Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2625/26 (Udruženje „Resursni Aarhus centar u BiH“ Sarajevo)

Odluka donesena 24. 09. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2625/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

24. 09. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-2625/26 , rješavajući zahtjev Udruženja „Resursni Aarhus centar u BiH“ za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Udruženja „Resursni Aarhus centar u BiH“ za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Udruženje „Resursni Aarhus centar u BiH“ iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant) podnijelo je 9. jula 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 034788 24 Uvp od 13. maja 2026. godine. Istovremeno, apelant je podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio „zabranu rada Hidroelektrane B-2a na rijeci Bistrici (u daljnjem tekstu: HE) kojom upravljaju Hidroelektrane „Bistrica” d.o.o. Foča“ (u daljnjem tekstu: zainteresirano lice).

Uvodne napomene

2. Rješenjem Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) od 12. augusta 2022. godine odobrena je Studija utjecaja na životnu sredinu za izgradnju HE (u daljnjem tekstu: Studija).

3. Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) od 6. juna 2023. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva od 12. augusta 2022. godine. Postupak u kome je donesena osporena odluka

4. Rješenjem Ministarstva broj 15.04-96-129/22 od 27. septembra 2022. godine zainteresiranom licu je data ekološka dozvola za projekt izgradnje HE, na način i pod uvjetima pobliže opisanim u tač. od 2. do 11. dispozitiva rješenja.

5. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 034788 23 U od 26. marta 2024. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva od 27. septembra 2022. godine, te je odbijen i apelantov prijedlog za odlaganje izvršenja navedenog rješenja. Također, navedenom presudom odbačena je apelantova tužba u djelu kojim se pobija rješenje Ministarstva od 12. augusta 2022. godine. Okružni sud je zaključio da je apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva od 27. septembra 2022. godine neosnovana zbog razloga bliže navedenih u obrazloženju te odluke. Ministarstvo je odbilo zahtjev za odlaganje izvršenja tog rješenja jer apelant nije dokazao da bi njegovim izvršenjem bila nanesena šteta koja bi se teško mogla nadoknaditi. Tužbu u dijelu kojim je osporavano rješenje od 12. augusta 2022. godine Ministarstvo je odbacilo jer postoji pravomoćno rješenje Okružnog suda od 6. juna 2023. godine (vidi Uvodne napomene).

6. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 034788 24 Uvp od 13. maja 2026. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda. Vrhovni sud je u obrazloženju naveo da iz stanja spisa proizlazi da je zainteresirano lice Ministarstvu podnijelo zahtjev za izdavanje ekološke dozvole za HE na osnovu rješenja o odobravanju Studije od 12. augusta 2022. godine. Dalje je naveo da je o tome Ministarstvo obavijestilo javnost na osnovu člana 88. Zakona o zaštiti životne sredine (u daljnjem tekstu: Zakon) tako što je u određenim dnevnim novinama od 20. i 21. augusta 2022. godine objavljen oglas u vezi s podnesenim zahtjevom. Zatim, dokumentacija koja je dostavljena uz zahtjev za izdavanje ekološke dozvole je objavljena na internetskoj stranici Ministarstva. Također, Ministarstvo je dostavilo obavijest i Općini Foča radi omogućavanja uvida zainteresiranoj javnosti u navedeni zahtjev i dokumentaciju. Vrhovni sud je ocijenio da nisu osnovani apelantovi prigovori da nije bio obaviješten o donošenju osporenog akta i da obavještavanje javnosti nije bilo adekvatno u smislu odredbi Konvencije o pristupu informacijama, učešću javnosti i pristupu pravdi u pitanjima okoliša (u daljnjem tekstu: Aarhuska konvencija). Prema odredbi člana 90. stav 4. Zakona, Ministarstvo u jednom od dnevnih listova i na svojoj internetskoj stranici obavještava zainteresiranu javnost o donesenom rješenju o ekološkoj dozvoli, a prema stavu 5. istog člana jedinica lokalne samouprave obavještava zainteresiranu javnost putem oglasne ploče i na svojoj internetskoj stranici. Vrhovni sud je istakao da je Ministarstvo blagovremeno i na adekvatan način obavijestilo zainteresiranu javnost, te da nije bilo u obavezi da pojedinačno obavještava apelanta jer to nije propisano navedenim zakonskim odredbama niti Aarhuskom konvencijom. Vrhovni sud je istakao da je Okružni sud u obrazloženju pobijane presude pravilno ukazao da apelant u svojstvu zainteresirane javnosti nije podnosio primjedbe i sugestije na dokumentaciju dostavljenu uz zahtjev za izdavanje ekološke dozvole. Okolnost da je apelant u postupku odobravanja Studije za HE podnosio primjedbe i sugestije nije od utjecaja na odlučivanje u ovoj stvari jer se radi o odvojenim upravnim postupcima. Naime, protiv rješenja o odobravanju Studije apelant je pokrenuo upravni spor, koji je okončan rješenjem Okružnog suda od 6. juna 2023. godine i kojim je tužba odbačena kao neblagovremena. Vrhovni sud je naglasio da je to rješenje postalo pravomoćno tako da u postupku izdavanja ekološke dozvole, koji je odvojen od postupka odobravanja Studije, nije moguće ponovo isticati prigovore koje je apelant isticao u prethodnom upravnom sporu, pogotovo kod činjenice da se apelant u postupku izdavanja ekološke dozvole ponašao pasivno. Vrhovni sud je ukazao da se u postupku izdavanja ekološke dozvole zainteresirana javnost obavještava o sadržaju zahtjeva za izdavanje ekološke dozvole i dokazima koji su priloženi uz zahtjev. Dalje je ukazao da nakon dostavljenih mišljenja zainteresirane javnosti nadležni organ odlučuje o izdavanju ekološke dozvole. Vrhovni sud je zaključio da iz podataka spisa proizlazi da su uz zahtjev za izdavanje ekološke dozvole priloženi svi dokazi propisani Zakonom, kao i da je proveden postupak u skladu sa članom 88. Zakona.

