Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2553/26 („Maksmara“ d.o.o. Banjaluka)
Odluka donesena 24. 09. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2553/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
24. 09. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-2553/26, rješavajući zahtjev „Maksmare“ d.o.o. Banjaluka za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev „Maksmare“ d.o.o. Banjaluka za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. „Maksmara“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Sanjin Kosić, advokat iz Banjaluke, podnijela je 3. jula 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 323547 25 Rev od 21. aprila 2026. godine. Apelantkinja je istovremeno podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje i pravno dejstvo osporene presude Vrhovnog suda do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 323547 23 P 2 od 22. jula 2024. godine usvojen je apelantkinjin tužbeni zahtjev i utvrđeno da je bez pravnog dejstva prema apelantkinji ugovor o poklonu suvlasničkog dijela precizirane nepokretnosti, zaključen između Jovana Vidovića (apelantkinjin dužnik) kao poklonodavca i tužene Mirjane Milovanović (u daljnjem tekstu: tužena) kao poklonoprimca, što je tužena dužna priznati i trpjeti da precizirana nepokretnost bude predmet izvršenja radi namirenja apelantkinjinog potraživanja.
3. Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 323547 24 Gž 2 od 14. februara 2025. godine djelimično je uvažena žalba tužene i preinačena prvostepena presuda samo u dijelu odluke o troškovima postupka, dok je u ostalom dijelu potvrđena.
4. Presudom Vrhovnog suda broj 71 0 P 323547 25 Rev od 21. aprila 2026. godine usvojena je revizija, preinačene su obje nižestepene presude i odbijen apelantkinjin tužbeni zahtjev. Vrhovni sud je zaključio da apelantkinja svoje potraživanje može da namiri u izvršnom postupku prodajom drugih nepokretnosti apelantkinjinog dužnika.
5. Apelantkinja navodi da su joj osporenom odlukom prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelantkinja vidi u proizvoljnoj ocjeni dokaza i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, te u kršenju principa pravne sigurnosti. Kao razlog za donošenje privremene mjere kojom bi se odložilo izvršenje osporene presude apelantkinja navodi da će zbog nezakonite i proizvoljne presude Vrhovnog suda ostati bez mogućnosti da naplati svoje dosuđeno potraživanje od više od pola miliona konvertibilnih maraka. Ističe da će time za nju nastupiti neotklonjive štetne posljedice u vidu nemogućnosti održavanja likvidnosti preduzeća i nastavka poslovanja.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra da treba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavni sud zaključio da je neophodno i opravdano usvojiti predloženu privremenu mjeru. U tom kontekstu Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“, što je neodvojiv elemenat prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-
5066/22 od 28. januara 2023. godine). Stoga zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.
10. Apelantkinja ističe da Ustavni sud treba da donese privremenu mjeru kojom bi se odložilo izvršenje i pravno dejstvo osporene presude Vrhovnog suda jer će ostati bez mogućnosti da naplati svoje dosuđeno potraživanje od više od pola miliona konvertibilnih maraka, čime bi nastupile neotklonjive štetne posljedice u vidu nemogućnosti održavanja likvidnosti preduzeća i nastavka poslovanja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da navedene tvrdnje same po sebi ne mogu biti dovoljan osnov za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere, niti zahtjev za privremenu mjeru apelantkinja može zasnivati na navodima koji se tiču merituma predmeta. Prema tome, Ustavni sud smatra da nisu ispunjeni uslovi iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga Ustavni sud smatra da je apelantkinjin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantkinjin zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.
13. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman