Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2308/26 (Pokret za Modernu i A. K.)
Odluka donesena 24. 09. 2026.
- Nema povrede
- Član 3. Protokola 1 uz EK (Pravo na slobodne izbore)
- Član 3. P broj 1 uz EK – Pravo na slobodne izbore - općenito/opseg zaštite
- Izbori
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Upravni spor
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Izborni zakon Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine uvrštavanjem, iza člana 18.9 u glavi 18., sljedeća dva člana koja glase:
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2308/26
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 09. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2308/26, rješavajući apelaciju Pokreta za Modernu i Aktivnu Krajinu (PoMAK), na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sutkinja na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Pokreta za Modernu i Aktivnu Krajinu (PoMAK) podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 054901 26 Iž od 4. juna 2026. godine u odnosu na član 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pokreta za Modernu i Aktivnu Krajinu (PoMAK) podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 054901 26 Iž od 4. juna 2026. godine u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i član 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi s pravom na pravično suđenje zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Pokret za Modernu i Aktivnu Krajinu (PoMAK; u daljnjem tekstu: apelant), koji zastupa advokatska kancelarija „Nermin Vila“ iz Sarajeva, podnio je 19. juna 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 054901 26 Iž od 4. juna 2026. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIKBiH) broj 06-1-07-3-1112/26 od 29. maja 2026. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio CIKBiH da ovjeri njegovo učešće na Općim izborima 2026. godine, uz garantiranje svih pratećih prava do donošenja odluke o apelaciji.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i CIKBiH zatraženo je 7. jula 2026. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. CIKBiH i Sud BiH su 10. i 13. jula 2026. godine dostavili odgovore na apelaciju. Odgovori na apelaciju su 14. jula 2026. godine dostavljeni apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant je dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. CIKBiH je donio Odluku broj 06-1-07-3-1112/26 od 29. maja 2026. godine kojom je ovjerio prijavu apelanta kao političke stranke za učešće na Općim izborima 2026. godine za organe vlasti, i to za Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine – kod 400 I Kanton 1 – kod 201 (stav 1. dispozitiva). Istovremeno je odbijena apelantova prijava za učešće na izborima za organ vlasti
– Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (stav 2. dispozitiva). U obrazloženju odluke CIKBiH je naveo da je utvrdio da je apelantova prijava podnesena u skladu s relevantnim odredbama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborni zakon), odnosno da sadrži svu dokumentaciju propisanu poglavljem 4 Izbornog zakona, te da nisu utvrđeni nedostaci u prijavi za organe vlasti navedene u stavu (1) dispozitiva ove odluke. Dalje, CIKBiH je istakao da je utvrdio da uz prijavu za organ vlasti naveden u stavu (2) dispozitiva odluke apelant nije priložio dovoljan broj potpisa podrške, u smislu člana 4.11 Izbornog zakona i člana 9. stav (7) Pravilnika o prijavi i uvjetima za ovjeru političkog subjekta za učešće na Općim izborima 2026. godine (u daljnjem tekstu: Pravilnik). U vezi s tim, CIKBiH je ukazao da je članom 9. stav (7) Pravilnika propisano da politička stranka ili nezavisni kandidat za koje se utvrdi da su uz prijavu podnijeli manji broj potpisa podrške od zahtijevanog broja potpisa propisanih članom 4.4 stav (5) Izbornog zakona ili potpisi nisu u skladu sa članom 5.13 stav (3) tog zakona neće biti ovjereni za učešće na izborima, odnosno provjera potpisa podrške će biti izvršena samo za one organe vlasti za koje je podnesen dovoljan broj potpisa podrške. U tom kontekstu, CIKBiH je obrazložio da su provjerom dostavljenih obrazaca s potpisima podrške birača utvrđene nepravilnosti u samim potpisima na obrascu s obzirom na to da su mnogi potpisi identični i pisala su ih ista lica istim rukopisom, što ukazuje da ne odgovaraju licima koja su navodno potpisana na obrascu. Imajući u vidu navedeno, CIKBiH je u skladu s relevantnim odredbama Izbornog zakona odlučio kao u dispozitivu odluke.
6. Sud BiH je Rješenjem broj S1 3 Iž 054901 26 Iž od 4. juna 2026. godine odbio apelantovu žalbu kojom se pobija stav (2) dispozitiva odluke CIKBiH od 29. maja 2026. godine.
7. Sud BiH je u obrazloženju rješenja ukazao da na osnovu podataka iz spisa predmeta jasno proizlazi da je CIKBiH na pravilan i zakonit način utvrdio da apelant nije priložio dovoljan broj potpisa podrške, u smislu člana 4.11 Izbornog zakona i člana 9. stav (7) Pravilnika. Naime, naveo je da je, prema odredbi člana 4.4 stav (5) tačka 1 (pravilno tačka 2) Izbornog zakona, za ovjeru političke stranke ili nezavisnog kandidata na izborima za članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine (pravilno za poslanike u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine) potrebno 5.000 potpisa birača upisanih u birački spisak. Pri tome je istakao da potpisi birača na izvodu iz Centralnog biračkog spiska moraju biti u skladu s potpisom u identifikacionom dokumentu, kako je to propisano članom 5.13 stav (3) Izbornog zakona. Dalje, Sud BiH je naveo da Izborni zakon u odredbi člana 4.11 propisuje obavezu političkih subjekata da za ovjeru liste na izborima moraju podnijeti potpise podrške u skladu sa članom 4.4 tog zakona i da jedan birač može na obrascu za potpis podrške svoj glas dati samo jednom političkom subjektu u jednom entitetu. Navedeno je i da CIKBiH regulira način na koji se potpisi podrške provjeravaju i potvrđuju. Također, ukazao je da Pravilnik u članu 9. propisuje način provjere potpisa podrške iz člana 4.11 Izbornog zakona i u stavu (7) propisuje da, ukoliko se utvrdi da je uz prijavu podnesen manji broj potpisa podrške od zakonom zahtijevanog ili potpisi nisu u skladu sa članom 5.13 stav (3) Izbornog zakona, neće biti ovjereno učešće na izborima. Sud BiH je istakao da je prema navodima iz obrazloženja pobijane odluke, tj. na osnovu nepravilnosti samih potpisa na obrascu u konkretnom slučaju utvrđeno da određeni broj potpisa nije u skladu sa članom 5.13 stav (3) Izbornog zakona s obzirom na to da su potpisi identični, pisala su ih ista lica istim rukopisom, što ukazuje da ne odgovaraju licima koja su navedena kao potpisani na obrascu. Dakle, Sud BiH je naveo da je time ostvaren jedan od dva razloga propisana članom 9. stav (7) Pravilnika za odbijanje ovjere apelanta za izbornu jedinicu Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine jer je nakon umanjenja potpisa kod kojih su uočene nepravilnosti apelant imao manji broj potpisa od zakonom propisanog.
8. Dalje, Sud BiH je istakao da činjenice na kojima se zasnivaju razlozi za donošenje pobijane odluke proizlaze iz stanja spisa. Shodno tome, obrazložio je da je sudsko vijeće uvidom u obrasce za prikupljanje potpisa podrške za prijavu političke stranke ili nezavisnog kandidata „utvrdilo jasno označene potpise za koje je CIKBiH nakon pregleda utvrdio da su identični, što ukazuje da broj nepriznatih potpisa od 1.413, na koje ukazuje odgovor na žalbu, nije proizvoljan nego je rezultat izvršene provjere“. Osim toga, Sud BiH je naveo da apelant neosnovano tvrdi da CIKBiH nema ovlaštenje da provjerava kvalitet potpisa budući da ovlaštenje CIKBiH da provjerava potpise proizlazi iz člana 4.11 Izbornog zakona i člana 9. Pravilnika. Dalje, istakao je da žalba neosnovano ukazuje da je CIKBiH bio dužan, u smislu člana 9. stav (5) Pravilnika, apelantu ostaviti rok za otklanjanje nedostataka u pogledu potpisa jer se ta odredba odnosi samo na nedostatke iz tač. a) i b) stava 1. Naime, Sud BiH je obrazložio da se u konkretnom slučaju ne radi o nedostacima između originalnih obrazaca i priložene e-dokumentacije, niti o utvrđivanju da li je birač koji podržava političkog subjekta upisan u Centralni birački spisak za glasanje za izbornu jedinicu za koju se podnosi prijava za učešće na izborima. Shodno tome, Sud BiH je istakao da CIKBiH nije ni imao obavezu pozvati apelanta da otkloni nedostatke koji se odnose na nepravilnost samih potpisa na obrascu. Dakle, Sud BiH je ukazao da je nakon umanjenja broja potpisa za koje su utvrđene nepravilnosti proizašlo da apelant nema broj potpisa podrške koji je zakonom propisan, čime je odluka o odbijanju prijave zasnovana na odgovarajućim zakonskim odredbama i na pravilnom utvrđenju činjenica. S druge strane, Sud BiH je naveo da žalba osnovano ukazuje da obrazloženje pobijane odluke ne sadrži podatke o broju potpisa kod kojih je utvrđena nepravilnost i na kojim obrascima je utvrđena. Međutim, kako se CIKBiH na te navode očitovao u odgovoru na žalbu, Sud BiH je istakao da mu je to omogućilo da pregledom stanja spisa ispita pravilnost odlučivanja, pa ukazani propust nije utjecao na zakonitost odluke, niti bi navođenje tih podataka u obrazloženju odluke promijenilo ishod postupka. Imajući u vidu navedeno, Sud BiH je primjenom člana 81. stav 1. Zakona o upravnim sporovima odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodu udruživanja iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini, apelant navodi da su CIKBiH i Sud BiH proizvoljno utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo, te da osporene odluke nisu dovoljno obrazložene, pri čemu je došlo do očiglednog prekoračenja ovlaštenja. Dalje, apelant ističe da je riječ o politički motiviranoj odluci kojom se iz izborne trke direktno izbacuje jedna politička stranka, te se na taj način ugrožavaju njegova prava i slobode, ali i prava svih birača koji bi svoj glas dali njemu. Također, apelant navodi da je Sud BiH olako poklonio vjeru razlozima CIKBiH za donošenje osporene odluke. Zatim, apelant smatra da je odlukom CIKBiH, koja je potvrđena osporenim rješenjem Suda BiH, neosnovano odbijena njegova prijava za učešće na izborima, čime se direktno zadire u njegova osnovna prava i slobode i na njega se vrši politički atak. Pri tome, apelant ukazuje da je proizvoljno postupanje CIKBiH u pogledu preuzimanja zadatka grafologa u svrhu utvrđivanja navodnih nepravilnosti na potpisima apsolutno neprihvatljivo i nedopustivo. Također, apelant tvrdi da se donošenjem privremene mjere kojom će mu se omogućiti učestvovanje na izborima neće nanijeti nikakva šteta drugim političkim subjektima koji su kandidati, niti će ih staviti u nepovoljniji položaj.b)Odgovori na apelaciju i izjašnjenje na odgovore na apelaciju
10. CIKBiH je detaljno opisao hronološki tok postupka i ponovio stavove koje je već iznio u osporenoj odluci, te istakao da činjenice predočene u apelaciji ne mogu opravdati tvrdnju o povredama ljudskih prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Predložio je da se apelacija odbaci kao očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno da se odbije.
11. Sud BiH je ponovio sadržaj osporenog rješenja i naveo da apelantu nisu povrijeđena prava na koja se poziva u apelaciji, i to iz razloga navedenih u osporenom rješenju. Shodno tome, Sud BiH je ukazao da u cijelosti ostaje pri tim razlozima.
12. Apelant je u suštini ponovio navode koje je isticao i tokom postupka.
V.Relevantni propisi
13. Izborni zakon Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 48/11 – odluka USBiH, 63/11 – odluka USBiH, 15/12 – rješenje USBiH, 11/13 – rješenje USBiH, 18/13, 7/14, 31/16, 1/17 – odluka USBiH, 54/17 – rješenje USBiH, 41/20, 38/22, 51/22, 67/22, 24/24, 24/24 – ispravka)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi: Član 2.9 tač. 2. i 5.
Centralna izborna komisija BiH je nezavisan organ koji podnosi izvještaj neposredno Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i čije ovlasti iz nje proizilaze. Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine:
2. donosi administrativne propise za provedbu ovog zakona;
5. ovjerava političke stranke, koalicije, liste nezavisnih kandidata i nezavisne kandidate za učešće na svim nivoima neposrednih izbora u Bosni i Hercegovini;
Član 4.4 (1) Prijava za ovjeru političke stranke ili nezavisnog kandidata sastoji se od spiska koji sadrži ime i prezime, originalni potpis, broj važeće lične karte i jedinstveni matični broj svakog birača upisanog u Centralni birački spisak koji podržava prijavu političke stranke ili nezavisnog kandidata. Prijava sadrži broj računa za finansiranje izborne kampanje. (2) Prijava se podnosi elektronski. Nakon podnošenja elektronske prijave, u smislu stava (1) ovog člana, podnosilac prijave dužan je štampanu verziju elektronske prijave dostaviti Centralnoj izbornoj komisiji BiH u roku i na način na koji za to podzakonskim aktom odredi Centralna izborna komisija BiH. (3) Političke stranke ili nezavisni kandidati dužni su potpise prikupljati samo na obrascima koje im dodijeli Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine. Ostali obrasci, koje dostavi politička stranka ili nezavisni kandidat, ne uzimaju se u obzir. (4) Obrazac za potpise također sadrži ime i prezime, broj važeće lične karte, originalni potpis i jedinstveni matični broj osobe(a) koja je odgovorna za prikupljanje potpisa podrške a koja će biti odgovorna za vjerodostojnost prikupljenih potpisa podrške. (5) Da bi se ovjerila za učešće na izborima, politička stranka ili nezavisni kandidat mora podnijeti Izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine prijavu za učestvovanje na izborima, koja sadrži najmanje:
1. pet hiljada (5.000) potpisa birača upisanih u Centralni birački spisak za izbore za članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine;
2. pet hiljada (5.000) potpisa birača upisanih u Centralni birački spisak za izbore poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine;
3. tri hiljade (3.000) potpisa birača upisanih u Centralni birački spisak za izbore poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, ili za izbore narodnih poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, ili za izbor predsjednika i potpredsjednika Republike Srpske;
4. pet stotina (500) potpisa birača upisanih u Centralni birački spisak za izbore poslanika u kantonalnim skupštinama Federacije Bosne i Hercegovine u kantonu u kojem broj birača upisanih u Centralni birački spisak na dan raspisivanja izbora nije bio veći od 100.000 birača, ili hiljadu (1000) potpisa za izbore u kantonu u kojem je ovaj broj bio veći od 100.000 birača upisanih u Centralni birački spisak; [...] Član 4.11
Da bi se politička stranka ili nezavisni kandidat ovjerili za izbore dužni su podnijeti potpise podrške u skladu sa čl. 4.4. ovog zakona. Jedan birač može na obrascu za potpis podrške svoj glas dati samo jednoj političkoj stranci ili nezavisnom kandidatu u jednom entitetu. Centralna izborna komisija BiH regulira način na koji se potpisi podrške provjeravaju i potvrđuju.
Član 5.13 stav (3) (3) Član biračkog odbora ima odgovornost i dužnost upozoriti svakog birača da njegov potpis na izvodu iz Centralnog biračkog spiska mora odgovarati potpisu na identifikacionom dokumentu koji predočava članu biračkog odbora radi identifikacije iz stava (1) ovog člana.
14. Pravilnik o prijavi i uvjetima za ovjeru političkog subjekta za učešće na Općim izborima 2026. godine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 32/26) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5. st. (3) i (6) (Način prikupljanja i unosa potpisa podrške – član 4.4 stavovi (2), (3), (4) i (5) Izbornog zakona BiH) (3) Obrazac obavezno sadrži podatke o licu koje je odgovorno za prikupljanje potpisa podrške, koje je dužno voditi računa da potpis birača mora odgovarati potpisu s identifikacionog dokumenta, u skladu s članom 5.13 stav (2) Izbornog zakona BiH. (6) Politička stranka je dužna svojim aktom zadužiti lice koje će prikupljati potpise podrške, koje je odgovorno za tačnost i vjerodostojnost potpisa, i po zahtjevu Centralne izborne komisije BiH dužno je dostaviti predmetni akt.
Član 9. st. (1), (5) i (7) (Način provjere potpisa podrške – član 4.11 Izbornog zakona BiH) (1) Provjera potpisa podrške iz člana 4.4 stav (5) Izbornog zakona BiH obuhvata sljedeće radnje i postupke:
a) provjeru jesu li politička stranka ili nezavisni kandidat dostavili originalni obrazac s potpisima podrške birača i je li identičan priloženom e-dokumentu;
b) poređenje unesenih podataka putem online portala "e-Izbori" i podataka iz Centralnog biračkog spiska (podaci o JMB i izbornoj jedinici za koju birač ima pravo glasa), odnosno je li birač koji podržava političku stranku ili nezavisnog kandidata upisan u Centralni birački spisak za glasanje za izbornu jedinicu za koju se podnosi prijava za učešće na izborima;
c) provjeru je li birač već dao potpis podrške za drugu političku stranku ili nezavisnog kandidata;
d) provjeru je li unesen utvrđeni broj ispravnih podataka o potpisima podrške. (5) Ukoliko su politička stranka ili nezavisni kandidat dostavili i unijeli broj potpisa podrške koji se zahtijeva prema odredbi člana 4.4 stav (5) Izbornog zakona BiH, ali isti ne sadrži dovoljan broj ispravnih potpisa podrške utvrđenih na osnovu provjera iz tačaka b) i c) ovog člana, dužni su u roku od dva dana od dana prijema obavještenja Centralne izborne komisije BiH otkloniti nepravilnost. (7) Politička stranka ili nezavisni kandidat za koje se utvrdi da su uz prijavu podnijeli manji broj potpisa podrške od zahtjevanog broja potpisa propisanog članom 4.4 stav (5) Izbornog zakona BiH, ili potpisi nisu u skladu s članom 5.13 stav (3) Izbornog zakona BiH, neće biti ovjereni za učešće na izborima, odnosno provjera potpisa podrške bit će izvršena samo za one organe vlasti za koje je podnesen dovoljan broj potpisa podrške.
