnu procesnu aktivnost i promptno postupala po svim nalozima organa i sudova – blagovremeno je dostavljala urgencije, pokretala inspekcijske nadzore, podnosila zahtjeve za zaštitu ustavnih prava, te u ostavljenim rokovima uređivala prijedloge za izvršenje.

29. Analizirajući postupanje Službe i redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da postupak traje više od 18 godina, a da do danas apelantica nije uvedena u posjed svoje nekretnine. Ustavni sud zapaža da je Služba pokazala periode potpune pasivnosti, od kojih se posebno ističe višegodišnji zastoj između 2010. i 2013. godine, kao i kontinuirano ignoriranje izričitih naloga i rokova utvrđenih rješenjima Kantonalnog suda. Služba je potpuno ignorirala pravosnažne sudske naloge iz 2014. i 2015. godine, kojima je pod prijetnjom novčanih kazni i udaljenja odgovornih lica s dužnosti naloženo hitno provođenje izvršenja, čime je taj organ pokazao apsolutno odsustvo institucionalne odgovornosti. Nadalje, Općinski i Kantonalni sud su preuzeli postupak kroz izvršnu fazu, ali umjesto efikasnog otklanjanja opstrukcija unutar samog sudskog postupka stvoreni su novi, neopravdani zastoji. Iako je Općinski sud 2019. godine donio rješenje o izvršenju, predmet je pred Kantonalnim sudom bio neprihvatljivo dug period (od 2020. do 2023. godine), gdje se odlučivalo o žalbi na rješenje kojim je odbijen prigovor protiv rješenja o izvršenju, što ukazuje na neefikasnost u postupanju drugostepenog suda. Nakon ukidanja tog rješenja, umjesto hitne realizacije, postupak biva dodatno usložnjen, djelimično obustavljen i ponovo vraćen u fazu uređenja. Konačno, nakon što je apelantica uredila prijedlog u septembru 2024. godine, Općinskom sudu je trebalo više od 15 mjeseci (sve do 31. decembra 2025. godine) da donese rješenje o izvršenju i dostavi ga strankama, što predstavlja eklatantan primjer procesne pasivnosti i direktnog doprinosa daljnjem odugovlačenju postupka od samog suda. Ustavni sud ocjenjuje da je inertnost, nedjelotvornost i hronično nepostupanje kako upravnih organa tako i redovnih sudova primarni uzrok dugog trajanja postupka. Ustavni sud posebno naglašava da konkretni postupak ni nakon gotovo dvije decenije od podnošenja inicijalnog zahtjeva do danas nije okončan i još uvijek je u toku pred Općinskim sudom.

30. Ustavni sud naglašava da je u nizu svojih odluka već utvrdio kršenje prava na suđenje u razumnom roku u pitanjima sličnim onima koja se postavljaju i u navedenim apelacijama. Osim toga, Ustavni sud je utvrdio i da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta u razumnom roku pred sudovima u Bosni i Hercegovini, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u toj oblasti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. maja 2017. godine, tač. 53–66. i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

31. Nakon što je ispitao sve dokumente koji su mu podneseni u apelaciji, Ustavni sud nije uočio bilo kakvu činjenicu ili argument koji bi mogao opravdati dužinu postupka pred organima uprave i redovnim sudovima. Imajući u vidu svoju praksu o ovom pitanju, Ustavni sud smatra da je dužina postupka prekomjerna te da nije zadovoljila kriterij „razumnog roka“.

Pitanje naknade nematerijalne štete

32. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine, svoju dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, te odredbe člana 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno člana 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantici treba isplatiti iznos koji je naveden u dispozitivu ove odluke.

33. Tu naknadu dužan je platiti Grad Mostar, jer se postupak u većem dijelu (duže od 11 godina) vodio pred njegovom nadležnom službom, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da je došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina postupka više od 18 godina pretjerano duga, za šta sudovi i organi uprave nisu uopće dali objašnjenje ili nisu dali razumno i logično objašnjenje.

35. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman