Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2723/26 (V.B.)
Odluka donesena 22. 07. 2026.
- Privremena mjera - usvojena
Citirani propisi
- Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
Predmeti (1)
AP-2723/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
22. 07. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, predsjednik Mirsad Ćeman, 22. jula 2026. godine, u predmetu broj AP-2723/26, rješavajući zahtjev V. B. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev V. B. za donošenje privremene mjere.
Nalaže se odlaganje provođenja Rješenja o izručenju stranaca Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine broj 08-14-7-8220/25 od 11. juna 2026. godine.
Ova odluka stupa na snagu odmah i obavezujuća je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. V. B. (u daljnjem tekstu: apelant), državljanin Ruske Federacije, kojeg zastupa Udruženje „Vaša prava BiH“ iz Sarajeva, podnio je 16. jula 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 U 053797 26 Uvp od 18. maja 2026. godine i S1 3 U 053797 26 U od 13. marta 2026. godine i Rješenja Sektora za azil Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sektor) broj UP-1-07/1-41-1-1266-8/25 od 22. decembra 2025. godine. Apelant je istovremeno od Ustavnog suda tražio donošenje privremene mjere kojom bi se naložilo nadležnim organima da ga ne smiju izručiti, odnosno prisilno udaljiti s teritorije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
Postupak izručenja
2. Ambasada Ruske Federacije dostavila je Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) molbu Generalnog tužilaštva Ruske Federacije za izručenje apelanta u svrhu nastavka krivičnog postupka koji se protiv njega vodi pred pravosudnim organima Ruske Federacije zbog krivičnih djela „priprema za sabotažu od strane organizirane grupe“ i „nezakonito nabavljanje, prijenos, skladištenje i transport eksplozivnih naprava“ propisanih odredbama Krivičnog zakonika Ruske Federacije.
3. Ministarstvo je navedenu molbu proslijedilo Tužilaštvu BiH, koje ju je, nakon što je utvrdilo da molba ispunjava zakonske uvjete, dostavilo Sudu BiH na rješavanje.
4. Rješenjem Suda BiH od 21. maja 2026. godine utvrđeno je da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje apelanta pravosudnim organima Ruske Federacije s ciljem vođenja krivičnog postupka pred nadležnim pravosudnim organima Ruske Federacije. Rješenjem Suda BiH od 4. juna 2026. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv rješenja Suda BiH od 21. maja 2026. godine.
5. Na osnovu člana 46. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, Ministarstvo je donijelo Rješenje o izručenju stranaca broj 08-14-7-8220/25 od 11. juna 2026. godine kojim se dopušta izručenje apelanta u Rusku Federaciju. Ministarstvo je u obrazloženju ukazalo da je rješenjem Suda BiH od 21. maja 2026. godine, koje je potvrđeno rješenjem od 4. juna 2026. godine, utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje apelanta pravosudnim organima Ruske Federacije. Nakon što je izvršen uvid u cjelokupnu ekstradicionu dokumentaciju, kao i u navedena rješenja Suda BiH, Ministarstvo je donijelo rješenje kao u izreci.
Osporene odluke – postupak traženja azila
6. Rješenjem Sektora broj UP-1-07/1-41-1-1266-8/25 od 22. decembra 2025. godine odbijen je apelantov zahtjev za azil.
7. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 053797 26 U od 13. marta 2026. godine odbijena je apelantova tužba kojom je pokrenuo upravni spor protiv navedenog rješenja Sektora. Sud BiH je u obrazloženju istakao da je apelant zahtjev za azil podnio dok se nalazio u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera BiH jer se protiv njega vodi postupak izručenja po međunarodnoj potjernici NCB Interpola Moskva. Dalje je istakao da je Sektor ocijenio da, prema podacima iz spisa, Ruska Federacija apelanta tereti za krivično djelo „priprema za sabotažu od strane organizirane grupe“ te za „nezakonito nabavljanje, prijenos, skladištenje i transport eksplozivnih naprava“, za šta je zaprijećena kazna do 20 godina zatvora. Sektor je utvrdio da se radi o teškom, nepolitičkom krivičnom djelu protiv javne sigurnosti i imovine, koje po svojoj prirodi i težini ne može biti kvalificirano kao političko djelo. Sud BiH je ukazao da je apelant u intervjuu istakao da je Rusiju napustio zbog prijetnji mobilizacijom i zbog toga što je, kako tvrdi, bio protiv rata u Ukrajini. Apelant je isticao da su on i njegovi prijatelji odbijali potpisivati vojne ugovore, da su upozoravali druge da to ne čine, te da su zbog toga postali predmet interesa FSB-a. Apelant je tvrdio da je protiv njega i prijatelja pokrenut krivični postupak, da su mu „smjestili“ djelo sabotaže i da mu prijeti kazna zatvora od 20 godina. Također je tvrdio da su mu članovi porodice bili maltretirani, da su vršeni pretresi kuće i da su prijetili njegovoj braći kada je on napustio Rusiju. Apelant je naveo strah od mučenja i nehumanog postupanja u slučaju povratka. U prilog tim navodima dostavljeni su brojni međunarodni izvještaji o stanju ljudskih prava u Ruskoj Federaciji, uključujući i navode o ograničenju slobode izražavanja, represiji prema političkoj opoziciji, zloupotrebama antiekstremističkog zakonodavstva, mobilizaciji zatvorenika, navodnim mučenjima, kao i o zloupotrebi Interpola. Sud BiH je istakao da je Sektor obrazložio da je, analizirajući relevantne međunarodne izvještaje, prihvatio da u Ruskoj Federaciji postoje određeni problemi u pogledu ljudskih prava i političkih sloboda, ali je zaključio da postojanje općih problema ne znači automatski da je apelant izložen stvarnom i individualnom riziku. Naime, Sektor je cijenio pitanje isključenja iz međunarodne zaštite cijeneći da se, prema članu 21. stav (1) tačka b) Zakona o azilu, izbjeglički status neće odobriti licu za koje postoje opravdani razlozi da se smatra da je počinilo teško nepolitičko krivično djelo prije dolaska u BiH. Pod istim okolnostima neće se odobriti ni supsidijarna zaštita, a prema članu 23. stav (1) tačka b) istog zakona. Slijedom navedenog, Sektor je zaključio da su djela koja se apelantu stavljaju na teret po svojoj prirodi (sabotaža, eksplozivne naprave, organizirana grupa) djela teškog nasilnog karaktera, usmjerena protiv javne sigurnosti i života civila, te da, prema međunarodnim standardima (uključujući Smjernice UNHCR-a o primjeni klauzula o isključenju), predstavljaju tipičan primjer teškog nepolitičkog krivičnog djela. Sud BiH je istakao da je u pogledu navoda o nepravičnom suđenju i riziku od mučenja Sektor cijenio praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i član 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i član 6. stav (2) Zakona o azilu (načelo zabrane vraćanja). Naime, Sektor je zaključio da apelant nije dokazao postojanje stvarnog, individualnog i neposrednog rizika da bi u slučaju povratka bio izložen smrtnoj kazni, pogubljenju, mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupanju. Također je istaknuto da Ruska Federacija formalno posjeduje krivični sistem i procesne garancije, te da sama tvrdnja o političkoj motiviranosti postupka nije potkrijepljena dovoljnim dokazima. Sud BiH je naveo da je Sektor zaključio da postoje opravdani razlozi za vjerovanje da je apelant učestvovao u izvršenju teškog nepolitičkog krivičnog djela, te da su ispunjeni uvjeti za primjenu klauzule o isključenju iz čl. 21. i 23. Zakona o azilu. Istovremeno, Sektor je razmotrio i pitanje zabrane vraćanja (non-refoulement). Naime, utvrđeno je da u konkretnom slučaju nije dokazan stvarni rizik od povrede člana 3. Evropske konvencije, odnosno da ne postoje elementi koji bi opravdali ostanak u BiH po tom osnovu. Slijedom svega navedenog, Sektor je odbio apelantov zahtjev za azil. Sud BiH je ocijenio da je odluka Sektora donesena nakon pravilnog utvrđenja odlučnih činjenica i uz pravilnu primjenu materijalnog propisa.
8. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 053797 26 Uvp od 18. maja 2026. godine odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke.
9. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava BiH i člana 3. Evropske konvencije. Apelant je u apelaciji detaljno obrazložio zašto smatra da mu je povrijeđeno navedeno pravo pozivajući se na međunarodne izvještaje.
10. U vezi sa zahtjevom za donošenje privremene mjere, apelant je naveo da je u postupku ekstradicije doneseno rješenje Ministarstva od 11. juna 2026. godine kojim se dozvoljava njegovo izručenje u Rusku Federaciju. Kako nema raspoloživih pravnih lijekova na takvu odluku, apelant je istakao da u trenutnoj situaciji ni na koji način nije zaštićen od slanja na teritoriju na kojoj će se suočiti s postupanjem suprotnim čl. 2. i 3. Evropske konvencije. Apelant je naglasio da ne uživa status tražioca azila niti bilo kakav drugi vid zaštite koji bi spriječio izručenje. Apelant je naglasio da su s njim u pratnji supruga i maloljetna kćerka, koje su iskazale namjeru podnošenja zahtjeva za azil, pa bi njegovim izručenjem došlo i do povrede u smislu člana 8. Evropske konvencije. S obzirom na navedeno, apelant je predložio donošenje privremene mjere kojom će se odložiti njegovo izručenje do donošenja konačne odluke o konkretnoj apelaciji.
11. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava BiH i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
12. Član VI/3.b) Ustava BiH glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
Relevantni propisi
14. Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima („Službeni glasnik BiH“ br. 53/09 i 58/13)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 46. (Donošenje konačnog rješenja o izručenju) (1) Ako je Vijeće Suda Bosne i Hercegovine pravosnažnim rješenjem utvrdilo da su ispunjene pretpostavke za izručenje stranca, ministar pravde Bosne i Hercegovine, nakon uvida u cjelokupni ekstradicioni spis, donosi rješenje kojim se dopušta ili ne dopušta izručenje stranca. (2) Protiv rješenja iz stava (1) ovog člana ne može se izjaviti žalba ni voditi upravni spor. Član 51. st. 1, 2, 3. i 4. (Dostavljanje rješenja stranoj državi i predaja lica) (1) Rješenje ministra pravde Bosne i Hercegovine kojim je dopušteno izručenje stranca dostavlja se državi moliteljici. (2) Rješenje o izručenju stranca dostavlja se nadležnom organu Bosne i Hercegovine za saradnju s Interpolom i Graničnoj policiji Bosne i Hercegovine. (3) Nadležni organ Bosne i Hercegovine za saradnju s Interpolom dogovara tehničke detalje realizacije ekstradicije s Interpolom države moliteljice, a realizaciju ekstradicije, tj. transport i predaju lica ovlaštenim licima države moliteljice vrši Granična policija Bosne i Hercegovine, uz asistenciju Ureda za saradnju s Interpolom. (4) Predaja lica čije je izručenje odobreno mora se izvršiti najkasnije u roku od 30 dana od dana donošenja rješenja ministra pravde Bosne i Hercegovine o izručenju.
15. Ustavni sud naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
16. Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji pokreće ozbiljna pravna pitanja u pogledu eventualnog kršenja prava iz člana 3. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant u vezi sa zahtjevom za privremenu mjeru jasno ukazuje da postoji osnovan rizik da će nastupiti nenadoknadiva šteta po njega ukoliko njegov zahtjev ne bude usvojen. Naime, apelant je ukazao da je već donesena odluka o njegovom izručenju Ruskoj Federaciji, te da u trenutnoj situaciji ni na koji način nije zaštićen od slanja na teritoriju na kojoj će se, kako navodi, suočiti s postupanjem suprotnim čl. 2. i 3. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća da i Evropski sud u sličnim predmetima na osnovu pravila 39. Poslovnika Evropskog suda (privremena mjera) odlaže izručenje podnosioca predstavke do daljnjeg, odnosno dok ne donese odluku o predstavci (vidi Evropski sud, između ostalog, Liu protiv Poljske, presuda od 6. oktobra 2022. godine, predstavka broj 37610/18, tačka 14). Ustavni sud također smatra da ne bi bilo svrsishodno odlučivati o apelantovoj apelaciji u slučaju ako apelant bude protjeran s teritorije BiH, odnosno izručen Ruskoj Federaciji prije nego što Ustavni sud donese konačnu odluku o apelaciji. S druge strane, Ustavni sud smatra da privremeno odlaganje provođenja rješenja o apelantovom izručenju ne bi značajnije otežalo položaj drugih učesnika u postupku. Stoga, kod postojanja ovakvih okolnosti Ustavni sud utvrđuje da je u interesu apelanta i pravilnog vođenja postupka da se privremeno odloži primjena Rješenja o izručenju stranaca Ministarstva broj 08-14-7-8220/25 od 11. juna 2026. godine dok Ustavni sud u međuvremenu ne ispita dopustivost, odnosno meritum apelacije. Uostalom, svrha privremene mjere i jest da, u slučajevima u kojima Ustavni sud ocijeni svrsishodnim, bude zadržan status quo do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.
17. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
18. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava BiH, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman