Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2640/26 (Mldb. M.J. i N.J.)

Odluka donesena 24. 09. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2640/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

24. 09. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger, te sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-2640/26 , rješavajući zahtjev mldb. M. J. i N. J. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev koji su podnijeli mldb. M. J. i

N. J. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Mldb. M. J. i N. J. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju majka A. K. kao zakonska zastupnica i Dženana Hadžiomerović, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 13. jula 2026. godine podnesak koji su naslovili kao „dopuna apelacije broj AP-1551/26 sa prijedlogom privremene mjere“. Apelanti su podneskom obavijestili Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) da je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) rješenjem odbacio reviziju protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 P 092845 25 Gž od 13. januara 2026. godine. Apelanti su prethodno podnijeli apelaciju protiv navedene presude Kantonalnog suda, koja je odbačena kao preuranjena (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1551/26 od 2. jula 2026. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga je Ustavni sud „dopunu apelacije“ evidentirao kao novu apelaciju pod brojem AP-2640/26. Navedenom apelacijom osporena je Presuda Kantonalnog suda broj 53 0 P 092845 25 Gž od 13. januara 2026. godine.

2. Apelanti su istovremeno podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se privremeno obustavilo izvršenje stava IV izreke Presude Kantonalnog suda broj 53 0 P 092845 25 Gž od 13. januara 2026. godine u dijelu kojim se „nalaže izmještanje djece iz mjesta njihovog prebivališta i noćenje van tog mjesta“ do donošenja konačne odluke o apelaciji. Apelanti su također predložili da se do donošenja konačne odluke o apelaciji režim kontakata apelanata s tužiocem I. J. (u daljnjem tekstu: tužilac ili otac) odvija tako da se noćenje ostvaruje isključivo u mjestu prebivališta apelanata, i to svaki drugi vikend od subote u 10 do nedjelje u 19 sati, te ostali lični kontakti kao u osporenoj presudi.

3. Presudom Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 53 0 P 092845 25 P od 19. septembra 2025. godine razveden je brak između tužioca iz Čapljine i A. K. iz Trebinja (u daljnjem tekstu: tužena ili majka) koji je zaključen u novembru 2021. godine (stav I izreke), zajednička mldb. djeca (apelanti) povjerena su na brigu i staranje majci (stav II izreke), dok je otac obavezan da mjesečno novčano doprinosi izdržavanju apelanata (stav III izreke). Stavom IV izreke odlučeno je o načinu ostvarivanja kontakata između oca i apelanata, i to dva radna dana u sedmici po dva sata, u zavisnosti od potreba i obaveza apelanata, zatim svaki drugi vikend u mjesecu od subote u 12 do nedjelje u 12 sati, pola vjerskih, zimskih i ljetnih praznika, tako što će otac dolaziti po djecu u Trebinje u subotu u 12 i vratiti ih majci u nedjelju u 12 sati. Stavovima V i VI izreke presude odlučeno je o obavezama parničnih stranaka u slučaju promjene boravišta apelanata te o troškovima postupka.

4. Centri socijalne zaštite iz Čapljine i Trebinja u postupku su sačinili socijalne anamneze, a iz oba izvještaja je proizašao prijedlog da se apelanti povjere na brigu i odgoj majci. Centri su imali različit stav u vezi s ličnim i neposrednim kontaktima između oca i apelanata. Majka je saglasna sa stavom Centra iz Trebinja, odnosno da se kontakti ostvaruju jedne sedmice jedan radni dan u trajanju od tri sata, a naredne sedmice dva radna dana u trajanju od tri sata, zatim jedan dan vikenda cjelodnevni kontakt, a rođendani i praznici naizmjenično, i to jedne godine s majkom, a naredne s ocem. Prema mišljenju suda, takav prijedlog Centra iz Trebinja je ponižavajući za oca i za apelante, bez obzira na njihov uzrast, jer bi otac s apelantima provodio 27 sati u toku mjeseca, što je suprotno njihovom najboljem interesu. Navedeno je, između ostalog, da je Centar iz Trebinja svoj stav zasnivao na uspostavljanju rutine za uzrast apelanata, ali je pri tome zanemario da se rutina drastično ne mijenja kada djeca borave s osobom koja im je poznata, s kojom ostvaruju redovne kontakte, pa se stoga ne radi o drastičnoj promjeni rutine ukoliko bi djeca kod oca boravila svaki drugi vikend u mjesecu u trajanju od 24 sata, svakog drugog vikenda. Prema ocjeni suda, takav način ostvarivanja kontakata apelantima bi dao sigurnost i osjećaj da nisu napušteni, što bi doprinijelo njihovom razvoju.

5. Kantonalni sud je Presudom broj 53 0 P 092845 25 Gž od 13. januara 2026. godine žalbe parničnih stranaka djelimično uvažio tako što je stav IV izreke prvostepene presude u dijelu ličnih i neposrednih kontakata oca s apelantima preinačio, između ostalog, tako što će otac s apelantima provoditi vrijeme svaki drugi vikend u mjesecu, i to od subote u 10 do nedjelje u 19 sati. Istom presudom ukinut je stav V izreke presude te je tužba u tom dijelu odbačena. Obrazloženo je da je sporan način održavanja ličnih odnosa i neposrednih kontakata apelanata s ocem. Nakon što je ispitao žalbene navode u odnosu na ovaj dio odlučenja, sud je zaključio da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i da je sve dokaze cijenio brižljivo i savjesno, ali da je pogriješio samo kada je odredio da otac s apelantima svakog drugog vikenda provodi samo 24 sata, što je nedovoljno s obzirom na relaciju Čapljina – Trebinje, pa je u tom dijelu preinačio prvostepenu presudu. Sud je, između ostalog, naveo da se prilikom odlučenja prije svega rukovodio interesima apelanata kako bi s oba roditelja mogli ostvariti stabilan i emotivan odnos jer će samo prisutnost oba roditelja omogućiti da apelanti odrastaju u zdravom i sretnom okruženju bez psiholoških problema. Navedeno je da žalbom tužene nisu objektivizirani navodi da se spornim rasporedom ličnih kontakata remeti rutina i navike apelanata i da bi dnevni kontakti bili dovoljni, bez noćenja. Sud je dalje naveo da su roditelji ravnopravni u ostvarivanju roditeljskih prava, a da tokom postupka nije ni spomenuta mogućnost da bi apelanti noćenjem kod oca bili ugroženi, što bi predstavljalo razlog za ograničavanje kontakata koji uključuju noćenje.

6. Rješenjem Vrhovnog suda broj 53 0 P 092845 26 Rev od 23. aprila 2026. godine odbačena je kao nedopuštena revizije tužene zbog neispunjavanja zakonskih uvjeta za reviziju.

7. Apelacijom se pokreće pitanje kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na porodičan život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Navodi se da su sudovi, prije svega Kantonalni sud, odlučili o pitanju ličnih i neposrednih kontakata, a da za to nisu dali jasne i uvjerljive razloge zbog kojih odstupaju od individualiziranog pristupa koji je dat u nalazu Centra iz Trebinja, niti su proveli test proporcionalnosti. Posebno je naglašeno da je Kantonalni sud, umjesto da otkloni nedostatke iz prvostepene presude, zapravo povećao obim noćenja i putovanja na relaciji Čapljina – Trebinje, a da se nije osvrnuo na štetnost odvajanja apelanata, s obzirom na njihov uzrast, koji su u vrijeme sačinjavanja socijalne anamneze imali jednu godinu i šest mjeseci i tri godine. Ukazano je da Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u svojim odlukama dosljedno zahtijeva da domaći sudovi daju relevantne i dovoljne razloge kada odstupaju od mišljenja organa starateljstva (Sommererfelg protiv Njemačke i Krasicki protiv Poljske). Navedeno je da roditelji ne mogu zahtijevati mjere koje bi štetile zdravlju i razvoju djece (Sommerfeld protiv Njemačke). Osporenom odlukom je uveden takav model, odnosno kontakti koji uključuju noćenje, produžene boravke i višesatna putovanja vikendom, a da nije utvrđeno da li takav režim odgovara apelantima i njihovom najboljem interesu.

8. U vezi s privremenom mjerom, navedeno je da su apelanti trenutno u dobi od četiri i dvije godine i šest mjeseci, da je ovo ljeto u Hercegovini izrazito toplo, posebno u Čapljini, te da temperature dosežu i do 41°C, uz najavu da će temperature ovog ljeta ostati iznad višegodišnjeg prosjeka. Udaljenost između Čapljine i Trebinja iznosi 190 km, zbog čega ostvarivanje osporenog modela kontakata podrazumijeva višesatnu vožnju u kontinuitetu u oba smjera, upravo tokom najviših ljetnih temperatura. Umjesto da apelanti provode kvalitetno vrijeme s ocem, oni veći dio ličnih kontakata provode u vožnji po visokim ljetnim temperaturama, pa zbog toga kontakte teško podnose, jer se po povratku često razbole, a da je stepen stresa kojem su zbog toga izloženi izuzetan. Navodi se da se apelanti nakon povratka iz Čapljine svaki put prehlade, imaju virozu, ili upalu uha, te poremećaj u ishrani. Kod jednog od apelanata je od početka ostvarivanja kontakata primijećena promjena u ponašanju u vrtiću, zbog čega je predloženo uključivanje defektologa, te je primijećeno da nakon boravka kod oca apelanti iznose negativne komentare o majci, njenim roditeljima, što ukazuje na mogući utjecaj na apelante, suprotan njihovom najboljem interesu. Navedeno je da će se zahtjev za privremenu mjeru dopuniti relevantnim i ažuriranim mišljenjem nadležnog organa starateljstva i medicinskom dokumentacijom.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

12. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je posebno neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom na to da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3941/23 od 28. septembra 2023. godine, tačka 11, dostupna na www.ustavnisud.ba).

13. U vezi s donošenjem privremene mjere, apelanti su naveli da se način održavanja ličnih i neposrednih kontakata, koji uključuje noćenje kod oca izvan njihovog mjesta prebivališta, i vožnja na relaciji Čapljina – Trebinje negativno odražavaju na njihovo zdravstveno stanje, što dovodi do poremećaja u ponašanju i komunikaciji. Prije svega, Ustavni sud zapaža da ti navodi ničim nisu potkrijepljeni. Ustavni sud zapaža da se radi o okolnostima koje su bile predmet ocjene pred redovnim sudovima u postupku koji je prethodio podnošenju apelacije. Također, ukoliko postoje relevantni dokazi kojim se potkrepljuju navodi o štetnim posljedicama po zdravlje apelanata, zakonska zastupnica ili organ starateljstva dokaze mogu predočiti sudu, u smislu člana 145. stav (4) Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, te tražiti izmjenu odluke u dijelu ličnih i neposrednih kontakata apelanata s ocem u svjetlu novih dokaza koje će sud procijeniti u najboljem interesu apelanata. Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili razloge i dokaze koji bi bili osnov za donošenje privremene mjere iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je podneseni zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

14. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2640/26 (Mldb. M.J. i N.J.) | Sudska praksa | Aktio