Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-169/25 (D. D. i drugi)
Odluka donesena 20. 10. 2026.
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-169/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-169/25, rješavajući apelacije koje su podnijeli Dino Dabić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Dino Dabić protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0009475 24 od 24. decembra 2024. godine;
Islamska zajednica u BiH, Medžlis Islamske zajednice Banja Luka protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTPR 0002443 25 od 9. jula 2025. godine;
Arjana Livadić rođ. Spahić protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0010006 25 od 22. jula 2025. godine;
D. P. protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTPR 0002630 25 od 27. augusta 2025. godine i Ilija Škapina i Dragoljub Opačić protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTPR 0002663 25 od 16. septembra 2025. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-169/25
1. Dino Dabić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Orašja, podnio je 13. januara 2025.godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T11 0 KTA 0009475 24 od 24. decembra 2024. godine.
2. Naredbom o neprovođenju istrage od 28. juna 2024. godine Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona odlučeno je da se neće provoditi istraga na osnovu apelantovih krivičnih prijava protiv lica M. Č., S. J. i Dž. P., zbog krivičnog djela Povreda zakona od sudije iz člana 357. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH). U obrazloženju navedene naredbe, Kantonalno tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona je navelo da ne postoje osnovi sumnje da su prijavljena lica počinila navedeno krivično djelo. Rješenjem Glavnog tužitelja Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona od 11. novembra 2024. godine odbijena je apelantova pritužba na navedenu naredbu o neprovođenju istrage. Rješenjem Federalnog tužilaštva od 24. decembra 2024. godine odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje navedenog rješenja od 11. novembra 2024. godine.
2. AP-3394/25
3. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, Medžlis Islamske zajednice Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Đemaludin Mutapčić advokat iz Sarajeva, podnio je 22. jula 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republičko javno tužilaštvo) broj T12 0 KTPR 0002443 25 od 9. jula 2025. godine.
4. Naredbom Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka (u daljnjem tekstu: Okružno javno tužilaštvo) od 26. novembra 2024. godine obustavljena je istraga protiv osumnjičenih lica N. K., A. K. i pravnih lica „Sintex“ d.o.o. Banjaluka i „Verizon“ d.o.o. Banjaluka, pokrenuta na osnovu apelantove krivične prijave, zbog krivičnog djela Prevara iz člana 239. stav (3) u vezi sa stavom (1) istog člana Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS) i krivičnog djela Pranja novca iz člana 280. stav (3) u vezi sa stavom (1) istog člana KZ RS. U obrazloženju navedene naredbe, Okružno javno tužilaštvo je navelo da nema dovoljno dokaza da su osumnjičena lica počinila krivična djela koja su im stavljena na teret. Rješenjem Glavnog tužitelja Okružnog javnog tužilaštva od 28. februara 2025. godine odbijena je apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva od 9. jula 2025. godine odbijen je apelantov prigovor izjavljen protiv navedenog rješenja od 28. februara 2025. godine.
3. AP-4088/25
5. Arjana Livadić rođ. Spahić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, podnijela je 4. septembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog tužilaštva broj T11 0 KTA 0010006 25 od 22. jula 2025. godine.
6. Naredbom Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona od 13. januara 2025. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga na osnovu apelantičine krivične prijave protiv lica N. B., zbog krivičnog djela Davanje lažnog iskaza iz člana 348. st. (1) i (2) KZ FBiH. U obrazloženju navedene naredbe, Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona je navelo da ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice počinilo navedeno krivično djelo. Rješenjem Glavnog tužitelja Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona od 26. marta 2025. godine odbijena je apelantičina pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Rješenjem Federalnog tužilaštva od 22. jula 2025. godine odbijena je apelantičina pritužba izjavljena protiv navedenog rješenja od 26. marta 2025. godine.
4. AP-4836/25
7. D. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 7. novembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTPR 0002630 25 od 27. augusta 2025. godine.
8. Naredbom Okružnog javnog tužilaštva od 27. juna 2025. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga na osnovu apelantove krivične prijave, zbog „kršenja nekih članova KZ RS od strane nekih lica“. U obrazloženju navedene naredbe, Okružno javno tužilaštvo je navelo da je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. Rješenjem Glavnog tužitelja Okružnog javnog tužilaštva od 30. jula 2025. godine odbijena je apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva od 27. augusta 2025. godine odbijen je apelantov prigovor izjavljen protiv navedenog rješenja od 30. jula 2025. godine.
5. AP-4993/25
9. Ilija Škapina i Dragoljub Opačić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Dragana Prpoš advokat iz Banjaluke, podnijeli su 18. novembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTPR 0002663 25 od 16. septembra 2025. godine.
10. Naredbom Okružnog javnog tužilaštva od 9. jula 2025. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga na osnovu krivične prijave apelanata protiv lica N. J., zbog krivičnog djela Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 315. stav (1) KZ RS i krivičnog djela Povreda prava na podnošenje pravnog sredstva iz člana 158. KZ RS. U obrazloženju navedene naredbe, Okružno javno tužilaštvo je navelo da je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. Rješenjem Glavnog tužitelja Okružnog javnog tužilaštva od 27. augusta 2025. godine odbijena je pritužba apelanata izjavljena protiv navedene naredbe. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva od 16. septembra 2025. godine odbijen je prigovor apelanata izjavljen protiv navedenog rješenja od 27. augusta 2025. godine.
11. S obzirom na to da se navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-169/25.
12. Apelanti se u svim apelacijama pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav (1) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelanti u predmetima br. AP-
169/25 i AP-4836/25 se pozivaju na povredu prava da se ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, dok se apelanti u predmetima br. AP-3394/25, AP-
4088/25 i AP-4993/25 pozivaju na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti u predmetima br. AP-
3394/25 i AP-4088/25 ukazuju na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, dok apelanti u predmetima br. AP-4088/25 i AP-
4993/25 ukazuju i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
14. Razmatrajući pitanje da li su u konkretnom slučaju na apelante primjenjive garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav (1) Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se postupci u kojima su donijete osporene odluke, odnose na „osnovanost krivične optužbe“ protiv trećeg lica, u kojem se apelanti pojavljuju u svojstvu podnosilaca krivičnih prijava. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“, zato što se samo takva osoba može smatrati „žrtvom“ u smislu tog člana. Obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja navedenog člana 6. (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluke o dopustivosti br. AP-19/02 od 17. marta 2004. godine, AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine i AP-3809/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
15. Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav (1) Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su stoga i navodi o povredi čl. 13. i 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi s pravom na pravično suđenje, na koja su se pozvali pojedini apelanti (vidi tačku 12. Odluke), također ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo ni o pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju niti o pravu da se ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, na koja su se pozvali pojedini apelanti (vidi tačku 12. Odluke). S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o kršenju prava na imovinu, odnosno o kršenju prava da se ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman