Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2263/26 (G. K.)
Odluka donesena 24. 09. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2263/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
24. 09. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger, te sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-2263/26, rješavajući zahtjev Gorana Kuvelje za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev koji je podnio Goran Kuvelja za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Goran Kuvelja (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čajniča, kojeg zastupa Mila Čajević, advokat iz Foče, podnio je 15. juna 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 P 038332 26 Gž 2 od 18. maja 2026. godine. Istovremeno, apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se tuženom J. T. (u daljnjem tekstu: tuženi) privremeno zabranio prolaz svim motornim vozilima kroz dvorište putem ispod njegove kuće do donošenja konačne odluke o apelaciji.
2. Iz činjeničnog stanja proizlazi da je apelant 7. juna 2022. godine podnio tužbu protiv tuženog za ukidanje prava stvarne služnosti prolaza motornim vozilima i traktorom poslužnim dobrom, tj. putem u apelantovoj svojini (u daljnjem tekstu: sporni put), a koje je ustanovljeno u korist tuženog, te zabranu prolaza svim motornim vozilima spornim putem. Nadalje, proizlazi da je apelant tužbeni zahtjev zasnovao na činjenici da tuženi do svoje nepokretnosti ima direktan pristup iz druge ulice, čime otpada svaka razumna potreba da tuženi do svoje kuće dolazi spornim putem koji u naravi čini apelantovo dvorište, te da prolaz spornim putem motornim vozilima ugrožava bezbjednost apelantove nepokretnosti.
3. Odlučujući u ponovnom postupku Osnovni sud u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) Presudom broj 94 0 P 038332 24 P 2 od 19. marta 2026. godine u cijelosti je usvojio tužbeni zahtjev te tuženog obavezao na naknadu troškova parničnog postupka.
4. Dokazni postupak je uključivao sprovođenje više vještačenja, saslušavanje svjedoka, uvid u materijalne dokaze, a sud je sve dokaze cijenio u smislu člana 8. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Obrazloženo je da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke O. E., koji je objektivan i stručno sačinjen i saglasan izjavama svjedoka. Sud je naveo da provedeni dokazi nesporno ukazuju da prelaz motornim vozilima preko spornog puta, na kojem je tuženi stekao pravo služnosti, ugrožava bezbjednost apelantovog stambenog objekta, a da se opasnost ne može otkloniti djelimičnom popravkom fasade i drugim radovima, pri čemu tuženi može da koristi prikladan put s javnog puta, što je potvrdio vještak saobraćajne struke u svom nalazu. Sud je prilikom odlučenja imao u vidu odredbe člana 258. stav 1. i člana 262. stav (2) Zakona o stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZSP), koje je citirao. Osnovni sud je naveo da je odlučenje saglasno sa stavom Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) iz Odluke broj 78 0 P 031158 21 Rev od 8. marta 2023. godine iz koje proizlazi da se prema članu
258. ZSP-a po zahtjevu vlasnika poslužnog dobra može ukinuti pravo služnosti iz dva razloga: ako je pravo izgubilo razumnu svrhu i ako postoji drugi prikladniji jednako odgovarajući prolaz koji vlasniku poslužne nepokretnosti čini manje štete ili jednako odgovarajući javni prolaz. Sud je prilikom odlučenja imao u vidu stanje apelantove nepokretnosti, tj. da je došlo do pucanja betonske grede i fasade, što ugrožava stabilnost apelantovog, ali i susjednih objekata usljed kolskog saobraćaja spornim putem, te da postoji drugi odgovarajući pristupni put do nepokretnosti tuženog, a što je tokom postupka utvrđeno odgovarajućim vještačenjima.
