Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5276/25 (F. B. i drugi)

Odluka donesena 24. 09. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5276/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

24. 09. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-5276/25 , rješavajući zahtjev Fuada Bećirovića i Izete Bećirović za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Fuada Bećirovića i Izete Bećirović za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Fuad Bećirović i Izeta Bećirović (u daljnjem tekstu: apelant, apelantica ili apelanti), koje zastupa Hajrudin Škahić, advokat iz Srebrenika, podnijeli su 8. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 30 0 I 029039 25 Gž 6 od 13. oktobra 2025. godine i Rješenja Općinskog suda u Srebreniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 30 0 I 029039 22 I 3 od 30. decembra 2024. godine. Apelanti su podneskom od 15. juna 2026. godine osporili i Rješenje Općinskog suda o izvršenju broj 30 0 I 118970 25 I od 30. marta 2026. godine. Također, zatražili su donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud u predmetu Općinskog suda broj 30 0 I 118970 25 I obustavio provođenje izvršnog postupka, pljenidbu penzije i blokadu bankovnih računa do donošenja konačne odluke o apelaciji.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 30 0 I 029039 22 I 3 od 30. decembra 2024. godine naloženo je apelantima da Dž. Š. (u daljnjem tekstu: protivnica predlagača) naknade troškove postupka za protivizvršenje u iznosu od 1.208,50 KM na jednake dijelove. Rješenjem je odbijen zahtjev protivnice predlagača za naknadu troškova preko dosuđenog iznosa. Utvrđeno je da je protivnica predlagača na osnovu sudske nagodbe zaključene pred Općinskim sudom u Gradačcu pod brojem 28 0 P 010402 09 P od 8. novembra 2011. godine kupila nekretnine u vlasništvu apelanata, koje su bile predmet izvršnog postupka. Pravomoćnom i izvršnom Presudom Općinskog suda broj 30 0 P 106948 21 P od 15. juna 2022. godine navedena sudska nagodba je poništena. U vezi s tim, apelanti su Općinskom sudu podnijeli prijedlog za protivizvršenje kojim bi nekretnine koje je kupila protivnica predlagača bile predate u vlasništvo, posjed i slobodno raspolaganje apelantima. Rješenjem Općinskog suda broj 30 0 I 029039 22 I 3 od 27. decembra 2023. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 30 0 I 029039 24 Gž od 11. juna 2023. godine, odbačen je kao neblagovremen navedeni prijedlog apelanata za protivizvršenje.

3. Općinski sud je naveo da je protivnica predlagača zatim podnijela prijedlog kojim je tražila da joj apelanti naknade troškove postupka protivizvršenja prema priloženom troškovniku. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da su apelanti obavezni da protivnici predlagača naknade navedeni novčani iznos za troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka (povratna avionska karta i izgubljena zarada zbog pristupa sudu na zakazano ročište s obzirom na to da protivnica predlagača živi van Bosne i Hercegovine). Općinski sud je naveo da ostali troškovi postupka nisu dosuđeni protivnici predlagača jer nije dokazala da su bili neophodni za vođenje postupka protivizvršenja.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 30 0 I 029039 25 Gž 6 od 13. oktobra 2025. godine odbijena je žalba apelanata i potvrđeno je prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je naveo da je protivnici predlagača pravilno priznata naknada dnevnica za izostanak s posla zbog prisustvovanja ročištu na osnovu potvrde o zaposlenju i visini dnevnice. Navedeno je da je, suprotno navodima apelanata, potvrda sastavljena na jednom od službenih jezika u Bosni i Hercegovini a ne na stranom jeziku. Navedeno je i da je potvrdu potpisao direktor firme u kojoj je protivnica predlagača zaposlena, pri čemu činjenica da nije ovjerena pečatom firme nije od utjecaja na punovažnost navedene potvrde. Kantonalni sud je naveo da je nesporno da je prijedlog apelanata za protivizvršenje odbačen jer je neblagovremen, te da su stoga apelanti izgubili postupak i prouzrokovali troškove protivnici predlagača.

5. Nakon toga protivnica predlagača je podnijela prijedlog za izvršenje navedenog rješenja o naknadi troškova postupka. Rješenjem Općinskog suda broj 30 0 I 118970 25 I od 30. marta 2026. godine dozvoljeno je navedeno izvršenje. Rješenjem je određeno da će se izvršenje u odnosu na apelanta u iznosu od 604,25 KM provesti pljenidbom najviše ½ „novčanog potraživanja ostvarenom kod Federalnog zavoda za PIO/MIO sa prijenosom navedenog iznosa na račun protivnice predlagača“. Određeno je i da će se izvršenje u odnosu na apelanticu u iznosu od 604,25 KM provesti pljenidbom novčanih sredstava sa računa ili blokadom apelanticinog računa koji ima kod precizirane banke, i to prijenosom navedenog iznosa na račun protivnice predlagača.

6. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjima prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelanti vide u proizvoljnoj primjeni prava i pogrešno utvrđenim činjenicama. Navode da se vodi nepravedan i nezakonit sudski postupak protiv njih. Apelanti tvrde da su dokazi o troškovima postupka nezakoniti jer je potvrda sastavljena na stranom jeziku i na njoj nema pečata firme koji bi dokazao istinitost navoda iz potvrde. Navode da su slabog zdravstvenog stanja i da moraju da koriste propisanu terapiju te kao dokaz dostavljaju medicinske nalaze. Navode da je sve uzrokovano činjenicom da im je oduzeta kuća i da su zbog toga postali podstanari i za stan plaćaju mjesečni iznos od 300,00 KM na osnovu usmenog ugovora s vlasnikom stana. Apelanti smatraju da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi do donošenja odluke o apelaciji obustavio provođenje izvršnog postupka, pljenidbu penzije i blokadu bankovnih računa, koji se vodi pred Općinskim sudom pod brojem 30 0 I 118970 25 I. Kao razlog za donošenje privremene mjere apelanti navode da bi im izvršenjem nastala nesaglediva šteta jer ne bi imali sredstava za život s obzirom na to da žive od jedne penzije u visini od 600,00 KM.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijetiu interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke i druge zakonom određene izvršne isprave predstavlja dio prava na „pristup sudu“, što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1021/26 od 2. jula 2026. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravomoćne sudske odluke ili zakonom određene izvršne isprave mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.

11. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelanti, osim navoda da bi provođenjem rješenja o izvršenju ostali bez sredstava za život, nisu dostavili druge dokaze u korist donošenja privremene mjere. Pri tome Ustavni sud zapaža da iz navoda apelanata nije vidljivo da su podnijeli prigovor protiv osporenog rješenja o izvršenju niti dokaze da je postupak po prigovoru okončan i na koji način. Stoga Ustavni sud smatra da argumentacijom koju su apelanti naveli nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi iz kojih bi proizlazila potreba za donošenjem privremene mjere kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno da nisu dokazali da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.

12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5276/25 (F. B. i drugi) | Sudska praksa | Aktio