Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1941/23 (I.L.)
Odluka donesena 20. 10. 2026.
- Pravično suđenje - razuman rok
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1941/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-1941/23, rješavajući apelaciju koju je podnijela I. L., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela I. L. zbog prekomjerne dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Sokocu, Odjeljenja u Istočnom Sarajevu u predmetu broj broj 89 1 P 034349 22 P 2, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Osnovnog suda u Sokocu, Odjeljenja u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 034349 22 P 2 od 5. maja 2023. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. I. L. (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 20. aprila 2023 apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog prekomjerne dužine trajanja parničnog postupka koji je pokrenula tužbom Osnovnom sudu u Sokocu, Odjeljenju u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud).
2. Apelantica je 1. decembra 2015. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu protiv tuženog (fizičkog lica), radi naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova uslijed povrede ugleda, časti i dostojanstva, prouzrokovane klevetom. Rješavajući po tužbenom zahtjevu, Osnovni sud je 23. oktobra 2020. godine donio presudu kojom je odbio kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev. Protiv navedene presude apelantica je izjavila žalbu, povodom koje je Okružni sud rješenjem od 25. novembra 2021. godine usvojio žalbu, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio Osnovnom sudu na ponovni postupak, kojem je spis dostavljen 17. februara 2022. godine.
3. U toku ponovnog postupka, apelantica je 1. novembra 2022. godine podnijela zahtjev za ubrzanje postupka, shodno odredbama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku Republike Srpske. Postupajući po tom zahtjevu, Osnovni sud je 15. decembra 2022. godine donio rješenje kojim je apelanticin zahtjev usvojen kao osnovan, te je naloženo postupajućem sudiji da odmah uzme predmet u rad, preduzme procesne radnje u roku od tri mjeseca od prijema rješenja, te o preduzetim radnjama periodično izvještava predsjednika suda.
4. Nakon toga, Osnovni sud je rješenjem od 5. maja 2023. godine odbacio apelanticinu tužbu kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja sud je naveo da je na osnovu izvedenih dokaza utvrđeno da je apelantica najkasnije 31. maja 2015. godine (kada je uputila demanti) imala saznanje o tekstu objavljenom 26. maja 2015. godine, odnosno da je najkasnije 21. augusta 2015. godine (dan pregleda kod ljekara) saznala za saopćenje za javnost od 20. maja 2015. godine koje je kod nje izazavalo nova stresna stanja. Slijedom navedenog, sud je zaključio da je tužba od 1. decembra 2015. godine podnesena protekom roka od tri mjeseca od dana saznanja za štetu i učinioca, propisanog članom 12. stav 1. Zakona o zaštiti od klevete Republike Srpske („Službeni glasnik RS“, broj 37/01). Iz informacije koju je Osnovni sud dostavio Ustavnom sudu 16. decembra 2025. godine proizlazi da je konkretni parnični postupak pravosnažno okončan 20. jula 2023. godine odbacivanjem apelanticine tužbe kao neblagovremene.
5. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica smatra da navedeni parnični postupak traje prekomjerno dugo, te predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio . (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Također, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantuje apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uslova neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sami apelanti ne postupe po nalogu suda ili ne koriste pravni lijek u zakonskom roku i time izgube mogućnost da dođu do konačne odluke u predmetnom postupku bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelanti zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uslov dopustivosti, a to je konačna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira, odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopće ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 74. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4265/14 od 19. aprila 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
9. U konkretnom slučaju apelantica je propustila da, u skladu sa odredbama člana 12. stav 1. Zakona o zaštiti od klevete Republike Srpske („Službeni glasnik RS“, broj 37/01), u propisanom roku podnese tužbu sudu. Ustavni sud zapaža da je apelanticina tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije u zakonom propisanom roku podnijela tužbu nadležnom sudu, čime je propustila da iscrpi djelotvorne pravne lijekove. Prema tome, budući da nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman