Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5491/25 (A.D.)
Odluka donesena 24. 09. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5491/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
24. 09. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-5491/25 , rješavajući zahtjev A. D. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev A. D. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. A. D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko distrikt), kojeg zastupa Ibrahim Šadić, advokat iz Brčko distrikta, podnio je 16. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 K 139248 25 Kž od 3. decembra 2025. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere kojom će naložiti Osnovnom sudu da prekine krivični postupak koji se vodi protiv njega „do donošenja odluke Skupštine o usklađivanju propisa po pitanju imuniteta“.
2. Potvrđenom optužnicom Tužilaštva Brčko distrikta broj T18 0 KTKV 0014983 22 od 17. marta 2022. godine apelantu je stavljeno na teret da je u periodu od 2018. do 2021. godine kao zastupnik u Skupštini Brčko distrikta (u daljnjem tekstu: Skupština), u namjeri da pribavi sebi imovinsku korist, iskoristio svoj službeni položaj i mogućnost da udruženjima građana u Brčko distriktu putem amandmana na budžet Brčko distrikta osigura novčana sredstva za rad – grantove. Naime, apelantu je stavljeno na teret da je na način detaljnije opisan u tačkama 1−7. optužnice, nakon što je osigurao novčana sredstva za Udruženje građana „Sjedinjene nacionalne manjine“ Brčko distrikt (u daljnjem tekstu: Udruženje) u ukupnom iznosu od 80.000,00 KM u rebalansu budžeta Brčko distrikta za 2018, 2019. i 2020. godinu i nakon što su na bankovni račun Udruženja uplaćena ta novčana sredstva, svjestan da nije ovlašten da novčana sredstva Udruženja koristi za svoje potrebe i da se radi o sredstvima za redovan rad tog udruženja, te svjestan da korištenjem tih novčanih sredstava pribavlja sebi protivpravnu imovinsku korist, što je i htio, apelant na različite načine koristio tako dodijeljena sredstva (kupovao gorivo za putnička motorna vozila koja je koristio, kupio TV-uređaj i koristio ga u svom stambenom objektu, kupio dva klima-uređaja koji su ugrađeni u njegov stambeni objekt, kupio uređaj za navigaciju i koristio ga u svom privatnom putničkom motornom vozilu, plaćao servise za vozilo itd.). U optužnici je navedeno da je apelant na opisani način sebi pribavio imovinsku korist u ukupnom iznosu od 32.266,34 KM, a Udruženje i Brčko distrikt oštetio za navedeni iznos. Dakle, apelant se tereti da je kao službeno lice u Brčko distriktu, iskorištavanjem svog službenog položaja, pribavio sebi imovinsku korist koja prelazi 10.000,00 KM i drugome nanio štetu, čime je počinio krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 377. Krivičnog zakona Brčko distrikta.
3. Tokom krivičnog postupka koji se po toj optužnici vodi pred Osnovnim sudom Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), apelant je istakao prigovor imuniteta od krivične odgovornosti. Stoga je Osnovni sud dostavio spis Apelacionom sudu na odlučivanje o tom prigovoru.
4. Osporenim rješenjem Apelacionog suda od 3. decembra 2025. godine odbijen je apelantov prigovor na postojanje imuniteta od krivične odgovornosti, što je argumentirano navodima da su radnje zbog kojih se vodi krivični postupak preduzete u okviru ovlaštenja i dužnosti zastupnika Skupštine. Apelacioni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je, imajući u vidu optužbe protiv apelanta, bilo potrebno utvrditi jesu li radnje opisane u optužnici izvršene „u okviru njegovih dužnosti“, odnosno da li te radnje u smislu člana 4. stav 2. Zakona o imunitetu Brčko distrikta predstavljaju radnje koje se odnose ili direktno proistječu iz dužnosti koje zastupnici imaju u Skupštini, kako je to utvrđeno Statutom, zakonima i drugim propisima Brčko distrikta. U tom smislu sud je ukazao da se apelantu stavlja na teret da je počinio krivičnopravne radnje tako što je kao službeno lice u Brčko distriktu iskoristio svoj službeni položaj i pribavio sebi imovinsku korist koja prelazi 10.000,00 KM i drugom nanio štetu. Stoga je sud ocijenio da se takve radnje ne mogu podvesti pod obavljanje propisanih dužnosti zastupnika Skupštine koje podrazumijevaju, u pravilu, učešće u skupštinskim raspravama, donošenje odluka putem glasanja, postavljanje pitanja, predlaganje zakona i slično.
5. Apelacioni sud je odbio i navode da je povrijeđena odredba člana 9. stav 1. Zakona o zastupnicima Brčko distrikta jer dokazi nisu prikupljeni u skladu s tim zakonom. Sud je istakao da se apelant neosnovano poziva na te odredbe jer iz njih ne proizlazi obaveza pribavljanja saglasnosti za obavljanje te radnje. U prilog tome ponovljeno je da je imunitet zastupnika vezan isključivo za radnje koje proizlaze iz obavljanja zastupničke dužnosti, što u konkretnom slučaju nije ispunjeno.
6. Konačno, Apelacioni sud je naveo da se radnje za koje se apelant tereti ne odnose niti direktno proistječu iz dužnosti koje imaju zastupnici u Skupštini, odnosno po svojoj prirodi ne predstavljaju radnje preduzete u obavljanju zastupničke funkcije. To naročito zbog razloga što apelant te radnje nije preduzimao u interesu funkcije koju obavlja u Skupštini i za dobrobit Brčko distrikta, kako je to propisano članom 25. Statuta, nego se tereti da je radnje preduzimao s ciljem pribavljanja sebi protivpravne imovinske koristi, odnosno nanošenja štete drugome.
7. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjem povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da je tokom postupka potpuno ignoriran njegov status zastupnika u Skupštini. Smatra da postoji sukob nadležnosti između zakonodavne i sudske vlasti u pogledu mandata zastupnika. Ukazuje da osporenim rješenjem nije odgovoreno kakvo je normativno uređenje pitanja imuniteta u Brčko distriktu niti je odgovoreno na to može li se optuženiku pružiti zaštita od krivičnog gonjenja. Također smatra da se ignoriraju nadležnosti Skupštine. Ističe da o njegovom procesnom imunitetu nije odlučila Skupština, te da mu nije omogućeno izjavljivanje pravnog lijeka, a krivični postupak protiv njega vodi se ubrzanim tempom. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti Osnovnom sudu da prekine krivični postupak koji se vodi protiv njega „do donošenja odluke Skupštine o usklađivanju propisa po pitanju imuniteta.“ Relevantni propisi
8. Statut Brčko distrikta BiH – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ broj 2/10) u relevantnom dijelu glasi:
2. Zastupnici Distrikta
Član 25
Kriteriji za obavljanje dužnosti
Zastupnici se u javnom životu moraju ponašati na primjeren, prikladan i etičan način, te obavljati svoje dužnosti savjesno i isključivo za dobrobit Distrikta i Bosne i Hercegovine.
Član 27
Imunitet
Zastupnici neće biti krivično ni građanskopravno odgovorni za počinjena djela, izražena mišljenja i glasove date tokom vršenja svojih dužnosti.
9. Zakon o poslanicima Skupštine Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ br. 29/04, 19/07, 2/08, 17/08, 1/09, 27/14, 52/17, 6/18 – prečišćeni tekst, 8/19, 9/19 i 21/22) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2
Obavljanje nadležnosti
Poslanici će obavljati svoje nadležnosti u skladu sa Statutom Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, ovim zakonom, Zakonom o sukobu interesa u institucijama Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, Poslovnikom Skupštine Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
Član 7
Imunitet (1) Poslanici neće biti krivično ili građanski odgovorni za bilo koju radnju izvršenu u okviru njihovih dužnosti u Skupštini. (2) Poslanici se mogu pozvati na imunitet u rokovima i na način kako je to predviđeno Statutom i Zakonom o imunitetu, za radnje izvršene u okviru njihovih dužnosti, ali se on ne može smatrati opštom preprekom za krivično gonjenje ili pokretanje parničnog postupka za radnje koje se ne odnose ili ne proizlaze direktno iz njihovih dužnosti. (3) U smislu ovog zakona “radnje izvršene u okviru njihovih dužnosti” podrazumijevaju radnje koje se odnose ili koje direktno proističu iz dužnosti koju poslanici imaju u Skupštini, kako je to utvrđeno u Statutu, zakonima i drugim propisima Brčko distrikta.
Član 8 Uskraćivanje dokaza Poslanik u svako doba ima pravo da odbije da objelodani dokaz o licima koja su mu povjerila činjenice ili kojima je poslanik povjerio činjenice koje su vezane za izvršenje njegovog mandata. Član 9 Oduzimanje i traženje (1) U skladu s pravom poslanika da odbije da da dokaze, samo uz saglasnost Skupštine može se izdati naredba da se oduzmu dokumenti ili elektronski zapisi poslanika, pretresu poslanici lično ili njihove kancelarije i stambeni prostori ili oduzme prepiska i prisluškuju telefonski razgovori. (2) Mjere navedene u stavu 1, ili korišćenje dokumentacije koja je ranije oduzeta, biće zabranjene u slučaju da Skupština nije dala saglasnost.
10. Zakon o imunitetu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“ broj 2/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 3. stav 1. (Lica koja imaju pravo na imunitet (isključenje od krivične i građanske odgovornosti)
Zastupnici Skupštine neće biti krivično ili građanski odgovorni za bilo koju radnju izvršenu u okviru njihovih dužnosti u Skupštini
Član 4. (Trajanje i definicija imuniteta) Lica iz člana 3 ovog zakona, mogu se pozvati na imunitet u rokovima i na način kako je to predviđeno zakonima kojima se uređuju krivični i parnični postupak, za radnje izvršene u okviru njihovih dužnosti u navedenim institucijama, ali se on ne može smatrati opštom preprekom za krivično gonjenje ili pokretanje parničnog postupka za radnje koje se ne odnose ili ne proizilaze direktno iz njihovih dužnosti. U smislu ovog zakona „radnje izvršene u okviru njihovih dužnosti“ podrazumijevaju radnje koje se odnose ili koje direktno proističu iz dužnosti koju poslanici imaju u Skupštini, odnosno gradonačelnik u Vladi Brčko Distrikta, kako je to utvrđeno u Statutu, zakonima i drugim propisima Brčko Distrikta. Član 6. (Procedura u krivičnom postupku)
Ukoliko se u toku krivičnog postupka, lice iz stava 1 član 3 ovog zakona pozove na imunitet tvrdeći da je radnja, koja predstavlja osnov za pokretanje tog krivičnog postupka, izvršena u okviru njegovih dužnosti, prema definiciji iz člana 4 ovog zakona, o tom pitanju će raspraviti i odlučiti Apelacioni sud Brčko Distrikta. Standardna proceduralna pravila za rješavanje takvih pitanja propisuje Pravosudna komisija Brčko Distrikta.
Odluka Apelacionog suda je konačna i obavezujuća, a protiv nje se može uložiti žalba Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
11. Krivični zakon Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ br. 19/20 – prečišćen tekst, 3/24 i 14/24) u relevantnom dijelu glasi:
Član 377. st. 1 i 2 (1) Službeno ili odgovorno lice u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine koje iskorištavanjem svog službenog položaja ili ovlasti, prekoračivši granice svoje službene ovlasti ili ne obavivši svoje službene dužnosti, pribavi sebi ili drugome kakvu korist, drugome nanese kakvu štetu ili teže povrijedi prava drugoga, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (2) Ako je krivičnim djelom iz stava 1 ovoga člana pribavljena imovinska korist koja prelazi 10.000 KM, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.
12. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
13. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
15. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira na to koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu sami po sebi predstavljati argument za donošenje privremene mjere. Stoga apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
16. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da je tokom postupka potpuno ignoriran njegov status zastupnika u Skupštini u vezi s njegovim prigovorom imuniteta. Smatra da postoji sukob nadležnosti između zakonodavne i sudske vlasti u pogledu mandata zastupnika i da o njegovom procesnom imunitetu nije odlučila Skupština. Stoga je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti Osnovnom sudu da prekine krivični postupak koji se vodi protiv njega „do donošenja odluke Skupštine o usklađivanju propisa po pitanju imuniteta.“ Međutim, Ustavni sud smatra da se svi navodi kojima apelant argumentira zahtjev za donošenje privremene mjere suštinski odnose na meritum predmeta, o kojem Ustavni sud ne može odlučivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o apelaciji. Stoga Ustavni sud smatra da apelantovi navodi, koji se odnose isključivo na navodne povrede ustavnih prava i meritum predmeta, ne predstavljaju dovoljan osnov za donošenje tražene privremene mjere. Prema tome, osim prijedloga da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi „prekinuo krivični postupak“, apelant nije učinio vjerovatnim postojanje okolnosti koje bi, dok je krivični postupak pred redovnim sudovima u toku, opravdavale njeno donošenje. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ničega što bi ukazivalo da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga Ustavni sud smatra neosnovanim apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
17. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
18. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman