Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2734/26 (A. P.-D.)
Odluka donesena 24. 09. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2734/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
24. 09. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-2734/26 , rješavajući zahtjev Amele Prelić-Džambić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Amele Prelić-Džambić za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Amela Prelić-Džambić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Advokatsko društvo „Kurtović&Co“ d.o.o. Sarajevo, podnijela je 10. jula 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 046494 25 Uvp od 16. aprila 2026. godine. Apelantica je također podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „odgodio izvršenje Rješenja Inspektorata Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) broj 06-19-15/23 od 14. decembra 2023. godine, Rješenja Ministarstva komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) broj 05/02-19-II-76/24 od 12. februara 2024. godine i Zaključka o dozvoli izvršenja prvostepenog organa broj 06-19-15/23 od 5. marta 2024. godine“ do donošenja konačne odluke o apelaciji.
2. Odlučujući o zahtjevu „za uklanjanje trgovki A i B faze s platoa Centra Skenderija“ koji je prvostepenom organu podnijelo Kantonalno javno preduzeće „Centar Skenderija“ d.o.o. Sarajevo, prvostepeni organ je rješenjem od 14. decembra 2023. godine naredio, između ostalih, apelantici kao vlasniku, odnosno investitoru, da u roku od 15 dana od dana prijema rješenja poruši izvedene građevinske radove, sve precizirano u izreci rješenja, te da lokaciju vrati u prvobitno stanje (tačka I izreke rješenja). Investitor je upozoren da će prvostepeni organ izvršiti naređenje iz prethodne tačke ove odluke putem pravnog lica registriranog za poslove građenja na trošak investitora ukoliko investitor to ne učini u ostavljenom roku (tačka II izreke rješenja). Određeno je da će se zaključak o troškovima izvršenja donijeti naknadno (tačka III izreke rješenja) te da žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (tačka IV izreke rješenja).
3. Rješenjem drugostepenog organa od 12. februara 2024. godine odbijena je apelanticina žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja.
4. Zaključkom o dozvoli izvršenja prvostepenog organa od 5. marta 20234. godine utvrđeno je da je prvostepeno rješenje postalo izvršno 18. januara 2024. godine (tačka I izreke zaključka), te se dozvoljava njegovo izvršenje „o trošku izvršenika“. U preostalom dijelu, od tačke II do tačke V izreke zaključka, ponovljen je sadržaj izreke prvostepenog rješenja od 14. decembra 2023. godine. Rješenjem drugostepenog organa broj 05/02-19-II-627/24 od 21. maja 2024. godine odbijena je apelanticina žalba izjavljena protiv navedenog zaključka.
5. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 046494 24 U od 28. oktobra 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina tužba podnesena protiv rješenja drugostepenog organa od 12. februara 2024. godine.
6. Osporenom presudom Vrhovnog suda od 19. aprila 2026. godine odbijen je apelanticin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda. Sud je u obrazloženju, između ostalog, naveo da se u konkretnom slučaju, suprotno apelanticinim navodima, ne radi o uklanjanju građevine zbog fizičke dotrajalosti ili oštećenja, te da nije moguće nalaganje preventivnih mjera jer se zapravo radi o uklanjanju objekta po proteku roka od tri godine na koji je izdato odobrenje za građenje. Naime, uklanjanje objekta bez prava na naknadu po proteku roka od tri godine izričito je propisano u tački III dispozitiva rješenja Općinskog sekretarijata za prostorno uređenje i stambene poslove Općine Centar Sarajevo od 30. oktobra 1990. godine kojim je izdato odobrenje za izvođenje radova na izgradnji poslovnog prostora privremenog karaktera s ograničenim rokom važenja od tri godine.
7. Apelantica smatra da su joj osporenom odlukom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav (1) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelantica navodi da bi izvršenjem osporenih akata prije donošenja odluke Ustavnog suda nastupila nenadoknadiva, odnosno teško popravljiva šteta, „a apelacija bi izgubila svaki praktični i djelotvorni smisao“. U vezi s tim, apelantica navodi da je objekt izgrađen zakonito, da je apelantica u njega uložila znatna materijalna sredstva i da u tom objektu obavlja djelatnost koja joj je izvor prihoda. Dalje, navodi da predmet ima poseban ustavni značaj jer se ne radi o izoliranom slučaju, nego o obrascu postupanja u odnosu na veći broj istovrsnih poslovnih prostora na platou Centra Skenderija, te da se u istoj ili bitno sličnoj pravnoj i faktičkoj situaciji nalaze 54 vlasnika objekata. Konačno, navodi da je donošenje privremene mjere neophodno „jer bi izvršenjem osporenih akata nastupila nenadoknadiva šteta“ budući da predmet izvršenja nije novčana obaveza niti radnja čije posljedice mogu biti jednostavno otklonjene naknadnom odlukom, već je predmet izvršenja fizičko uklanjanje objekta. Naime, rušenjem bi objekt prestao postojati, a time bi prestala i faktička mogućnost da se apelantici pruži djelotvorna ustavnosudska zaštita u slučaju usvajanja apelacije.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
10. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
12. Ustavni sud ukazuje da se argumentacija iz zahtjeva za donošenje privremene mjere, u suštini, odnosi na meritum predmeta i na apelanticin navod da bi izvršenjem zaključka o dozvoli izvršenja prvostepenog organa od 5. marta 2024. godine, prije donošenja odluke Ustavnog suda, nastupila nenadoknadiva odnosno teško popravljiva šteta. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je tim zaključkom utvrđeno da je prvostepeno rješenje, kojim je apelantici naređeno da poruši izvedene građevinske radove, postalo izvršno, te je dozvoljeno izvršenje prvostepenog rješenja o apelanticinom trošku. Dakle, Ustavni sud ističe da se u konkretnom slučaju radi o izvršenju izvršnog upravnog akta. Stoga, privremena mjera kojom se traži obustava izvršenja takve odluke mogla bi se usvojiti samo u slučaju ako za to postoje izuzetne okolnosti iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od stava da pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav (1) Evropske konvencije (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-929/16 od 6. aprila 2016. godine, tačka 15, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud smatra da apelantica, osim navoda da bi izvršenjem nastupila nenadoknadiva odnosno teško popravljiva šteta, koji sami po sebi ne ukazuju na neophodnost usvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere, nije ponudila takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je izvršna.
13. Naime, apelantica kao razlog za donošenje privremene mjere ističe da bi izvršenjem osporenih akata nastupila nenadoknadiva šteta budući da je predmet izvršenja fizičko uklanjanje objekta, pa bi njegovim rušenjem objekt prestao postojati, a time bi prestala i faktička mogućnost da se apelantici pruži djelotvorna ustavnosudska zaštita u slučaju usvajanja apelacije. Međutim, Ustavni sud smatra da ti apelanticini navodi, bez bilo kakvih drugih konkretnih dokaza koji bi ukazivali da je zaista neophodno donijeti privremenu mjeru, sami po sebi ne mogu predstavljati dovoljan razlog za uvažavanje apelanticinog zahtjeva za donošenje privremene mjere. Suprotno tumačenje vodilo bi zaključku da u situaciji kada se apelanti pozovu na takve razloge, Ustavni sud uvijek mora udovoljiti takvom zahtjevu, što je u suprotnosti i sa samim smislom i ciljem instituta privremene mjere na način kako je on uređen Pravilima Ustavnog suda (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-45/26 od 27. marta 2026. godine, tačka 12, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
14. Stoga Ustavni sud smatra da nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi u konkretnom slučaju trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga Ustavni sud smatra da je apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
15. Na osnovu navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu ove apelacije.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman