Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1039/24 (K.Č. i drugi)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

  • Nije krivična optužba
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Procesna odluka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1039/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-1039/24, rješavajući apelacije koje su podnijeli K. Č. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: K. Č. protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 024465 24 Kž 10 od 15. januara 2024. godine;

Muhamed Kadirić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 01 0 K 012241 24 Kž 16 od 24. septembra 2024. godine i

Darko Popović protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 039608 25 U od 15. januara 2026. godine, Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 040095 26 Už od 17. marta 2026. godine i Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 037050 24 Uvp od 8. aprila 2026. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-1039/24

1. K. Č. (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 13. marta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 024465 24 Kž 10 od 15. januara 2024. godine. Apelant je podneskom od 7. aprila 2025. godine dopunio apelaciju na način da je dopunio apelacione navode.

2. Presudom Suda BiH od 19. aprila 2022. godine apelant je oglašen krivim za krivično djelo primanje dara.

3. Apelant je 23. augusta 2023. godine podnio Sudu BiH zahtjev za ispravku presude tražeći da mu se vrijeme provedeno u pritvoru ne uračuna u izrečenu kaznu zatvora, s obrazloženjem da pritvor nije bio određen za djelo za koje je osuđen.

4. Rješenjem Suda BiH od 29. decembra 2023. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev. Sud je u obrazloženju rješenja pojasnio da je uračunavanje pritvora zakonska obaveza, te da se ispravka presude odnosi samo na očigledne tehničke greške.

5. Rješenjem Suda BiH od 15. januara 2024. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja od 29. decembra 2023. godine. Sud je u obrazloženju rješenja naveo da je pritvor bio određen apelantu upravo u okviru postupka za djelo za koje mu je izrečena kazna, pa stoga nema osnova za izmjenu presude.

AP-74/25

6. Muhamed Kadirić iz Zenice (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 7. januara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 01 0 K 012241 24 Kž 16 od 24. septembra 2024. godine.

7. Presudom Kantonalnog suda u Bihaću od 26. oktobra 2018. godine, koju je potvrdio Vrhovni sud FBiH presudom od 27. februara 2019. godine, apelant je osuđen na 34 godine dugotrajnog zatvora za ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja ili eksplozivnih materija.

8. Apelant je 26. marta 2024. godine zatražio tromjesečni prekid izdržavanja kazne zatvora kako bi roditeljima pomogao u sezonskim poljoprivrednim radovima.

9. Rješenjem Vrhovnog suda FBiH od 24. septembra 2024. godine potvrđeno je rješenje nižestepenog suda od 21. augusta 2024. godine kojim je odbijen apelantov zahtjev. Sud je u obrazloženju rješenja naveo da apelant ne ispunjava zakonske uslove iz Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine (ZIKS), jer je utvrđeno da apelantovi roditelji nisu u teškom materijalnom stanju i da ih finansijski pomaže ostalih šestoro radno sposobne djece, a apelant ne boluje od teže akutne bolesti. AP-1032/26

10. Darko Popović iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 21. marta 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 039608 25 U od 15. januara 2026. godine.

11. Apelant je 28. januara 2025. godine od Ministarstva pravde Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo pravde) zatražio da prijavi krivična djela predsjednice i šefa Računovodstva Osnovnog suda u Banjaluci, te da naloži tom sudu uplatu troškova vještačenja. Nakon urgencije iz marta, apelant je 1. septembra 2025. godine podnio tužbu protiv Ministarstva pravde zbog „šutnje administracije“.

12. Rješenjem Okružnog suda od 15. januara 2026. godine odbačena je apelantova tužba. Sud je u obrazloženju rješenja naveo da apelantovi zahtjevi ne predstavljaju pojedinačne upravne stvari o kojima se odlučuje na zahtjev stranke. Sud je naveo da apelant sumnje na krivična djela može sam prijaviti tužilaštvu, dok se eventualni upravni i inspekcijski nadzor pokreću po službenoj dužnosti, pa nepostupanje Ministarstva ne predstavlja „šutnju administracije“.

AP-2118/26

13. Apelant iz tačke 10. ove odluke podnio je 6. juna 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda RS broj 11 0 U 040095 26 Už od 17. marta 2026. godine.

14. Rješenjem Okružnog suda od 25. novembra 2025. godine odbačena je apelantova tužba protiv Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci zbog „šutnje administracije“, jer tuženi nije organ koji donosi upravne akte (član 4. Zakona o upravnim sporovima; u daljnjem tekstu: ZUS).

15. Apelant je 1. decembra 2025. godine podnio sudu prijedlog za dopunu rješenja, tražeći odlučivanje o naknadi štete zbog nezakonitog otkaza (plate, regres, prijevoz i topli obrok) te upute za ponavljanje krivičnog postupka.

16. Rješenjem Okružnog suda od 23. decembra 2025. godine, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda RS od 17. marta 2026. godine, odbijen je apelantov zahtjev za donošenje dopunskog rješenja. Sudovi su obrazložili da rješenjem od 25. novembra 2025. godine nije odlučeno o apelantovom zahtjevu u meritumu, već procesno, pa nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje upravnog spora zbog „šutnje administracije”. Iz toga razloga, Vrhovni sud RS je zaključio da nisu bili ispunjeni uslovi iz člana 202. Zakona o parničnom postupku (ZPP) u vezi sa članom 192. ZPP za donošenje dopunskog rješenja u konkretnom slučaju.

AP-2717/26

17. Apelant iz tačke 10. ove odluke podnio je 11. jula 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda RS broj 11 0 U 037050 24 Uvp od 8. aprila 2026. godine.

18. Rješenjem Okružnog suda od 3. oktobra 2024. godine odbačena je kao prijevremena apelantova tužba podnesena dana 15. augusta 2024. godine protiv tuženog MH ERS ZP „Elektrokrajina" a.d. Banjaluka, zbog „šutnje administracije“.

19. Osporenom presudom Vrhovnog suda od 8. aprila 2026. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje navedenog rješenja od 3. oktobra 2024. godine. U obrazloženju presude sud je naveo da je tužba zbog „šutnje administracije“ pravilno odbačena kao preuranjena jer apelant nije ispoštovao zakonski propisani postupak pravne zaštite. Naime, apelant prigovor i urgenciju nije uputio tuženom, niti se nakon eventualnog neodlučivanja obratio drugostepenom organu (Regulatornoj komisiji za energetiku RS), već je podneske neosnovano slao nenadležnom Ministarstvu. Tek po iscrpljivanju žalbenog postupka pred nadležnim drugostepenim organom i slanja urgencije tom organu stiču se formalni uslovi za podnošenje tužbe sudu, što u konkretnom slučaju nije bio slučaj.

Spajanje predmeta

20. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1039/24.

Apelacioni navodi

21. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stavak 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelanti u apelacijama br. AP-74/25 i AP-2118/26 se pozivaju i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dok apelant u apelaciji broj AP-1039/24 smatra da mu je povrijeđeno i pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, prava lica da ne bude podvrgnuto mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Apelant u apelaciji broj AP-74/25 ukazuje i na povredu prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

22. Pri ispitivanju dopustivosti apelacijā Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

23. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ odnosno kada se „utvrđuje osnovanost bilo kakve krivične optužbe“ protiv nekog lica. Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluke redovnih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke, donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, tj. o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi: za ispravku presude, za prekid izdržavanja krivične sankcije izrečene u krivičnom postupku koji je okončan, za podnošenje tužbe zbog „šutnje administracije” i za donošenje dopunskog rješenja. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u ovim slučajevima nije raspravljano o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata niti se odlučivalo o „osnovanosti krivične optužbe“ protiv apelanata u apelacijama br. AP-1039/24 i AP-74/25, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, na koje su se pozvali pojedini apelanti.

24. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnim slučajevima, pa slijedi da su navodi apelanata u vezi sa povredom prava na pravično suđenje, a time i navodi apelanata u predmetima br. AP-74/25 i AP-2118/26 o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

25. Osim toga, u odnosu na navode o povredi drugih ustavnih prava, koje su pojedini apelanti istakli (vidi tačku 21. Odluke), Ustavni sud zaključuje da su i ti navodi, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

26. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1039/24 (K.Č. i drugi) | Sudska praksa | Aktio