Član 12. stav (1) tačka b) i stav (4) (Prilozi) (1) Sastavni dio ovog Pravilnika su forma i izgled sljedećih obrazaca:
b) Obrazac za prikupljanje potpisa podrške (4) Prilikom podnošenja prijave političkog subjekta, u sjedištu Centralne izborne komisije BiH sačinjava se zapisnik te se potpisivanjem istog od strane političkog subjekta smatra da je politički subjekt upoznat s eventualnim nedostacima u prijavi .
OBRAZAC ZA PRIKUPLJANJE POTPISA PODRŠKE ZA PRIJAVU POLITIČKE
STRANKE ILI NEZAVISNOG KANDIDATA
Svaki punoljetni građanin Bosne i Hercegovine koji je u pisan u Centralni birački spisak može potpisati ovaj obrazac. Jedan birač može dati potpis podrške samo jednoj političkoj stranci ili nezavisnom kandidatu. Ukoliko su dati nepotpuni podaci, potpis podrške može biti odbijen. Potpis birača mora odgovarati potpisu s važeće lične karte. […].
VI.Dopustivost
15. Apelant navodi da mu je u postupku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te u vezi s tim i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Također, smatra da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno i pravo na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na slobodu udruživanja iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije.
a) U odnosu na pravo na pravično suđenje
16. U vezi s apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
17. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
19. U vezi s apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Evropski sud je takav stav zauzeo u predmetu Pierre-Bloch protiv Francuske (vidi Evropski sud, Pierre-Bloch protiv Francuske, presuda od 21. oktobra 1997. godine, predstavka broj 24194/94, tačka 50), koji u bitnom nije mijenjao ni u novijoj praksi (vidi, npr. Evropski sud, Ravier protiv Francuske, presuda od 19. juna 2025. godine, predstavka broj 32324/22, tačka 27). Naime, Evropski sud je dosljedan stavu da sporovi vezani uz prava i obaveze koji proizlaze iz pasivnog biračkog prava u pravilu ne spadaju u okvire ni građanskog ni krivičnog aspekta člana 6. Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Karimov protiv Azerbejdžana, presuda od 25. septembra 2014. godine, predstavka broj 12535/06). Ustavni sud je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzimao identičan stav (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-4195/16 od 23. novembra 2016. godine i AP-39/19 od 10. septembra 2019. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
20. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o sporu koji je izvan okvira člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, zbog čega su ti apelantovi navodi ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
21. Imajući u vidu takav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi s pravom na pravično suđenje također ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
b) U odnosu na pravo na slobodne izbore i pravo na slobodu udruživanja
22. Ustavni sud zapaža da apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, kao i da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana, u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
VII.Meritum
23. Apelant smatra da mu je pravo na slobodne izbore povrijeđeno, u suštini, zbog toga što je riječ o politički motiviranoj odluci kojom se iz izborne trke direktno izbacuje jedna politička stranka, te se na taj način ugrožavaju njegova prava i slobode, ali i prava svih birača koji bi svoj glas dali njemu. Također, smatra da je proizvoljno postupanje CIKBiH u pogledu preuzimanja zadatka grafologa u svrhu utvrđivanja navodnih nepravilnosti na potpisima apsolutno neprihvatljivo i nedopustivo. Osim toga, apelant smatra da se osporenim odlukama direktno zadire u njegovo pravo na slobodu udruživanja.
24. Član 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Visoke strane ugovornice se obavezuju da u razumnim vremenskim razmacima održavaju slobodne izbore tajnim glasanjem pod uvjetima koji osiguravaju slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih organa.
25. Ustavni sud podsjeća da je, za razliku od drugih materijalnih odredaba Evropske konvencije i njenih protokola, član 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju formuliran kao pozitivna obaveza visokih strana ugovornica da održavaju izbore koji osiguravaju slobodno izražavanje volje naroda, a ne kao određeno pravo ili sloboda. Međutim, Evropski sud je ustanovio da ta odredba podrazumijeva i pojedinačna prava, koja čine pravo da se glasa – „aktivni“ aspekt i pravo da se bude kandidat na izborima – „pasivni“ aspekt (vidi Evropski sud, Paunović i Milivojević protiv Srbije, presuda od 24. maja 2016. godine, predstavka broj 41683/06, tačka 58. s daljnjim referencama). U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se ta prava, tj. odredba člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odnosi samo na izbore „zakonodavnih organa“ ili bar u jedan od njihovih domova ako ih ima dva ili više. Međutim, pojam „zakonodavnog organa“ mora se tumačiti u svjetlu ustavne strukture svake države (vidi Evropski sud, Davydov i ostali protiv Rusije, presuda od 30. maja 2017. godine, predstavka broj 75947/11, tačka 278. s daljnjim referencama) i, posebno, ustavne tradicije države i obima zakonodavnih nadležnosti doma o kojem je riječ. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju odbijena apelantova prijava za učešće na izborima za organ vlasti – Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, te u vezi s tim smatra da se u konkretnom slučaju nesporno radi o izboru u „zakonodavni organ“. Stoga zaključuje da se odredba člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odnosi na konkretni postupak (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-81/23 od 13. jula 2023. godine, tačka 35).
26. Dalje, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud ukazao da cilj i svrha Evropske konvencije kao „alata“ za zaštitu ljudskih prava zahtijevaju da se njene odredbe tumače i primjenjuju na takav način da propisana prava ne budu teorijska ili iluzorna, već praktična i djelotvorna. Pravo lica na kandidiranje na izborima, koje je zagarantirano članom 3. Protokola broj 1 i inherentno konceptu istinski demokratskog društva, bilo bi samo iluzorno ako bi lice moglo biti proizvoljno lišeno tog prava. Shodno tome, iako je tačno da države imaju veliku slobodu u odlučivanju kada apstraktno utvrđuju uvjete izbora, princip da prava moraju biti djelotvorna zahtijeva da postupak ispunjavanja uvjeta sadrži dovoljno zaštitnih mjera za sprečavanje proizvoljnih i/ili nezakonitih odluka. Iako je prvobitno naveden u vezi s uvjetima o ispunjavanju uvjeta za kandidiranje, princip koji zahtijeva sprečavanje proizvoljnosti je podjednako relevantan i u drugim situacijama u kojima je djelotvornost pojedinačnih izbornih prava dovedena u pitanje (vidi Evropski sud, Namat Aliyev protiv Azerbejdžana, presuda od 8. aprila 2010. godine, broj predstavke 18705/06 , tačka 72), uključujući i način revizije ishoda izbora i poništavanje izbornih rezultata (vidi Evropski sud, Kovach protiv Ukrajine, presuda od 7. februara 2008. godine, broj predstavke 39424/02, tačka 55. i dalje).
27. Evropski sud je naglasio da je važno da organi nadležni za provođenje izbora funkcioniraju na transparentan način i da zadrže nepristrasnost i nezavisnost od političke manipulacije (vidi Evropski sud, Gruzijska laburistička partija protiv Gruzije, broj predstavke 9103/04, presuda od 8. jula 2008. godine, tačka 101). Također je istakao da bi postupci koje ti organi vode trebali biti praćeni minimalnim mjerama zaštite od proizvoljnosti, a njihove odluke trebale bi biti dovoljno obrazložene. Štaviše, razlozi svrsishodnosti i potreba za strogim vremenskim rokovima koji su osmišljeni kako bi se izbjeglo odugovlačenje izbornog procesa, iako su često opravdani, ipak ne mogu poslužiti kao izgovor za potkopavanje djelotvornosti izbornih procedura (ibid. i, mutatis mutandis, Namat Alijev protiv Azerbejdžana, tač. 81–90).
28. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Evropski sud u više svojih odluka ukazivao da uvjeti koji se odnose na broj potpisa potrebnih za podnošenje kandidatske liste ne predstavljaju prepreku izražavanju mišljenja naroda vezano za izbor zakonodavnih tijela. Međutim, Evropski sud je dalje zaključio da takve mjere ipak moraju biti u svrhu ostvarivanja legitimnog cilja kao što je razuman izbor kandidata kako bi se osigurao njihov reprezentativni karakter i kako bi se onemogućile neprimjerene kandidature, te da moraju biti proporcionalne tom cilju. Tako je Evropski sud u predmetu Brito da Silva Guerra i Sousa Magno protiv Portugala istakao da je uvjet prema kojem je uz potpise potrebno priložiti i uvjerenja da su potpisnici upisani u spisak birača bio u svrhu ostvarivanja legitimnog cilja osiguravanja da potpisnici imaju glasačko pravo i da svaki od njih podržava samo jednu kandidaturu. Imajući to u vidu, Evropski sud je u navedenom predmetu zaključio da nije bilo neproporcionalno odbiti zahtjev za kandidaturu koji nije zadovoljavao navedene formalne uvjete (vidi Evropski sud, predstavke br. 26712/06 i 26720/06, odluka od 17. juna 2008. godine).
29. Ustavni sud, također, zapaža da je Evropski sud ukazao da utvrđivanje minimalnog broja potpisa i njihova potvrda moraju biti u skladu s vladavinom prava i štititi integritet izbora. Tako je Evropski sud u predmetu Tahirov protiv Azerbejdžana zaključio da zaštitne mjere koje je pružila izborna komisija koja je odbila kandidaturu podnosioca predstavke (jer je, prema mišljenju radne grupe koja je provjeravala tačnost listova s potpisima i drugu dokumentaciju, određeni broj dostavljenih potpisa podrške bio nevažeći) nisu bile dovoljne, naročito u odnosu na imenovanje članova navedene radne grupe koji su odlučivali o valjanosti potpisa. U navedenom predmetu Evropski sud je najprije, na osnovu izvještaja Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (u daljnjem tekstu: OSCE), konstatirao sistemsku prirodu tih nedostataka i broj kandidatura proizvoljno odbijenih zbog tih razloga. Dalje je naveo da nedostatak jasnih i dovoljnih informacija o profesionalnim kvalifikacijama i kriterijima za izbor i imenovanje stručnjaka radnih grupa zaduženih za ispitivanje potpisnih lista jeste faktor koji može ozbiljno narušiti opće povjerenje u pravičnost postupka registracije kandidata i izbora u cjelini. U vezi s tim, ukazao je da izborne komisije nisu preduzele nikakve daljnje korake radi ispitivanja pitanja i donošenja konačnog zaključka o autentičnosti osporenih potpisa, iako su pravila o radnim grupama izbornih komisija predviđala određene mjere koje su mogle biti preduzete kao što je traženje dodatnih informacija od kandidata, lica koja su prikupljala potpise, birača ili nadležnih organa. Međutim, budući da takve mjere nisu bile preduzete, Evropski sud je zaključio da su odluke izbornih komisija kojima su osporeni potpisi podrške proglašeni nevažećim, bez daljnjeg ispitivanja neodređenih nalaza stručnjaka, bile proizvoljne. Osim toga, Evropski sud je ukazao da je u tom predmetu podnosilac predstavke pokušao da ospori sporne nalaze tako što je izbornoj komisiji dostavio, između ostalog, izjave devedeset jednog birača koji su potvrdili da su njihovi originalni potpisi podrške pripadali njima, ali je izborna komisija te izjave ignorirala bez ikakvog obrazloženja. Pri tome, Evropski sud je istakao da ni domaći sudovi nisu razmotrili prigovore podnosioca predstavke u vezi s navedenim nedostacima, odnosno nisu vidjeli razlog da posumnjaju u nalaze izbornih komisija, a da nisu objasnili razloge za takav svoj zaključak. Evropski sud je zaključio da iz te analize proizlazi da podnosiocu predstavke u praksi nisu bile pružene dovoljne garancije protiv proizvoljnog odbijanja njegove registracije kao kandidata (vidi Evropski sud, Tahirov protiv Azerbejdžana, predstavka broj 31953/11, presuda od 11. juna 2015. godine, tačka 71).
30. Vraćajući se na konkretan predmet, Ustavni sud zapaža da je odredbama člana 4.11 Izbornog zakona (vidi tačku 13. ove odluke), između ostalog, propisano da je politička stranka, da bi se ovjerila za izbore, dužna da podnese „originalne potpise“ podrške u skladu sa članom 4.4 tog zakona. Navedenim odredbama također je propisano da CIKBiH regulira način na koji se potpisi podrške provjeravaju i potvrđuju. Dalje, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 2.9 tačka 2. Izbornog zakona propisano da CIKBiH donosi administrativne propise za provođenje tog zakona. Prema tome, Ustavni sud smatra da je iz navedenih odredaba Izbornog zakona proizlazilo ovlaštenje CIKBiH da propiše na koji način će provjeravati i potvrđivati potpise podrške, a u vezi s tim i ovlaštenje CIKBiH da donese Pravilnik, kako je to i učinio.
31. Dalje, Ustavni sud zapaža da je odredbama člana 5. st. (3) i (6) Pravilnika (vidi tačku 14. ove odluke) propisano da je lice koje je odgovorno za prikupljanje potpisa podrške dužno voditi računa da potpis birača mora odgovarati potpisu s identifikacionog dokumenta, te da je to lice odgovorno za tačnost i vjerodostojnost potpisa. Također, odredbama člana 9. stav (1) tog pravilnika, kako Ustavni sud dalje zapaža, propisan je način provjere potpisa podrške. Također, odredbama člana 9. stav (1) tog pravilnika propisano je da provjera potpisa podrške obuhvata, između ostalog, provjeru da li su politička stranka ili nezavisni kandidat dostavili originalni obrazac s potpisima podrške birača i da li je identičan priloženom e-dokumentu, te provjeru da li je unesen utvrđeni broj ispravnih podataka o potpisima podrške. Također, Ustavni sud zapaža da je odredbama stava (7) navedenog člana Pravilnika propisano da politička stranka za koju se utvrdi da je uz prijavu podnijela manji broj potpisa podrške od propisanog, ili ako potpisi nisu u skladu sa članom 5.13 stav (3) Izbornog zakona, neće biti ovjerena za učešće na izborima. Pri tome, Ustavni sud ističe da je odredbama člana 5.13 stav (3) Izbornog zakona propisano da član biračkog odbora ima odgovornost i dužnost upozoriti svakog birača da njegov potpis na izvodu iz Centralnog biračkog spiska mora odgovarati potpisu na identifikacionom dokumentu koji predočava članu biračkog odbora radi identifikacije iz stava (1) tog člana.
32. Dovodeći u vezu odredbe člana 9. stav (7) Pravilnika s odredbama člana 5.13 stav (3) Izbornog zakona, proizlazi, dakle, da potpis podrške mora odgovarati potpisu na izvodu iz Centralnog biračkog spiska koji, pak, mora odgovarati potpisu na identifikacionom dokumentu. Također, iz odredaba člana 9. stav (1) Pravilnika proizlazi da provjera potpisa podrazumijeva, između ostalog, provjeru dva elementa: da li su dostavljeni obrasci u papirnoj formi identični onima koje je politička stranka dostavila putem elektronske pošte i da li je unesen utvrđeni broj ispravnih podataka o potpisima podrške.
33. Međutim, Ustavni sud zapaža da je CIKBiH, kako proizlazi iz obrazloženja njegove odluke, provjerom dostavljenih obrazaca s potpisima podrške birača, koju je vršio na osnovu i u skladu s navedenim odredbama Pravilnika, utvrdio nepravilnosti potpisa na obrascu jer je veliki broj tih potpisa bio identičan i evidentno su ga pisala ista lica istim rukopisom. Stoga je CIKBiH utvrdio da sporni potpisi nisu u skladu sa članom 5.13 stav (3) Izbornog zakona. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH, odlučujući o apelantovoj tužbi podnesenoj protiv navedene odluke CIKBiH, izvršio uvid u spis predmeta te je utvrdio da su potpisi za koje je CIKBiH nakon pregleda utvrdio da su identični jasno označeni, te je Sud BiH, odnosno sudsko vijeće sastavljeno od troje sudija obrazložilo da je „utvrdilo jasno označene potpise za koje je CIKBiH nakon pregleda utvrdio da su identični, što ukazuje da broj nepriznatih potpisa od 1.413 na koje ukazuje odgovor na žalbu“ te zaključilo da taj broj nije proizvoljan nego je rezultat izvršene provjere spornih potpisa.
34. U vezi s navedenim obrazloženjem, Ustavni sud ukazuje da se provjera potpisa podrške, u smislu člana 9. Pravilnika, odnosi na utvrđivanje njihove ispravnosti, odnosno originalnosti, što, između ostalog, podrazumijeva provjeru da li potpis birača odgovara njegovom potpisu na identifikacionom dokumentu, kako to proizlazi iz člana 5. Pravilnika i sadržaja obrasca, a sve u vezi sa članom 5.13 stav (3) Izbornog zakona. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se CIKBiH i Sud BiH u obrazloženjima osporenih odluka nisu posebno bavili poređenjem spornih potpisa s potpisima sadržanim na identifikacionim dokumentima birača, već je zaključak o neispravnosti spornih potpisa zasnovao na utvrđenoj okolnosti da je veliki broj potpisa različitih birača bio međusobno identičan i, prema utvrđenju CIKBiH i Suda BiH, bio pisan istim rukopisom. Ustavni sud smatra da sama činjenica da CIKBiH nije izvršio i pojedinačnu provjeru svakog spornog potpisa njegovim neposrednim poređenjem s potpisom na identifikacionom dokumentu ne dovodi u pitanje zaključak o njihovoj nevjerodostojnosti niti osporene odluke čini proizvoljnim. Naime, okolnost da je utvrđeno da je veliki broj potpisa različitih birača međusobno identičan i da ih je očigledno pisalo isto lice predstavlja samostalan i dovoljno uvjerljiv osnov za zaključak da ti potpisi nisu mogli biti autentični potpisi birača koji su navedeni u obrascu, odnosno da nisu ispunjavali zahtjev iz člana 5.13 stav (3) Izbornog zakona. Imajući u vidu razmatranja Ustavnog suda iz prethodnih tačaka ove odluke, Ustavni sud smatra da su CIKBiH i Sud BiH u svojim odlukama dali detaljno i jasno obrazloženje za zaključke na osnovu kojih su donijeli osporene odluke.
35. Ustavni sud, također, smatra da je, imajući u vidu stavove Evropskog suda iz predmeta Tahirov protiv Azerbejdžana (vidi tačku 29. ove odluke), ipak potrebno obrazložiti kako se konkretan slučaj razlikuje od odlučujućih činjenica tog predmeta. Prije svega, Ustavni sud zapaža da je u Azerbejdžanu, za razliku od situacije u Bosni i Hercegovini, očigledno postojao sistemski problem proizvoljnog odbijanja kandidatura, koji je u svom izvještaju prepoznao i na njega ukazao OSCE. Nasuprot tome, Ustavni sud ukazuje da je u Bosni i Hercegovini situacija značajno drugačija. Naime, imajući u vidu da su posljednji redovni (lokalni) izbori provedeni 2024. godine, Ustavni sud će se kratko osvrnuti na Završni izvještaj koji je sačinila Izborna posmatračka misija OSCE-ove Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava. U navedenom izvještaju, u odjeljku naziva Registracija kandidata, navedeno je: „U skladu s amandmanima iz 2024. godine, prijave su se vršile isključivo u elektronskom obliku, putem posebne web platforme. To je znatno olakšalo proces verifikacije i registracije jer platforma omogućava automatsku verifikaciju svih potpisa podrške, ali i automatski provjerava da li su ispunjeni i neki drugi uvjeti, što uključuje i rodne uvjete“. Pri tome, ukazano je da „politički subjekti su također morali dostaviti štampane primjerke svoje dokumentacije CIK-u u istom roku kao i za online registraciju“. U zaključku tog odjeljka OSCE je naveo da je „registracija kandidata bila inkluzivna, efikasna i provedena na transparentan i blagovremen način“. Pri tome, u odjeljku naziva Preporuke, suština izvještaja ticala se, između ostalog, ukidanja diskriminatornih ograničenja na pasivno i aktivno biračko pravo zasnovanih na boravištu i etničkoj pripadnosti, odnosno, u pododjeljku naziva Registracija kandidata, preporuka je glasila: „Kako bi se osigurala potpuna usklađenost sa zakonskim odredbama koje propisuju ravnopravno učešće žena na izborima, CIK bi trebao striktno primjenjivati propisanu rodnu kvotu i registrirati isključivo kandidatske liste koje ispunjavaju taj zahtjev“ (izvor: https://odihr.osce.org/hr/node/586134). Dakle, proizlazi da, za razliku od situacije u Azerbejdžanu, polazna tačka za donošenje odluke u konkretnom slučaju nije sistemski problem proizvoljnog odbijanja kandidature, već se radi o izoliranom, specifičnim okolnostima uvjetovanom predmetu.
36. Dalje, Ustavni sud zapaža da je relevantno domaće zakonodavstvo u predmetu Tahirov protiv Azerbejdžana propisivalo mogućnost nalaganja određenih mjera koje su u tom predmetu mogle biti preduzete, kao što je traženje dodatnih informacija od kandidata, lica koja su prikupljala potpise, birača ili nadležnih organa. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je odredbama člana 9. stav (5) Pravilnika propisana mogućnost ostavljanja roka za otklanjanje nedostatka. Međutim, ta odredba se odnosi samo na nedostatke iz stava (1) tač. b) i c) navedenog člana Pravilnika, a to u konkretnom predmetu nije slučaj. Naime, u ovom predmetu nije bilo sporno to da li je birač koji podržava političkog subjekta upisan u Centralni birački spisak, niti je bilo sporno to da li je birač već dao potpis podrške za drugog političkog subjekta, već je bio sporan broj ispravnih potpisa podrške u smislu svih citiranih propisa na koje je Ustavni sud ukazao u prethodnim tačkama ove odluke. Ustavni sud ukazuje da je svrha zahtjeva u pogledu ispravnosti i originalnosti potpisa podrške da se osigura da podrška političkom subjektu zaista potječe od birača kojem je pripisana, odnosno da se može utvrditi stvarna podrška birača kandidaturi tog političkog subjekta. Stoga se u konkretnom slučaju nije radilo o formalnom nedostatku prijave koji bi se mogao naknadno otkloniti u smislu relevantnih odredaba, već o pitanju ispunjenosti suštinskog, zakonom propisanog uvjeta za ovjeru učešća na izborima.
37. Također, Ustavni sud zapaža da je u navedenom predmetu Evropskog suda podnosilac predstavke pokušao da ospori sporne nalaze tako što je CIK-u dostavio, između ostalog, izjave značajnog broja birača koji su potvrdili da su njihovi originalni potpisi podrške pripadali njima, ali je izborna komisija iz tog predmeta te izjave ignorirala bez ikakvog obrazloženja, a pri tome ni redovni sudovi nisu objasnili zaključak da nemaju razloga da posumnjaju u nalaze izbornih komisija. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju CIKBiH obrazložio svoj zaključak jednostavnim i logičnim ukazivanjem na to da je veliki broj potpisa bio identičan i evidentno pisan od istih lica i istim rukopisom. Iz osporene odluke Suda BiH proizlazi također da je taj sud izvršio uvid u spis predmeta, odnosno u sporne obrasce, te da je utvrdio jasno označene potpise za koje je CIKBiH nakon pregleda zaključio da su identični, i to da neposredni uvid u potpise potvrđuje, izvan svake sumnje, očiglednu identičnost spornih potpisa. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelant, za razliku od podnosioca predstavke u spomenutom predmetu Evropskog suda, uopće nije dostavio nikakve dokaze kojima bi osporio zaključak o tome da potpisi nisu validni. Dakle, za razliku od situacije u predmetu Tahirov protiv Azerbejdžana, apelant nije dostavio nikakav dokaz za svoje tvrdnje da su sporni potpisi validni .
38. Prema tome, imajući u vidu sve navedeno, te dovodeći u vezu navedene okolnosti konkretnog slučaja s relevantnim propisima, Ustavni sud smatra da su CIKBiH i Sud BiH u osporenim odlukama dali jasno i argumentirano obrazloženje koje su doveli u vezu s relevantnim zakonskim i podzakonskim aktima, pri čemu je Sud BiH detaljno odgovorio na sve bitne apelantove žalbene navode, tako da ništa ne ukazuje na proizvoljnost u tim odlukama.
39. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije bilo kršenja apelantovog prava na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Ostali navodi
40. U vezi s apelantovim pozivanjem na povredu prava na slobodu udruživanja iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda koji, nakon zaključka da nema povrede člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nije razmatrao navode vezane za povredu člana 11. Evropske konvencije (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud, Ždanoka protiv Latvije, presuda od 16. marta 2006. godine, predstavka broj 58278/00, tačka 141). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud neće posebno razmatrati apelantove navode koji se odnose na povredu prava na slobodu udruživanja iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama nije prekršeno apelantovo pravo na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u segmentu njegovog „pasivnog“ aspekta kada su CIKBiH i Sud BiH u svojim odlukama dali detaljno i jasno obrazloženje za zaključke na osnovu kojih su donijeli osporene odluke.
42. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka h) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
44. U skladu sa članom 43. stav (1) Pravila Ustavnog suda, potpredsjednica Angelika Nußberger je dala izdvojeno mišljenje o djelimičnom neslaganju, koje čini sastavni dio ove odluke.
45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman Izdvojeno mišljenje potpredsjednice Angelike Nußberger o djelimičnom neslaganju
Nažalost, ne slažem se s većinskom odlukom da nije došlo do povrede člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Agencije zadužene za provođenje izbora moraju djelovati transparentno te očuvati nepristrasnost i nezavisnost od političkih manipulacija (vidi Evropski sud, Gruzijska laburistička partija protiv Gruzije, predstavka broj 9103/04, presuda od 8. jula 2008. godine, tačka 101). Izborna pravila se moraju primjenjivati na način koji pruža zaštitu od proizvoljnosti. To posebno važi za zahtjeve koji se odnose na minimalan broj potpisa podrške i provjeru tih potpisa jer je to presudno za pravo učešća na izborima. Proces verifikacije mora biti u skladu s vladavinom prava i štititi integritet izbornog procesa.
Prema mom mišljenju, postupci CIKBiH i Suda BiH ne ispunjavaju te zahtjeve u dva aspekta.
Prvo, provjera potpisa bila je nedovoljna. Prema stanju spisa, u pogledu odbijanja da ovjere 1.413 potpisa, CIKBiH i Sud BiH su u obrazloženju naveli da su „mnogi potpisi identični i pisala su ih ista lica istim rukopisom“, ukazujući na to da navedene potpise nisu dala lica koja su navodno potpisala obrazac. Međutim, taj zaključak nije bio potkrijepljen uvjerljivim i dovoljno detaljnim obrazloženjem. Ni CIKBiH ni Sud BiH nisu uporedili sporne potpise s onima na identifikacionim dokumentima birača. Također nije moguće utvrditi koji su konkretni potpisi, identificirani svojim brojevima, proglašeni nevažećim.
Tamo gdje se, kao u ovom slučaju, isključuje veliki broj potpisa odluka mora sadržavati dovoljno konkretne i provjerljive razloge kako bi se pokazalo da je provjera provedena na objektivan i dosljedan način. Općenit i neprecizan navod o očiglednim sličnostima između potpisa ne zadovoljava standarde potrebne za osiguranje usklađenosti s međunarodnim izbornim standardima.
Drugo, apelant je trebao biti obaviješten o nedostacima i dobiti priliku da ih otkloni. Član 4.6 stav 3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine izričito propisuje: „Ako su podaci iz prijave netačni ili prijava sadrži neki drugi nedostatak u smislu ovog zakona ili podzakonskog akta Centralne izborne komisije BiH, Centralna izborna komisija BiH o tome obavještava podnosioca prijave, koji je dužan otkloniti nedostatke u roku od dva dana od dana prijema obavještenja.“
Međutim, Pravilnik o prijavi i uvjetima za ovjeru političkog subjekta za učešće na Općim izborima 2026. godine ograničava tu mogućnost dozvoljavanjem ispravki samo pod određenim, strogo definiranim okolnostima kao što su nedostaci koji se odnose na upis u Centralni birački spisak za glasanje u nekoj od izbornih jedinica (član 9. tačka b) Pravilnika) i slučajevi u kojima je potpis podrške dat za drugu političku stranku ili nezavisnog kandidata (član 9. tačka c) Pravilnika). Prema mom mišljenju, podzakonski akt kao što je Pravilnik ne može ograničiti prava dodijeljena zakonom koji je usvojio Parlament. Prema tome, CIKBiH je trebao direktno primijeniti član 4.6 stav 3. Izbornog zakona i obavijestiti apelanta o manjku broja važećih potpisa, čime bi mu omogućio da u propisanom roku dostavi potpise koji su nedostajali.