Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1924/26 (A.H.)

Odluka donesena 24. 09. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1924/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

24. 09. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger, te sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-1924/26 , rješavajući zahtjev A. H. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev A. H. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. A. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Samardžić i Stojaković“ iz Sarajeva, podnio je 22. maja 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 1061579 26 Gž od 28. aprila 2026. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 1061579 23 P od 19. novembra 2025. godine. Istovremeno, apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se odložilo izvršenje navedene presude Kantonalnog suda u dijelu kojim se mldb. R. H. povjerava majci A. O. na brigu i staranje i u dijelu kojim se mijenja režim neposrednih kontakata, sve do donošenja konačne odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 1061579 23 P od 19. novembra 2025. godine razveden je brak između apelanta i A. O. (u daljnjem tekstu: tužiteljica ili majka) koji je zaključen u junu 2022. godine, a zajedničko dijete R. H. koje je rođeno 2023. godine povjereno je apelantu na brigu i staranje, uz obavezu majke da mjesečno doprinosi izdržavanju djeteta. Istom presudom odlučeno je o ličnim odnosima i neposrednim kontaktima između majke i djeteta.

3. Navedeno je da je u postupku obavljeno timsko psihijatrijsko-psihološko vještačenje, te je sačinjen nalaz i mišljenje Centra za socijalni rad Ilidža (u daljnjem tekstu: Centar), te da su ta dva dokaza u suprotnosti. Obrazloženo je da iz navedenih dokaza proizlazi da su oba roditelja podobna za obavljanje roditeljskog staranja, ali da doktor neuropsihijatar i psiholog smatraju da dijete treba povjeriti majci, dok Centar kao organ starateljstva smatra da dijete treba povjeriti apelantu. Sud je nakon ocjene provedenih dokaza zaključio da dijete treba povjeriti apelantu na brigu i staranje. U vezi s tim, sud je obrazložio da dijete od rođenja živi s apelantom, uključujući i period kada je majka nakon poroda bila zadržana duže od mjesec dana na psihijatrijskoj klinici. Navedeno je da apelantu u odgoju djeteta pomaže njegova majka, te da su apelantove stambene prilike zadovoljavajuće, kako to proizlazi iz socijalne anamneze Centra. Iz nalaza Centra proizašlo je da je apelant brižan otac, zatim da se o djetetu vodi stalna briga, da je dijete adekvatnog psihofizičkog razvoja, te da je razvilo prisan odnos i s apelantovom užom porodicom. Sud je dalje naveo da je dijete upisano u vrtić, što ukazuje da je dijete već steklo navike i ima rutinu koja je bitna za mirnije i zdravije djetinjstvo. Dalje je sud naveo da iz neuropsihijatrijskog i psihološkog vještačenja proizlazi da je zdravstveno stanje majke u remisiji, te da zbog djetetovog spola i uzrasta treba da bude povjereno na brigu i staranje majci, što sud nije prihvatio. U vezi s tim, sud je naveo da je dijete povjerio apelantu jer je tokom postupka ostavio dojam uravnotežene osobe koja poznaje dijete i njegove potrebe, te da mu je život podređen odgoju i brizi djeteta. Navedeno je da je na odluku utjecalo i to što je majka imala različite zdravstvene tegobe psihološke naravi koje su sada u remisiji, ali je, prema ocjeni suda, dijete u uzrastu u kojem ocu ili drugom članu porodice ne bi moglo reći ukoliko bi kod majke došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja. Sud je posebno naglasio da su oba roditelja i prema organu starateljstva i prema vještacima koji su sačinili nalaz dobri i brižni roditelji sposobni za odgoj i staranje o djetetu.

4. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 P 1061579 26 Gž od 28. aprila 2026. godine žalbu majke uvažio i djelimično preinačio prvostepenu presudu u dijelu povjeravanja djeteta na odgoj i staranje i lične i neposredne odnose s djetetom tako što je dijete povjereno na brigu i staranje majci, te odredio lične i neposredne odnose apelanta s djetetom.

5. Iz zapisnika s ročišta proizlazi da je pred drugostepenim sudom održana rasprava na kojoj su ponovo saslušani vještaci (neuropsihijatar i psiholog), parnične stranke, te provedeni svi ostali materijalni dokazi koji su već provedeni pred prvostepenim sudom, uključujući i novi dokaz, ljekarski specijalistički nalaz, uz apelantovu saglasnost. Centar, iako uredno pozvan, nije mogao prisustvovati raspravi zbog neodložnih obaveza pa je sudu predložio da prisustvuje raspravi u drugom terminu. Na raspravi je pročitan nalaz Centra te je odlučeno da prisustvo Centra nije neophodno.

6. Sud je naveo da glavna dilema u pogledu roditeljskog staranja predstavlja zdravstveno stanje majke, pa je shodno tome sud poklonio vjeru timskom nalazu i mišljenju vještaka koji su u iskazima naveli da je zdravstveno stanje majke u remisiji i da je u najboljem djetetovom interesu da ono bude povjereno majci s obzirom na djetetov spol i uzrast. Navedeno je da su vještaci naveli da je majci 2010. godine dijagnosticirana bolest psihološke prirode, koja ne umanjuje njene roditeljske kompetencije jer je majka duže vrijeme u stabilnoj remisiji, da redovno ide na kontrole i da je pod terapijom. Navedeno je da su vještaci istakli da kod majke nema registriranih psihotičnih elemenata bolesti i da ne predstavlja opasnost za dijete, pa je, prema ocjeni suda, suprotnost s mišljenjem Centra otklonjena na stručan i objektivan način. Sud je naveo da je imao u vidu sve apelantove prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, ali da je, prema mišljenju suda, nalaz urađen stručno i objektivno, te su vještaci dali adekvatne odgovore na sva postavljena pitanja. Sud je naveo da je imao u vidu da oba roditelja imaju razvijene roditeljske kompetencije, da dijete prema njima osjeća emocionalnu privrženost, ali je sud, s obzirom na djetetov spol i uzrast, odlučio da prihvati procjenu vještaka da je najbolji djetetov interes da ono bude povjereno na brigu i staranje majci.

7. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije te člana 3. Konvencije o pravima djeteta. Navedeno je da je Kantonalni sud proveo raspravu bez učešća Centra koji nije mogao prisustvovati ročištu, ali je drugostepeni sud, uprkos tome, proveo raspravu i preinačio prvostepenu presudu bez pribavljanja ažurnog stručnog mišljenja o posljedicama promjene sredine po dijete. Apelant u vezi s tim ukazuje na povredu prava na jednakost strana u postupku i kontradiktornost postupka. Dalje, apelant smatra da se ključno pitanje u konkretnom slučaju nije odnosilo na zdravstveno stanje majke i da li majka predstavlja opasnost po dijete, već koji raspored roditeljskog staranja u okolnostima djetetovog života najbolje štiti djetetov interes. Upravo u tom dijelu osporena odluka nema individualizirano, cjelovito i prihvatljivo obrazloženje. Smatra da se obrazloženje Kantonalnog suda svodi na opće pretpostavke o prednosti majke u određenom uzrastu i spolu djeteta, bez ikakve individualizirane procjene konkretnih okolnosti u kojima dijete živi, šta za dijete znači promjena životne sredine, rizik od nagle promjene navika i rutine u osjetljivom djetetovom uzrastu. Činjenica da majka ne predstavlja opasnost za dijete automatski ne znači da je najbolji interes djeteta da se povjeri majci na brigu i staranje. Sud nije obrazložio zašto je nagla promjena djetetove životne sredine, navika i rutine u djetetovom najboljem interesu.

8. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je tražio da se privremeno obustavi provođenje presude Kantonalnog suda u preinačenom dijelu koji se odnosi na povjeravanje djeteta i lične i neposredne kontakte do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. Apelant je naveo da postoji očigledna opasnost od nastupanja nenadoknadive štete izvršenjem osporene presude jer bi dijete odmah promijenilo roditelja s kojim svakodnevno živi, zatim mjesto stanovanja, grad, vrtić, svakodnevnu rutinu i primarno porodično okuženje u kojem se nalazi od rođenja. Ukoliko bi Ustavni sud utvrdio povredu apelantovih ustavnih prava i ukinuo presudu, dijete bi bilo izloženo novoj promjeni sredine i novoj emocionalnoj destabilizaciji. Upravo zato je potrebno očuvati postojeće stanje do odluke Ustavnog suda.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

12. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je posebno neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom na to da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3941/23 od 28. septembra 2023. godine, tačka 11, dostupna na www.ustavnisud.ba).

13. U vezi s donošenjem privremene mjere apelant navodi da postoji očigledna opasnost od nastupanja nenadoknadive štete izvršenjem osporene presude jer bi dijete odmah promijenilo roditelja s kojim svakodnevno živi, mjesto stanovanja, grad, vrtić i svakodnevnu rutinu. Ustavni sud zapaža da se radi o okolnostima koje su bile predmet ocjene pred Kantonalnim sudom u postupku koji je prethodio podnošenju apelacije i koji će biti predmet razmatranja u daljnjem toku postupka pred Ustavnim sudom. Osim toga, Ustavni sud smatra da navodi o nastupanju nenadoknadive štete ničim nisu potkrijepljeni. Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

14. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1924/26 (A.H.) | Sudska praksa | Aktio