Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-688/26 (Š. L. i drugi)
Odluka donesena 24. 09. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-688/26
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 09. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 25. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-688/26, rješavajući apelacije Šefika Laličića i drugih, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Šefik Laličić, Safija Kero, Ševala Lemo, Haska Nuhanović i Emir Fazlić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 919988 25 Rev od 6. studenog 2025. godine;
Emina Pajo, Abaz Islamagić, Nermin Vričić, Emir Čekrlija i Rasema Ramović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 926571 25 Rev od 2. prosinca 2025. godine;
Almasa Tufo, Šefik Terzić, Zehrudina Misimović, Sabaheta Šehić i Hasija Spahić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 924023 25 Rev od 2. prosinca 2025. godine;
Majda Kukavica, Izet Karauzović, Ferida Tahirović, Sabrija Bašić, Naim Hajrić, Azema Herić, Hilmo Kulovac, Raha Špago, Šaha Špago, Zedin Softić, Mustafa Hodžić, Adis Brko, Ajla Hajdarević i Sefer Velić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 926005 26 Rev od 17. veljače 2026. godine;
Jasmina Fetinci, Dino Deljo, Esad Đip, Mehmed Delić, Nafa Hamzić, Omer Logavija i Nermina Delić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 922279 26 Rev od 3. veljače 2026. godine;
Semira Avdić, Mevka Mujčinović, Dževdeta Osmanović, Bejta Đedović, Jusuf Đedović, Safer Kokor i Hajrija Hasanović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 922292 26 Rev od 19. veljače 2026. godine;
Kasema Čizmo, Azra Karahasanović, Nurka Babović, Vasvija Imamović, Ifeta Somun, Mirsada Polutak, Sadeta Šabanović, Alaga Kišić i Avdulah Popović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 927965 26 Rev od 5. ožujka 2026. godine;
Mila Džinić, Džemila Kalesić, Muho Poljaković, Hamdija Čeliković, Pašaga Musić, Munezera Jamaković, Merima Burek i Nezir Burek protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 922272 26 Rev od 24. veljače 2026. godine;
Hedija Hajrić, Hamdija Adžem, Senida Adžem, Samir Rašidović, Salko Pljevljak, Bakira Ajanović i Razija Talović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 932268 26 Rev od 12. ožujka 2026. godine;
Sulejmen Hasović, Iza Muminović, Mulija Garaplija, Zumra Odžaković i Fatima Kunovac protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 940793 26 Rev od 12. veljače 2026. godine;
Rasema Dautović, Mehmed Đulović, Ismet Mujaković, Fatima Mazić i Mirsada Delalić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 804346 26 Rev od 20. siječnja 2026. godine; Safet Mešanović, Emrah Mehić, Đulsa Duraković, Senahid Hevešević i Begija Bijelić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 835732 26 Rev od 10. veljače 2026. godine;
Fata Turčinović, Fahira Čaušević, Arijana Bajrović, Meliha Spahić i Indira Ajanović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 925324 26 Rev od 5. veljače 2026. godine;
Suvada Džanko, Fatima Šehić, Sevda Katana, Fadila Sefer, Sabina Hatić, Mukadesa Bezdrob i Jakub Garaplija protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 929633 26 Rev od 5. ožujka 2026. godine;
Jasmina Granić, Nijaz Hodžić, Nura Dedović, Elvedina Moco i Adila Lokvančić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 940522 26 Rev od 10. veljače 2026. godine;
Atifa Džebo, Senija Dedić, Zehreta Babajić, Hajrija Selimović, Mustafa Mosorović, Fatima Đulić, Aida Smajić, Hazim Đulić, Adem Dedić, Azemina Hidić, Fatija Hasić, Emira Duraković, Muhamed Hamidović i Fata Osmanhodžić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 850930 26 Rev od 24. veljače 2026. godine;
Fahra Bostandžija, Ivana Lozančić, Božo Lozančić, Danica Savić, Azem Ejubović, Anđa Legin, Safija Gijo, Mirsad Zečević, Mugdim Bekrić, Meliha Bekrić, Asima Šaković, Sadika Zukić, Elvira Mršo, Ibro Džaferović i Sehija Selimović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 925929 26 Rev od 31. ožujka 2026. godine;
Maida Leka, Ćazim Bećirović, Vahid Žunić, Mevka Korda, Uzeir Turkušić, Erma Sijerčić i Hajrudin Sijerčić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 930067 26 Rev od 10. veljače 2026. godine;
Mejra Đozo, Mustafa Avdić, Dervo Sejmenović, Nura Musić, Saudina Merdanović, Sedin Šljivo, Edina Švago, Hasan Jaganjac i Sabina Horić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 927869 26 Rev od 10. veljače 2026. godine;
Almasa Izeroski, Nedžmija Zukić, Ismeta Delić, Ferida Muharemović i Zumra Bijelić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 835731 26 Rev od 3. veljače 2026. godine;
Fuad Žunić, Nusret Šišić, Muhamed Terzić, Mina Vršajević i Ćamila Bajić Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 848208 26 Rev od 3. veljače 2026. godine;
Fatima Bosno, Mahija Brulić, Ajdin Karišik, Amir Ekmešćić, Behija Čakar, Latifa Prašović i Kenana Koristović Ćosić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 922262 26 Rev od 17. ožujka 2026. godine;
Fatima Mehinbašić, Zemir Ahmetović, Sabrija Hamidović, Nermin Avdić i Tahir Ahmetović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 848197 26 Rev od 24. veljače 2026. godine; Nizama Fehrić, Semka Musić, Mujo Đerzić, Željko Antunović, Izet Halilović, Sabira Fehrić, Sajima Šišić, Petra Iveljić, Nadžija Helić, Hata Halilović, Rasema Salkić i Muradif Salkić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 857843 26 Rev od 12. veljače 2026. godine;
Nesib Hasančević, Naza Spahija, Ibro Duvnjak, Adil Tutun i Atif Ćelo protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 940790 26 Rev od 5. ožujka 2026. godine;
Ankica Ilić, Šefija Čarković, Medina Đulić, Emina Jahić i Ćamil Kešmer protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 918161 26 Rev od 5. ožujka 2026. godine;
Vahdija Husaković, Sedin Buljić, Zehra Hodžić, Mejra Đulbić i Dževad Terzić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 847865 26 Rev od 5. ožujka 2026. godine;
Hatidža Dizdarević, Sakib Smriko, Zerina Skomorac, Esma Hadžić i Edina Horić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 829998 26 Rev od 17. veljače 2026. godine;
Hatidža Burgić, Muhamed Džizić, Safet Husejnović, Jusuf Bajrić i Ajiša Bajrić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 874521 26 Rev od 10. veljače 2026. godine;
Rukija Muratović, Ifeta Kulušić, Hajrudin Gojak, Džemila Metiljević i Azemina Krajišnik protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 926825 26 Rev od 5. ožujka 2026. godine;
Božo Babić, Salih Bojić, Mirzeta Aljić, Nihada Vehabović, Nisveta Hadžić, Hanifa Bojić, Ševala Brčaninović, Redžo Šiljić, Emina Bojagić, Enisa Naimkadić, Sultanija Fehrić i Samra Bojić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 857085 26 Rev od 24. veljače 2026. godine;
Refik Hankić, Mediha Hodžić, Izet Halilović, Ajiša Kapetanović i Muharem Imamović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 796041 25 Rev od 29. rujna 2025. godine;
Emira Arnaut, Zeina Begić, Sabina Sačić, Senada Tabaković, Jasmin Fejzić, Semir Ališanović, Džehva Musić, Amira Babahmetović, Mehrija Kalčo, Đemila Trklja i Vahdeta Redžović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 927563 26 Rev od 5. ožujka 2026. godine;
Rasema Tokić, Zineta Alihodžić, Rašid Kovačević, Hava Kovačević i Mujo Bektić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 824370 26 Rev od 17. veljače 2026. godine;
Muša Demirović, Mujo Salčin, Lejla Glasić, Bekiza Dervišević i Ramiz Aljović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 918164 26 Rev od 5. veljače 2026. godine;
Zina Čordalija, Ramiza Arnaut, Sejdefa Omerhodžić i Elvedin Mujčić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 920240 26 Rev od 10. veljače 2026. godine;
Zurijeta Mustafić, Esma Banjić, Safija Humić, Arza Batalević, Hasib Mujkić i Nusret Junuzović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 848582 26 Rev od 4. ožujka 2026. godine; Vesna Valentić, Fikret Kustura, Safija Đihana, Zejnil Fazlić, Alem Muslić, Đemal Đulan i Behrid Šišić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 929133 26 Rev od 10. ožujka 2026. godine;
Ševka Musić, Đuzela Đokić, Sajma Džananović, Aiša Ovčina i Vera Razdrić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 917998 26 Rev od 12. ožujka 2026. godine i
Vahida Matoruga, Harun Liđan, Fikreta Liđan, Adnan Jusufspahić i Mihret Hajić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 926004 26 Rev od 5. ožujka 2026. godine;zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.
OBRAZLOŽENJE
1. Apelanti koji su navedeni u izreci ove odluke podnijeli su, posredstvom ovlaštenih punomoćnika Senada Droce, odvjetnika iz Mostara i Zajedničkog odvjetničkog ureda Bekira Gavrankapetanovića, Damira Koldže, Emira Kukića, Džemile Gavrankapetanović, Bekira B. Gavrankapetanovića i Farisa Koldže iz Sarajeva, apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presudâ Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), kako slijedi:
Red. br.Broj apelacije
Osporena odluka
1. AP-688/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 919988 25 Rev od 6. studenog 2025. godine
2. AP-689/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 926571 25 Rev od 2. prosinca 2025. godine
3. AP-715/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 924023 25 Rev od 2. prosinca 2025. godine
4. AP-1055/26Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 926005 26 Rev od 17. veljače 2026. godine
5. AP-1065/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 922279 26 Rev od 3. veljače 2026. godine
6. AP-1452/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 922292 26 Rev od 19. veljače 2026. godine
7. AP-1475/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 927965 26 Rev od 5. ožujka 2026. godine
8. AP-1498/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 922272 26 Rev od 24. veljače 2026. godine
9. AP-1547/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 932268 26 Rev od 12. ožujka 2026. godine
10. AP-1633/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 940793 26 Rev od 12. veljače 2026. godine
11. AP-1647/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 804346 26 Rev od 20. siječnja 2026. godine
12. AP-1660/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 835732 26 Rev od 10. veljače 2026. godine
13. AP-1661/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 925324 26 Rev od 5. veljače 2026. godine
14. AP-1664/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 929633 26 Rev od 5. ožujka 2026. godine
15. AP-1681/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 940522 26 Rev od 10. veljače 2026. godine
16. AP-1724/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 850930 26 Rev od 24. veljače 2026. godine
17. AP-1772/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 925929 26 Rev od 31. ožujka 2026. godine
18. AP-1775/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 930067 26 Rev od 10. veljače 2026. godine
19. AP-1777/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 927869 26 Rev od 10. veljače 2026. godine
20. AP-1801/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 835731 26 Rev od 3. veljače 2026. godine
21. AP-1802/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 848208 26 Rev od 3. veljače 2026. godine
22. AP-1803/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 922262 26 Rev od 17. ožujka 2026. godine
23. AP-1825/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 848197 26 Rev od 24. veljače 2026. godine
24. AP-1858/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 857843 26 Rev od 12. veljače 2026. godine
25. AP-1965/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 940790 26 Rev od 5. ožujka 2026. godine
26. AP-1966/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 918161 26 Rev od 5. ožujka 2026. godine
27. AP-1967/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 847865 26 Rev od 5. ožujka 2026. godine
28. AP-1968/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 829998 26 Rev od 17. veljače 2026. godine
29. AP-1969/26Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 874521 26 Rev od 10. veljače 2026. godine
30. AP-2055/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 926825 26 Rev od 5. ožujka 2026. godine
31. AP-2056/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 857085 26 Rev od 24. veljače 2026. godine
32. AP-2057/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 796041 25 Rev od 29. rujna 2025. godine
33. AP-2058/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 927563 26 Rev od 5. ožujka 2026. godine
34. AP-2082/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 824370 26 Rev od 17. veljače 2026. godine
35. AP-2083/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 918164 26 Rev od 5. veljače 2026. godine
36. AP-2084/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 920240 26 Rev od 10. veljače 2026. godine
37. AP-2085/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 848582 26 Rev od 4. ožujka 2026. godine
38. AP-2136/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 929133 26 Rev od 10. ožujka 2026. godine;
39. AP-2137/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 917998 26 Rev od 12. ožujka 2026. godine
40. AP-2138/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 926004 26 Rev od 5. ožujka 2026. godine
Spajanje predmeta
2. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-688/26.
Činjenice
3. U postupcima, koji su okončani osporenim odlukama Vrhovnog suda, odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojima su tražili da se utvrdi da je tužena (Federacija BiH) povrijedila njihovo pravo na jednako postupanje, neposredno ih diskriminirajući donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji s djecom (u daljnjem tekstu: Zakon o osnovama socijalne zaštite), čime su apelanti izvedeni iz stečenog prava na invalidninu. Odbijeni su kao neutemeljeni tužbeni zahtjevi apelanata kojim su tražili da im tužena na ime neisplaćenih osobnih invalidnina isplati novčane iznose, navedene u izrekama prvostupanjskih presuda.
4. U obrazloženju osporenih odluka, Vrhovni sud je naveo da je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da su apelanti mirnodopski invalidi. Također, utvrđeno je da je apelantima rješenjem centra za socijalni rad bilo priznato pravo na osobnu invalidninu, te da im je to pravo prestalo stupanjem na snagu izmijenjenog članka 18.b Zakona o osnovama socijalne zaštite. Vrhovni sud je ukazao da je navedenim izmjenama svim osobama s invaliditetom od 100% i 90%, bez obzira pripadaju li skupinama mirnodopskih invalida ili civilnim žrtvama rata priznato pravo na osobnu mirovinu. Također, ukazao je da mirnodopskim invalidima s oštećenjem ispod 90% nije priznato pravo na osobnu invalidninu, dok je civilnim žrtvama rata s oštećenjem organizma od 60% do 80% to pravo priznato. U vezi s tim, istaknuo je da različit tretman mirnodopskih invalida i civilnih žrtava rata u odnosu na propisivanje naknada nije dovoljan dokaz da su apelanti u odnosu na usporednu skupinu stavljeni u neravnopravan položaj. Naime, istaknuo je da iz zakonodavstva tužene proizlazi da mirnodopski invalidi, osim prava na osobnu invalidninu, uživaju druga prava koja su propisana Zakonom o osnovama socijalne zaštite, a da su Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji detaljno propisani različiti vidovi pomoći za mirnodopske invalide s procentom invalidnosti ispod 90% s ciljem omogućavanja sudjelovanja na tržištu rada. Pri tome, istaknuo je da se materijalna potpora mirnodopskim invalidima smatra socijalnom pomoći i temelji se na načelu solidarnosti, a za civilne žrtve rata, osim socijalne pomoći, smatra se reparacijom države tj. vraćanjem moralnog duga. Konačno, Vrhovni sud je, u prilog svojim tvrdnjama, ukazao na Odluku o dopustivosti i meritumu Ustavnog sud broj U-11/22 od 14. srpnja 2022. godine. Navedenom odlukom utvrđeno je da su izmjene članka 18.b Zakona o osnovama socijalne zaštite u skladu sa člankom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člankom 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europske konvencije) i člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je zaključio da apelanti nisu učinili vjerojatnim da su diskriminirani u smislu članka 15. stavak (1) Zakona o zabrani diskriminacije.
Apelacijski navodi
5. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tijekom postupka pred redovitim sudovima, te smatraju da su redoviti sudovi pri donošenju osporenih odlukā pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističu da postoji diskriminacija osoba s invaliditetom po osnovi uzroka nastanka invaliditeta u pogledu obima i iznosa ostvarenih prava. Osim toga, apelanti su se pozvali i na kršenje zabrane diskriminacije članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 14. Europske konvencije i kršenje opće zabrane diskriminacije člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju, te povredu članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacijsku nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. siječnja 2018. godine, predstavka broj 48657/16, točka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. veljače 2019. godine, točka 32., te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine, točka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, predstavka broj 5503/02, točka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. travnja 2021. godine, predstavka broj 65159/17, točka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine,odluka o dopustivosti od 18. studenog 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
8. Ustavni sud ukazuje da se navodi o povredi ustavnih prava odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, točka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovitih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20od 22. lipnja 2022. godine, toč. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
9. Na temelju činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacijskih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju osporenih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Osim toga, Ustavni sud ne zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije na štetu apelanata. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Glede navoda apelanata kojima ukazuju na diskriminaciju, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud odlučio o identičnim tvrdnjama apelanata u svojoj odluci, te da ih je, pozivajući se na odluku Ustavnog suda, ocijenio neutemeljenima. S druge strane, apelanti nisu dostavili bilo kakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerojatnim da su u navedenom postupku diskriminirani, niti to proizlazi iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim također nije utvrdio kršenje ustavnih prava (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti br. AP-4071/23 od 23. siječnja 2026. godine i AP-569/24 od 16. travnja 2026. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
10. Također, apelanti smatraju da su osporenim odlukama povrijeđena njihova prava iz članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da pozivanje na članak I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud neće posebno ispitivati, jer se u situaciji kada je Ustavni sud utvrdio da su osporene odluke u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, kao i da ne pokreću pitanja kršenja prava na imovinu i zabrane diskriminacije, ne može dovesti u pitanje povreda navedene ustavne odredbe (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-
1791/22 od 18. listopada 2022. godine, točka 31., dostupna na www.ustavnisud.ba).
11. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
12. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman