Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1692/26 (D. P.)
Odluka donesena 20. 10. 2026.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije krivična optužba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1692/26
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-1692/26, rješavajući apelacije koje je podnio Darko Popović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Darko Popović protiv Rješenjā Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTP 0002829 26 od 24. februara 2026. godine, broj T12 0 KTP 0002843 26 od 18. februara 2026. godine, broj T12 0 KTP 0002902 25 od 24. februara 2026. godine, broj T12 0 KTP 0002938 26 od 12. marta 2026. godine i broj T12 0 KTP 0002939 26 od 12. marta 2026. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-1692/26
1. Darko Popović iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 30. aprila 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republičko javno tužilaštvo) broj T12 0 KTP 0002829 26 od 24. februara 2026. godine.
2. Naredbom republičkog javnog tužioca od 17. decembra 2025. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv prijavljenog fizičkog lica, po apelantovoj prijavi podnesenoj protiv njega, jer je ne postoje osnovi sumnje da je on počinio krivična djela navedena u prijavi. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva od 24. februara 2026. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba podnesena na navedenu naredbu o neprovođenju istrage. AP-1693/26
3. Apelant je 30. aprila 2026. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTP 0002843 26 od 18. februara 2026. godine.
4. Naredbom republičkog javnog tužioca od 25. decembra 2025. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv prijavljenog fizičkog lica, po apelantovoj prijavi podnesenoj protiv njega, jer je ne postoje osnovi sumnje da je ono počinilo krivično djelo navedeno u prijavi. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva od 18. februara 2026. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba podnesena na navedenu naredbu o neprovođenju istrage.
AP-1694/26
5. Apelant je 30. aprila 2026. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTP 0002902 25 od 24. februara 2026. godine.
6. Naredbom republičkog javnog tužioca od 27. januara 2026. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv prijavljenih fizičkih lica, po apelantovoj prijavi podnesenoj protiv njih, jer je ne postoje osnovi sumnje da su ona počinila krivično djelo navedeno u prijavi. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva od 24. februara 2026. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba podnesena na navedenu naredbu o neprovođenju istrage.
AP-1835/26
7. Apelant je 18. maja 2026. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTP 0002938 26 od 12. marta 2026. godine.
8. Naredbom republičkog javnog tužioca od 13. februara 2026. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv prijavljenog fizičkog lica, po apelantovoj prijavi podnesenoj protiv njega, jer je ne postoje osnovi sumnje da je počinilo krivično djelo navedeno u prijavi. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva od 12. marta 2026. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba podnesena na navedenu naredbu o neprovođenju istrage.
AP-1895/26
9. Apelant je 23. maja 2026. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTP 0002939 26 od 12. marta 2026. godine.
10. Naredbom republičkog javnog tužioca od 13. februara 2026. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv prijavljenih fizičkih lica, po apelantovoj prijavi podnesenoj protiv njih, jer je ne postoje osnovi sumnje da su ona počinila krivično djelo navedeno u prijavi. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva od 12. marta 2026. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba podnesena na navedenu naredbu o neprovođenju istrage.
Spajanje predmeta
11. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1692/26.
Apelacioni navodi
12. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava lica da ne bude podvrgnuto mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacijā Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
14. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
16. Razmatrajući pitanje da li su u konkretnim slučajevima na apelanta primjenjive garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se postupci, u kojima su donesene osporene odluke, odnose na „osnovanost krivične optužbe“ protiv trećeg lica, u kojima se apelant pojavljuju u svojstvu podnosioca krivične prijave. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“, zato što se samo takvo lice može smatrati „žrtvom“ u smislu tog člana. Obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja navedenog člana 6. (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluke o dopustivosti br. AP-19/02 od 17. marta 2004. godine, AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine i AP-3809/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. U vezi sa apelantovim navodima o povredi prava lica da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
3. Evropske konvencije, Ustavni sud najprije ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi naveo da član
3. Evropske konvencije štiti neke od osnovnih vrijednosti demokratskog društva. To je jedno od „apsolutnih prava“ Evropske konvencije, od čijeg poštovanja države nikada ne mogu odstupati, čak ni u periodu rata. U vezi procesnih garancija člana 3. Evropske konvencije, zabrana mučenja i nečovječnog postupanja nameće državi obavezu da efikasno istraži sve tvrdnje o takvom postupanju i da, prema potrebi, krivično goni navodne počinioce. Međutim, Ustavni sud, u okolnostima konkretnih slučajeva smatra kako se navodi iz apelacija ni na koji način ne mogu dovesti u vezu sa povredom navedenog prava, naročito u odnosu na konkretne postupke u kojima je odlučeno da se protiv prijavljenih lica neće provoditi istrage zbog krivičnih djela za koja ih je apelant prijavio. Stoga, apelantovi navodi ne ulaze u opseg člana 3. Evropske konvencije, pa su njegove apelacije i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1102/22 od 6. jula 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
18. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman