Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3535/25 (Z.Z.)
Odluka donesena 24. 09. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3535/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
24. 09. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-3535/25 , rješavajući zahtjev Z. Z. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Z. Z. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Z. Z. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Adela Duraković, advokatica iz Sarajeva, podnio je 29. jula 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ip 577158 24 Pž od 16. augusta 2024. godine. Apelant je dopunio apelaciju 22. septembra 2025. godine.
2. Apelant je 23. juna 2026. godine predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se odložiti izvršenje rješenja Kantonalnog suda od 16. augusta 2024. godine do donošenja odluke o apelaciji.
3. Presudom Općinskog suda broj 09 65 PS 021781 06 2 PS od 13. januara 2014. godine obavezana je samostalna ugostiteljska radnja u apelantovom vlasništvu da UniCredit banci d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tužilac, kasnije tražilac izvršenja) isplati dug od 24.158,52 KM. U obrazloženju presude je navedeno da je apelant s tužiocem zaključio ugovor o kreditu kojim mu je odobren kredit od 20.000,00 KM. Međutim, kako apelant nije platio dospjele obaveze, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.
4. Općinski sud je rješenjem o izvršenju od 7. juna 2016. godine, donesenim na osnovu pravosnažne presude od 13. januara 2014. godine, odredio izvršenje radi namirenja novčanog potraživanja prodajom nekretnine/stana u apelantovom vlasništvu (u daljnjem tekstu: sporna nekretnina). Navedeno rješenje je postalo pravosnažno i izvršno 17. septembra 2018. godine.
5. Nakon toga, Općinski sud je donio Rješenje o dosudi broj 65 0 Ip 577158 16 Ip od 26. decembra 2022. godine kojim je dosudio spornu nekretninu najpovoljnijem ponuđaču N. M. za kupoprodajnu cijenu od 48.550,00 KM.
6. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Ip 577158 24 Pž od 16. augusta 2024. godine odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. Obrazložio je da je rješenje o izvršenju dostavljeno apelantu na adresu koja je bila navedena u prijedlogu za izvršenje i izvršnoj ispravi, odnosno na adresu sporne nekretnine. Pri tome je utvrdio da apelant 11. juna 2016. godine nije zatečen na toj adresi, nakon čega mu je 13. juna 2016. godine ostavljena obavijest o mogućnosti preuzimanja pismena u sudu u roku od 15 dana. Kako apelant pismeno nije preuzeo u ostavljenom roku, Općinski sud je zaključio da je dostava, u smislu člana 346. Zakona o parničnom postupku, uredno izvršena. Kantonalni sud je dalje naveo da nisu bile ispunjene pretpostavke za dostavljanje pismena putem oglasne ploče suda, u smislu člana 10. stav 2. Zakona o izvršnom postupku, jer nije utvrđeno da apelant ne stanuje na prijavljenoj adresi, da je nepoznat ili da se odselio. U tom kontekstu, Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud tokom postupka vršio dostave različitih pismena koja su se kontinuirano vraćala s istom naznakom (obaviješten, nije podigao pismeno u ostavljenom roku), što, prema pravilima o dostavi, ne dovodi u pitanje njihovu urednost niti nameće sudu obavezu dodatne provjere apelantove adrese. U vezi s tim, Kantonalni sud je ocijenio da naknadna provjera prebivališta koju je prvostepeni sud izvršio putem Policijske uprave Vogošća, nakon prodaje nekretnine, nije od utjecaja na zakonitost ranije izvršenih dostava, niti na pravosnažnost rješenja o izvršenju. Istakao je da je prvostepeni sud, nakon pravosnažnosti tog rješenja, pravilno nastavio izvršni postupak i preduzimao radnje radi namirenja tražioca izvršenja prodajom apelantove nekretnine. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da nisu osnovani apelantovi navodi da mu je onemogućeno da učestvuje u izvršnom postupku budući da mu je rješenje o izvršenju uredno dostavljeno, a apelant nije dokazao od kada boravi na drugoj adresi, odnosno da postoji zvanična obavijest o promjeni boravka. Osim toga, Kantonalni sud je cijenio kao neosnovane i apelantove žalbene navode da je prodati stan njegov jedini dom jer za te navode nije dostavio niti jedan dokaz. Kantonalni sud je istakao da su se takvi prigovori mogli isticati u prigovoru protiv rješenja o izvršenju, koji je izostao, a apelant nije koristio pravna sredstva predviđena članom 71. Zakona o izvršnom postupku.
7. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant navodi da je izvršni postupak protiv njega trajao sedam godina, da su mu se pismena suda slala na adresu na kojoj nije stanovao, a da on za to nije znao, sve dok mu sud nije dostavio rješenje o dosudi na adresu koju je dobio od MUP-a. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se odložiti izvršenje Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 577158 24 Pž od 16. augusta 2024. godine do donošenja odluke o apelaciji. Apelant je naveo da bi izvršenje osporenog rješenja proizvelo teške i nenadoknadive posljedice koje bi mogle izazvati nesagledive posljedice po njegovo zdravlje i egzistenciju. U prilog svojim tvrdnjama navodi da je veoma teškog zdravstvenog i materijalnog stanja, te da se nalazi u izrazito nepovoljnoj životnoj situaciji. Posebno je istakao činjenicu da mu je 2022. godine preminula supruga, usljed čega je njegovo, ionako teško zdravstveno, socijalno i materijalno stanje dodatno pogoršano.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
10. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentirane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavni sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu, Ustavni sud je brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“, što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-2534/23 od 17. jula 2023. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojim se traži odlaganje izvršenja Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 577158 24 Pž od 16. augusta 2024. godine mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Ustavni sud dalje konstatira da je izvršni postupak pokrenut na osnovu pravosnažne sudske odluke, te da bi njegovo daljnje odgađanje predstavljalo nerazmjerno zadiranje u pravo tražioca izvršenja na djelotvorno sudsko odlučivanje i mirno uživanje imovine. Ustavni sud zapaža da apelant nije učinio vjerovatnim postojanje bilo kakvih okolnosti koje bi ukazivale da bi se nenadoknadiva šteta mogla spriječiti jedino donošenjem privremene mjere, dok bi, s druge strane, odlaganje izvršenja, koje traje dugi niz godina, predstavljalo nerazmjerno ograničenje prava tražioca izvršenja na izvršenje pravosnažne sudske odluke. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelant takvom argumentacijom u datim okolnostima nije ponudio relevantne razloge niti dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman