Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1609/26 (M. K.-D. i drugi)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1609/26

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-1609/26, rješavajući apelacije koje su podnijeli Maida Karadža - Delić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Maida Karadža - Delić protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0010796 26 od 20. marta 2026. godine;

Šefik Karić i Emina Orahovac protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0010817 26 od 30. marta 2026. godine;

Šemsudin Mehmedović protiv Rješenja Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KTP 0026097 26 od 16. marta 2026. godine;

Darko Popović protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTPR 0003025 26 od 8. aprila 2026. godine i

Ekrem Šarić protiv rješenjā Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0010773 26 od 3. aprila 2026. godine i broj T11 0 KTA 0010839 26 od 24. aprila 2026. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-1609/26

1. Maida Karadža - Delić iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelantica), čiji je punomoćnik Enver Baždar advokat iz Sarajeva, podnio je 30. aprila 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T11 0 KTA 0010796 26 od 20. marta 2026. godine. Apelantica je podneskom od 23. juna 2026. godine dopunila apelaciju na način da je dostavila određenu dokumentaciju.

2. Naredbom Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: KT KS) od 17. decembra 2025. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga u tom predmetu protiv prijavljenih fizičkih lica, po prijavi apelantice protiv njih, jer prijavljeno djelo nije krivično djelo. Rješenjem KT KS od 13. januara 2026. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina pritužba podnesena na navedenu naredbu o neprovođenju istrage. Osporenim rješenjem Federalnog tužilaštva od 20. marta 2026. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina pritužba protiv navedenih odluka KT KS, te je utvrđeno da su naredba o neprovođenju istrage i rješenje od 13. januara 2026. godine pravilne i zakonite.

AP-1768/26

3. Šefik Karić i Emina Orahovac (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, podnijeli su 12. maja 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog tužilaštva broj T11 0 KTA 0010817 26 od 30. marta 2026. godine.

4. Naredbom KT KS od 18. decembra 2025. godine obustavljena je istraga u tom predmetu protiv prijavljenog fizičkog lica, po prijavi apelanata protiv njega, jer prijavljena djela nisu krivična djela. Rješenjem KT KS od 13. januara 2026. godine odbijena je kao neosnovana pritužba apelanata podnesena na navedenu naredbu o obustavi istrage. Osporenim rješenjem Federalnog tužilaštva od 30. marta 2026. godine odbijena je kao neosnovana pritužba apelanata protiv navedenih odluka KT KS.

AP-1916/26

5. Šemsudin Mehmedović, zastupnik u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 22. maja 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: državno tužilaštvo) broj T20 0 KTP 0026097 26 od 16. marta 2026. godine.

6. Naredbom državnog tužilaštva od 3. decembra 2025. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga u konkretnom predmetu po apelantovoj krivičnoj prijavi protiv pet prijavljenih lica, jer prijavljeno djelo nije krivično djelo. Rješenjem državnog tužilaštva od 16. marta 2026. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba podnesena na naredbu o neprovođenju istrage.

AP-2354/26

7. Darko Popović iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 20. juna 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republičko javno tužilaštvo) roj T12 0 KTPR 0003025 26 od 8. aprila 2026. godine.

8. Naredbom Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka od 22. januara 2026. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv nepoznatih lica, po apelantovoj prijavi podnesenoj, jer je ne postoje osnovi sumnje da je on počinio krivična djela navedena u prijavi. Rješenjem Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka od 5. marta 2026. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba na naredbu o neprovođenju istrage. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva od 8. februara 2026. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor izjavljen na rješenje od 5. marta 2026. godine. AP-2413/26

9. Ekrem Šarić iz Cazina podnio je 26. juna 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog tužilaštva broj T11 0 KTA 0010773 26 od 3. aprila 2026. godine.

10. Naredbom Kantonalnog tužilaštva Zapadnohercegovačkog kantona (u daljnjem tekstu: KT ZHK) od 20. oktobra 2025. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga u tom predmetu protiv prijavljenog fizičkog lica, po prijavi apelanata protiv njega, jer ne postoje osnovi sumnje da je počinila krivično djelo navedeno u prijavi. Rješenjem KT ZHK od 29. decembra 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba podnesena na navedenu odluku da se neće provoditi istraga. Osporenim rješenjem Federalnog tužilaštva od 3. aprila 2026. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv navedenih odluka KT ZHK, te je utvrđeno da su naredba o neprovođenju istrage i rješenje od 7. februara 2025. godine pravilne i zakonite.

AP-2670/26

11. Ekrem Šarić je 13. jula 2026. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog tužilaštva broj T11 0 KTA 0010839 26 od 24. aprila 2026. godine.

12. Naredbom KT KS od 1. decembra 2025. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga u tom predmetu protiv prijavljenog fizičkog lica, po prijavi apelanata protiv njega, jer prijavljeno djelo nije krivično djelo. Rješenjem KT KS od 20. januara 2026. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba podnesena na navedenu odluku da se neće provoditi istraga. Osporenim rješenjem Federalnog tužilaštva od 24. aprila 2026. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv navedenih odluka KT KS, te je utvrđeno da su naredba o neprovođenju istrage i rješenje od 20. januara 2026. godine pravilne i zakonite.

Spajanje predmeta

13. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1609/26.

Apelacioni navodi

14. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelanti u apelacijama br. AP-1768/26 i AP-2354/26 se pozivaju i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dok se apelant u apelaciji broj AP-1609/26 poziva i na povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3. d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Apelant u apelaciji broj AP-2413/26 ukazuje i na povredu prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacijā Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

16. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

18. Razmatrajući pitanje da li su u konkretnim slučajevima na apelante primjenjive garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se postupci, u kojima su donesene osporene odluke, odnose na „osnovanost krivične optužbe“ protiv trećeg lica, u kojima se apelanti pojavljuju u svojstvu podnosilaca krivične prijave. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“, zato što se samo takvo lice može smatrati „žrtvom“ u smislu tog člana. Obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja navedenog člana 6. (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluke o dopustivosti br. AP-19/02 od 17. marta 2004. godine, AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine i AP-3809/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

19. Osim toga, u odnosu na navode o povredi drugih ustavnih prava, koje su pojedini apelanti istakli (vidi tačku 14. Odluke), Ustavni sud zaključuje da su i ti navodi, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

20. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1609/26 (M. K.-D. i drugi) | Sudska praksa | Aktio