5. Okružni sud je Presudom broj 94 0 P 038332 26 Gž 2 od 18. maja 2026. godine preinačio prvostepenu presudu tako što je u cijelosti odbio apelantov tužbeni zahtjev uz obavezivanje na naknadu troškova parničnog postupka. Navedeno je da je navodima žalbe dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude. U vezi s tim sud se pozvao na odredbu člana 258. ZSP-a, te je naveo da se primjenjivi kriterijumi prilikom donošenje te odluke odnose na ekonomsku svrsishodnost, potrebu i opravdanost, gledano s aspekta redovnog korišćenja i upotrebe spornog puta. Obrazloženo je da iz spisa proizlazi da apelant posjeduje automobil, „a i potrebe savremenog načina života nalažu da se nepokretnostima koje u naravi predstavljaju porodičnu kuću tuženog može pristupiti automobilom“. Dalje je obrazloženo da „tuženi do svoje kuće dolazi i traktorom, koji se koristi u poljoprivredne svrhe i kojim pristupa svom porodičnom imanju spornim putem“. Shodno tome, obrazloženo je da se u sudskom postupku sprovodi ukidanje ako se utvrdi da služnost znatno otežava korišćenje poslužne nepokretnosti, a nije više od bitne koristi povlasnoj nepokretnosti, a što tužilac nije dokazao. U takvim okolnostima sud je naveo da je proizvoljan zaključak prvostepenog suda da je služnost puta izgubila razumnu svrhu, a niti postoji druga putna veza između javnog puta i nepokretnosti tuženog. U vezi s tim navedeno je da betonski potporni zid, koji je izgrađen duž cijele granice između parcele tuženog i ulice, ne dozvoljava direktan pristup iz ulice do parcele tuženog jer je visina potpornog betonskog zida različita, a na pojedinim mjestima iznosi dva metra. Osim toga, kako je naveo sud, apelant ne može tražiti da se služnost ukine kada vlasnik povlasnog dobra povremeno koristi drugi prolaz preko imanja trećih lica, odnosno zemljani put koji je tuženi izgradio, a prelazi preko parcela više porodica, za koje nema saznanja da se protive da tuženi koristi taj put. Isto tako navedeno je da je „za ukidanje prava služnosti bilo nužno da je u momentu pokretanja sudskog postupka vlasnik povlasnog dobra putem pravnog osnova stekao mogućnost korišćenja prolaza do svoje nepokretnosti preko nepokretnosti trećih lica“. U vezi s okolnostima utvrđenim vještačenjem o stanju apelantovog objekta navedeno je da te okolnosti „samo ukazuju na potrebu uljudnog i restriktivnog korišćenja predmetnog prava službenosti, što je u skladu s načelima koja važe za ovo stvarno pravo na tuđoj stvari, ali ne mogu predstavljati osnov za zaključak da su ispunjeni uslovi za ukidanje spornog stvarnog prava“.
6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Ukazuje na proizvoljno obrazloženje Okružnog suda, pri čemu je sud zanemario institut faktičkog i bezbjednog prelaza koji isključuje nužnost daljnjeg egzistiranja služnosti koja ugrožava bezbjednost tuđeg stambenog objekta. Osporena odluka nije u saglasnosti s izvedenim dokazima, posebno nalazima vještaka, te je donesena na apelantovu štetu. U konkretnom slučaju Okružni sud je zanemario apelantovo pravo na dom i imovinu jer mu se uspostavljenim pravom ugrožavaju navedena prava.
7. U vezi s donošenjem privremene mjere apelant je predložio da se tuženom do konačne odluke o apelaciji privremeno „zabranjuje prolaz svim motornim vozilima kroz dvorište putem ispod njegove kuće“. U vezi s tim apelant je naveo da iz nalaza i mišljenja vještaka (koji je dostavljen uz apelaciju) jasno proizlazi da je betonska greda ispod kuće već pukla, izgubila stabilnost i da je improvizovano poduprijeta drvenim gredama. Shodno tome, svaki daljnji prolazak motornih vozila uzrokuje nove vibracije koje direktno vode ka potpunom obrušavanju konstrukcije puta i progresivnom rušenju apelantovog stambenog objekta. Ukoliko se ne usvoji privremena mjera do okončanja ustavnosudskog postupka, moglo bi doći do katastrofalnih posljedica po život i zdravlje apelanta i njegove porodice, kao i do trajne nepopravljive materijalne štete. Nastavak korišćenja spornog puta ugrožava samu srž prava na dom i imovinu, te je donošenje privremene mjere jedini način da se spriječi nastupanje nenadoknadivih štetnih posljedica.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
10. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra datreba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je posebno neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom na to da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3941/23 od 28. septembra 2023. godine, tačka 11, dostupna na www.ustavnisud.ba).
12. U vezi s donošenjem privremene mjere apelant je naveo da bi neusvajanjem privremene mjere moglo doći do katastrofalnih posljedica po život i zdravlje apelanta i njegove porodice, kao i do trajne nepopravljive materijalne štete, te da nastavak korišćenja spornog puta ugrožava samu srž prava na dom i imovinu. Naime, iako apelant ukazuje na mogućnost nastanka materijalne štete i ugrožavanja bezbjednosti njegovog stambenog objekta usljed korišćenja spornog puta, Ustavni sud zapaža da se radi o okolnostima koje su bile predmet ocjene pred redovnim sudovima u postupku koji je prethodio podnošenju apelacije i koji će biti predmet razmatranja u daljem toku postupka pred Ustavnim sudom. Osim toga, Ustavni sud smatra da navodi o mogućem nastanku štete, iako ozbiljni po svojoj prirodi, nisu potkrijepljeni dokazima koji bi ukazivali da je nastupanje takvih posljedica izvjesno i neposredno u periodu do okončanja postupka pred Ustavnim sudom, niti je ponudio dokaze iz kojih bi proizlazilo da se takve posljedice ne bi mogle spriječiti ili otkloniti drugim odgovarajućim mjerama do okončanja postupka pred Ustavnim sudom. Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio razloge i dokaze koji bi bili osnov za donošenje privremene mjere iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je podneseni zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman