Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-381/25 (M.S. i drugi)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

  • Nije krivična optužba
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-381/25

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-381/25, rješavajući apelacije koje su podnijeli M. S. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: M. S. protiv Rješenja Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KTA 0020294 24 od 25. februara 2025. godine;

I. J. protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i

Hercegovine broj T11 0 KTA 0009864 25 od 28. aprila 2025. godine;

Miroslav Nešković protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTPR 0002517 25 od 10. juna 2025. godine;

Zoran Milaković, Žarko Dojčinović i Milan Paspalj protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTP 0002272 25 od 17. aprila 2025. godine i

Siniša Ristić protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTPR 0002892 26 od 18. februara 2026. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-381/25

1. M. S. (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 27. januara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Akta Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) broj T20 0 KTA 0020294 21 od 12. decembra 2024. godine. Apelant je podneskom od 20. marta 2025. godine dopunio apelaciju na način da je dostavio i osporio Rješenje Tužilaštva BiH broj T20 0 KTA 0020294 24 od 25. februara 2025. godine. Apelant je podnescima od 23. oktobra i 12. novembra 2025. godine, te od 6. januara i 9. marta 2026. godine dopunio apelaciju na način da je dopunio apelacione navode.

2. Naredbom Tužilaštva BiH od 12. decembra 2024. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga u konkretnom predmetu po apelantovoj krivičnoj prijavi protiv Bosne i Hercegovine, jer prijavljeno djelo nije krivično djelo. Rješenjem Tužilaštva BiH od 25. februara 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba podnesena na naredbu o neprovođenju istrage.

AP-3161/25

3. I. J. (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 7. jula 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T11 0 KTA 0009864 25 od 28. aprila 2025. godine.

4. Naredbom Kantonalnog tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: KT HNK) od 4. oktobra 2024. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga u tom predmetu protiv prijavljenog fizičkog lica, po prijavi apelanata protiv njega, jer prijavljeno djelo ne predstavlja bilo koje krivično djelo. Rješenjem KT HNK od 7. februara 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba podnesena na navedenu naredbu o neprovođenju istrage. Osporenim rješenjem Federalnog tužilaštva od 28. aprila 2025. godine odbijena je kao neosnovana pritužba protiv navedenih odluka KT HNK, te je utvrđeno da su naredba o neprovođenju istrage i rješenje od 7. februara 2025. godine pravilne i zakonite.

AP-3785/25

5. Miroslav Nešković iz Doboja (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Boban Savić advokat iz Doboja, podnio je 11. augusta 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republičko javno tužilaštvo) broj T12 0 KTPR 0002517 25 od 10. juna 2025. godine.

6. Naredbom Okružnog javnog tužilaštva u Doboju od 15. aprila 2025. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv dva prijavljena fizička lica, po apelantovoj prijavi podnesenoj protiv njih, jer prijavljeno djelo nije krivično djelo. Rješenjem Okružnog javnog tužilaštva u Doboju od 12. maja 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba podnesena na navedenu naredbu o neprovođenju istrage. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva od 10. juna 2025. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor izjavljen protiv navedenog rješenja od 12. maja 2025. godine.

AP-4175/25

7. Zoran Milaković, Žarko Dojčinović i Milan Paspalj (u daljnjem tekstu: apelanti), čiji je punomoćni Senka Nožica advokatica iz Advokatskog društva "Ademović, Nožica i partneri" d.o.o. Sarajevo, podnijeli su 12. septembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTP 0002272 25 od 17. aprila 2025. godine.

8. Naredbom republičkog javnog tužioca od 6. decembra 2024. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv prijavljenog fizičkog lica, po apelantovoj prijavi podnesenoj protiv njega, jer je ne postoje osnovi sumnje da je on počinio krivično djelo navedeno u prijavi. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva od 17. aprila 2025. godine odbijena je kao neosnovana pritužba apelanata podnesena na navedenu naredbu o neprovođenju istrage.

AP-1630/26

9. Siniša Ristić iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 30. aprila 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTPR 0002892 26 od 18. februara 2026. godine.

10. Naredbom Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka od 16. oktobra 2025. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv dva prijavljenog fizičkog lica, po apelantovoj prijavi podnesenoj protiv njega, jer prijavljeno djelo nije krivično djelo. Rješenjem Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka od 30. decembra 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba podnesena na navedenu naredbu o neprovođenju istrage. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva od 18. februara 2026. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja od 30. decembra 2025. godine.

Spajanje predmeta

11. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-381/25. Apelacioni navodi

12. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelanti u apelacijama br. AP-3161/25, AP-3785/25, AP-

4175/25 i AP-1630/26 se pozivaju i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dok se apelanti u apelacijama br. AP-3785/25, AP-4175/25 i AP-1630/26 pozivaju i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa članom 6. Evropske konvencije. Konačno, apelant u apelaciji broj AP-381/25 smatra da mu je povrijeđeno i pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, prava lica da ne bude podvrgnuto mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

3. Evropske konvencije, prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije i prava da ne bude držan u ropstvu ili potčinjenosti ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 4. Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacijā Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

14. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

16. Razmatrajući pitanje da li su u konkretnim slučajevima na apelante primjenjive garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se postupci, u kojima su donesene osporene odluke, odnose na „osnovanost krivične optužbe“ protiv trećeg lica, u kojima se apelanti pojavljuju u svojstvu podnosilaca krivične prijave. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“, zato što se samo takvo lice može smatrati „žrtvom“ u smislu tog člana. Obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja navedenog člana 6. (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluke o dopustivosti br. AP-19/02 od 17. marta 2004. godine, AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine i AP-3809/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

17. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravima na koja se apelanti pozivaju, koje su istakli pojedini apelanti ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, u odnosu na navode o povredi drugih ustavnih prava, koje su pojedini apelanti istakli (vidi tačku 12. Odluke), Ustavni sud zaključuje da su i ti navodi, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

18. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-381/25 (M.S. i drugi) | Sudska praksa | Aktio