7. Apelant navodi da su mu osporenom odlukom prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i odredbe čl. II/6. i III/2.c) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant je istakao, između ostalog, da Vrhovni sud nije donio pravičnu i nepristrasnu presudu. Naime, Vrhovni sud je primarno cijenio obrazloženja odluka Ministarstva i Okružnog suda, dok su zanemareni apelantovi navodi, odnosno nije pruženo adekvatno obrazloženje zašto su ti navodi „odbačeni“. Apelant je ukazao da je njegov zahtjev u konkretnom upravnom sporu zasnovan na isticanju činjenice da prilikom izdavanja rješenja od 27. septembra 2022. godine nije adekvatno bila uključena javnost i da navedeno rješenje nije dostavljeno apelantu, a što je trebalo učiniti jer je apelant učestvovao u drugim povezanim postupcima. Apelant je ukazao da je navedeno regulirano, između ostalog, i odredbama Aarhuske konvencije. Prema tome, apelant smatra da je Vrhovni sud bio dužan primijeniti Aarhusku konvenciju, koja se direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini i ima prioritet nad ostalim zakonima. Međutim, apelant smatra da mu je Vrhovni sud, protivno navedenom, svojim nedovoljnim obrazloženjem, potpunim zanemarivanjem apelantovih navoda te samim donošenjem osporene presude uskratio pravo na pravičnu i nepristrasnu presudu. U vezi s tim, apelant navodi da ni kao stranka ni kao zainteresirana javnost nije bio pravovremeno uključen u proces donošenja prvostepenog rješenja, odnosno nije mu bilo pravovremeno dostavljeno. S obzirom na navedeno, apelant je predložio da se apelacija usvoji kao i da Ustavni sud donese predloženu privremenu mjeru.

8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

10. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

11. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene tog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima, te je stoga neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je za Ustavni sud neprihvatljivo da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom na to da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine, tačka 10, dostupna na www.ustavnisud.ba).

12. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom traži da se naloži zabrana rada HE. Stoga proizlazi da apelant taj zahtjev vezuje za navode koji se tiču merituma predmeta, o čemu Ustavni sud ne može odlučivati u ovoj fazi postupka. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da argumentacijom koju je apelant naveo nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

13. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.

15. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2625/26 (Udruženje „Resursni Aarhus… | Sudska praksa | Aktio