Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2620/26 (Advokatska komora Federacije Bosne i Hercegovine)
Odluka donesena 24. 09. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2620/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
24. 09. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-2620/26 , rješavajući zahtjev Advokatske komore Federacije Bosne i Hercegovine za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Advokatske komore Federacije Bosne i Hercegovine za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Advokatska komora Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 9. jula 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 010400 26 U 4 od 29. aprila 2026. godine. Također, apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje osporene presude Vrhovnog suda do donošenja konačne odluke o apelaciji.
2. Rješenjem Regionalne advokatske komore Sarajevo (u daljnjem tekstu: Regionalna advokatska komora) broj 1510-4/25 od 10. decembra 2025. godine odbijen je zahtjev A. A. K. (u daljnjem tekstu: tužiteljica) za upis u imenik advokata Regionalne advokatske komore radi obavljanja advokatske djelatnosti, a apelanticinim Rješenjem broj 1218/26 od 8. aprila 2026. godine odbijena je tužiteljicina žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja.
3. Osporenom presudom Vrhovnog suda od 29. aprila 2026. godine uvažena je tužiteljicina tužba i poništena su rješenja iz prethodne tačke ove odluke, te je upravna stvar riješena tako što je usvojen tužiteljicin zahtjev za upis u imenik advokata, te je obavezana apelantica da upiše tužiteljicu u Imenik advokata koji se vodi kod apelantice i obavezana je da naloži Regionalnoj advokatskoj komori da upiše tužiteljicu u Imenik advokata koji se vodi kod te komore, sve u roku od 30 dana od dana prijema presude, a u protivnom ta presuda zamjenjuje navedeni upis kod obje advokatske komore.
4. Sud je najprije ukazao da je osporena presuda donesena u ponovnom postupku, nakon što je taj sud presudom od 19. septembra 2025. godine već poništio rješenja kojima su Regionalna advokatska komora i apelantica odlučile isto kao u rješenjima osporenim u ovom postupku, te predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak. Dalje, sud je obrazložio da to što je tužiteljica na društvenoj mreži LinkedIn objavila svoj profil i poslovnu biografiju koja je sadržavala podatak „Advokatska kancelarija A. A. K.“ u vrijeme kada još uvijek nije bila upisana u Imenik advokata ni na koji način nema značaj vlastite internetske stranice u smislu člana 27. stav (2) Zakona o advokaturi, pa se stoga nije moglo zaključiti da se tužiteljica reklamirala s ciljem pružanja advokatskih usluga. Naime, radi se o internetskoj stranici koja je namijenjena povezivanju i predstavljanju eventualnih poslodavaca i potencijalnih zaposlenih, odnosno to je mreža na kojoj poslovni ljudi razmjenjuju iskustva, učestvuju u raspravama, dijele sadržaje i slično i na kojoj je tužiteljica iskazala lično dostignuće u školovanju i stjecanju očekivanog statusa advokata. Dakle, takvo umrežavanje, prema obrazloženju Vrhovnog suda, nema značaj pružanja advokatskih usluga, kako su to pogrešno zaključile Regionalna advokatska komora i apelantica, nego povezivanje s drugim licima koja imaju isti ili sličan profesionalni interes, sve s ciljem razmjene informacija i profesionalnog rasta. Prema tome, u konkretnom slučaju nije se moglo zaključiti da je tužiteljica nanijela štetu dostojanstvu, integritetu i ugledu advokata i advokatske profesije pa da bi, u smislu odredaba člana 18. stav (8) Zakona o advokaturi, bila nedostojna za obavljanje advokatske djelatnosti.
5. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav (1) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na slobodu mirnog okupljanja iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije. Apelantica u zahtjevu za donošenje privremene mjere navodi da bi izvršenjem osporene presude nastale pravne posljedice koje bi, čak i u slučaju da se apelacija usvoji, bilo izuzetno teško ili nemoguće u potpunosti otkloniti. U vezi s tim, apelantica navodi da je osporenom presudom meritorno riješena upravna stvar na način da je ona obavezana da tužiteljicu upiše u imenik advokata, te je obavezana da isto naloži i nadležnoj regionalnoj advokatskoj komori, pri čemu će, ukoliko oni ne postupe po presudi, ta presuda zamijeniti upis. Na taj način Vrhovni sud je, prije konačne odluke Ustavnog suda, proizveo posljedice koje prema Zakonu o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine imaju konstitutivni karakter. Ukoliko bi osporena presuda bila izvršena prije nego što je donesena odluka Ustavnog suda o apelaciji, tužiteljica bi „stekla status advokata, bila upisana u Imenik advokata, položila svečanu izjavu, dobila advokatsku legitimaciju i započela obavljanje advokature. Na ovaj način bi nastale posljedice koje nije moguće jednostavno poništiti ili vratiti u ranije stanje“. U tom periodu tužiteljica bi mogla zastupati stranke pred sudovima i drugim organima, zaključivati ugovore o zastupanju, preduzimati procesne radnje, ostvarivati prava i preuzimati obaveze kao advokat. Istovremeno, određivanjem privremene mjere ne bi nastala nesrazmjerna šteta za suprotnu stranu. Apelantica posebno ističe da taj predmet nije isključivo individualni spor između stranaka, već se odnosi na granice sudske kontrole nad odlukama samostalne i nezavisne advokatske komore, te je riječ o pitanju koje prevazilazi interes pojedinačnih stranaka i neposredno se odnosi na pravnu sigurnost i zakonitost rada institucija, te na očuvanje zakonom utvrđenog sistema organizacije advokature u Federaciji Bosne i Hercegovine.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud ukazuje da se argumentacija iz zahtjeva za donošenje privremene mjere, u suštini, odnosi na meritum predmeta i na apelanticin navod da bi izvršenjem osporene presude nastale pravne posljedice koje bi, čak i u slučaju da se apelacija usvoji, bilo izuzetno teško ili nemoguće u potpunosti otkloniti. Međutim, osim što je navela da bi tužiteljica izvršenjem osporene presude, u suštini, započela obavljanje advokatskih poslova, apelantica te navode nije obrazložila, odnosno nije precizirala kakve bi eventualne nenadoknadive štetne posljedice nastale na taj način. Stoga, Ustavni sud smatra da nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi u konkretnom slučaju trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Na osnovu navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu ove apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman