Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5495/25 (L.I.)
Odluka donesena 20. 10. 2026.
- Apelacija preuranjena
- Nije krivična optužba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5495/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-5495/25, rješavajući apelaciju L. I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač.
h) i l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija L. I. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 027874 25 Kž od 25. februara 2025. godine, u odnosu na član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija L. I. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 027874 25 Kž od 25. februara 2025. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava iz člana 13. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. L. I. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Litvanije, podnijela je 23. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 027874 25 Kž od 25. februara 2025. godine i Rješenja Okružnog suda Banjaluci, Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organiziranog i najtežih oblika privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 027874 25 K-p od 1. juna 2023. godine. Apelantica je također podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „poništio nalog za hapšenje od 1. juna 2023. godine, kao i sve njegove pravne posljedice, te o tome obavijestio nadležne organe Republike Srpske i Bosne i Hercegovine kako bi se spriječilo njegovo izvršenje“.
2. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP-5495/25 od 19. februara 2026. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbio apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere.
3. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 K 027874 25 K-p od 1. juna 2023. godine apelantici je, na osnovu člana 261. stav 2. Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP), određen pritvor do objavljivanja presude, a najduže 30 dana od dana i sata apelanticinog lišenja slobode.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 11 0 K 027874 25 Kž od 25. februara 2025. godine odbijena je apelanticina žalba i potvrđeno je prvostepeno rješenje. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je protiv apelantice potvrđena optužnica zbog krivičnog djela organiziranog kriminala iz člana 383a. stav 3. u vezi s produženim krivičnim djelom zloupotrebe ovlaštenja iz člana 263. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka 6) Krivičnog zakonika RS. Također, Vrhovni sud je naveo da je apelantica uredno primila više poziva za glavni pretres pred prvostepenim sudom, ali da se na pozive nije odazvala, te da njeno prinudno dovođenje kao stranog državljanina nije moguće. S obzirom na to, Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbu člana 261. stav 2. ZKP-a, te apelantici odredio pritvor radi osiguranja njenog prisustva na glavnom pretresu.
5. Apelantica smatra da su joj osporenim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3.d) i e) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5, 6, 13. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da nisu bili ispunjeni uslovi za potvrđivanje optužnice, te da se nije izjasnila o krivici. Tvrdi da joj je poziv za izjašnjenje o krivici dostavljen nakon što je protekao datum održavanja ročišta za izjašnjenje o krivici. Ističe da joj nisu dostavljeni dokazi uz optužnicu. Dalje navodi da je joj nikada nije dostavljen poziv za glavni pretres, te da nisu ispunjeni uslovi za određivanje pritvora. Takođe ističe da Vrhovni sud nije razmotrio ključne žalbene navode, niti su redovni sudovi ispitali mogućnost primjene blažih mjera kojima bi se postigla ista svrha kao i mjerom pritvora. Nakon što je Vrhovni sud „odbacio“ njenu žalbu, apelantica se, kako navodi, „našla bez efektivnog pravnog lijeka“. U konačnici tvrdi da su redovni sudovi u odnosu na „bosanske optužene“ primijenili različite standarde jer su oni dobili uslovne kazne, dok su „litvanski državljani isključeni i podvrgnuti odluci o pritvoru“.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
l) apelacija je preuranjena;
a) U odnosu na pravo na ličnu slobodu i sigurnost
7. Ustavni sud ističe da apelantica nije lišena slobode i da se ne nalazi u pritvoru, već da je je nedostupna organima krivičnog gonjenja u Bosni i Hercegovine. U rješenju Okružnog suda o određivanju pritvora je navedeno da se apelantici pritvor određuje do objavljivanja presude, a najduže 30 dana od dana i sata apelanticinog lišenja slobode. Prema tome, u konkretnom slučaju postoji formalni akt na osnovu kojeg bi apelantica mogla biti lišena slobode, odnosno akt koji ukazuje da takva mogućnost postoji. Međutim, Ustavni sud ukazuje da iz osporenih rješenja nesporno proizlazi da se apelantica zapravo nalazi na slobodi u inostranstvu, odnosno u Litvaniji. Stoga se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti garancije iz člana 5. Evropske konvencije, pa je apelacija u odnosu na pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-486/25 od 22. januara 2026. godine, tačka 12. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba).
b) U odnosu na ostale navode
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacija može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su rješenja kojima je apelantici, jer je nedostupna organima u Bosni i Hercegovini, određen pritvor radi obezbjeđenja njenog prisustva na glavnom pretresu. Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelantica, odnosno da li će imati pravičan postupak pred sudom ne može dati odgovor dok je postupak u toku. Shodno praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje poštovanja načela pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Imajući u vidu složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Dakle, uopšteno gledajući, nije moguće utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravomoćno ne okonča (ibid., AP-486/25, tačka 13.).
9. U apelanticinom slučaju osporena rješenja ne predstavljaju odluke koje su rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelantice, u smislu utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv nje, već su donesene u jednoj fazi postupka kako bi se obezbijedilo apelaticino prisustvo na glavnom pretresu. Stoga Ustavni sud smatra da su apelanticini navodi koji se tiču navodne povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i navodi u odnosu na povredu ostalih prava na koja se apelantica pozvala u apelaciji,preuranjeni (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1849/22 od 8. juna 2022. godine, tačka 12., dostupna na www.ustavnisud.ba).
10. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman