Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1811/26 („Riva“ d.o.o. Tuzla)
Odluka donesena 24. 09. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1811/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
24. 09. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-1811/26, rješavajući zahtjev „Riva“ d.o.o. Tuzla za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev „Riva“ d.o.o. Tuzla za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. „Riva“ d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 12. maja 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Ip 192087 26 Pž 2 od 10. marta 2026. godine. Apelantica je također podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio provođenje izvršenja u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Ip 192087 14 Ip do donošenja konačne odluke o apelaciji.
2. U izvršnom postupku vođenom protiv apelantice kao izvršenika, na osnovu izvršne isprave – pravosnažnog rješenja organa uprave, Tuzlanski kanton – Kantonalna uprava za inspekcijske poslove (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) predložio je da sud naloži apelantici da mu isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Predloženo je da se izvršenje provede zapljenom novčanih sredstava na apelanticinim računima, a u slučaju nemogućnosti takvog namirenja da se izvrši pljenidba, popis i prodaja apelanticinih pokretnih stvari.
3. Općinski sud je rješenjem od 14. jula 2014. godine dozvolio predloženo izvršenje.
4. Odlučujući u ponovnom postupku, Općinski sud je rješenjem od 7. oktobra 2025. godine, koje je u cijelosti potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 10. marta 2026. godine, odbio apelanticin prigovor izjavljen na rješenje o izvršenju. Sudovi su utvrdili da je na osnovu pravosnažnog rješenja organa uprave apelantici naloženo da na ime naknade za korištenje korisnih funkcija šume na području FBiH za obračunski period od 1. juna 2002. godine do 31. decembra 2003. godine uplati određeni iznos na račune budžeta FBiH i budžeta Tuzlanskog kantona. Suprotno apelanticinim navodima, obrazloženo je da u konkretnom slučaju izvršna isprava nije izgubila svoju djelotvornost nakon donošenja Presude Ustavnog suda FBiH broj U-26/08 od 14. aprila 2009. godine kojom je utvrđeno da je Zakonom o šumama povrijeđeno pravo općina na lokalnu samoupravu. Navedeno je da presuda Ustavnog suda FBiH ne predstavlja činjenicu koju apelantica nije mogla isticati u postupku koji je prethodio donošenju izvršne isprave. Ovo iz razloga što je apelantica tužbom od 11. januara 2010. godine pokrenula upravni spor protiv izvršne isprave, a nakon toga i postupak za vanredno preispitivanje sudske odluke u upravnom sporu. Pored toga, istaknuto je da izvršna isprava, na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju, nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena van snage, niti je utvrđeno da je bez učinka, u skladu sa članom 47. tačka 2. Zakona o izvršnom postupku.
5. Apelantica smatra da je osporenom odlukom prekršeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelantica vidi u proizvoljnoj primjeni prava. Navodi da joj je uskraćeno pravo na pristup sudu. Smatra da su redovni sudovi bez valjanog obrazloženja donijeli nezakonita rješenja kada su odbili njen prigovor i žalbu na rješenje o izvršenju, odnosno da nedostaje pravni osnov izvršne isprave i da je nedopušteno obračunata kamata. Također, ističe da je zbog dugotrajnosti postupka iznos kamate višestruko premašio iznos glavnog potraživanja.
6. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelantica navodi da bi, ukoliko se ne odloži provođenje predmetnog izvršenja, za nju mogla nastati nenadoknadiva šteta. Smatra da joj je nametnuta obaveza plaćanja kamata mimo izvršne isprave, te ističe da se izvršenje provodi na osnovu izvršne isprave čiji je pravni osnov osporen tokom cijelog postupka.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
11. Apelantica kao razlog za donošenje privremene mjere ističe da bi, ukoliko se ne odloži provođenje izvršenja u postupku u kojem su, prema njenom mišljenju, donesene nezakonite odluke, za nju mogle nastupiti štetne posljedice. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da razlozi koje je apelantica navela kao osnov za donošenje privremene mjere, a koji se zapravo tiču merituma predmeta, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantica nije dokazala da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere te da je njen zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman