Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2150/25 („Farma Tomislavgrad“ d.o.o. Tomislavgrad i drugi)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Procesna odluka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2150/25

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-2150/25, rješavajući apelacije koje su podnijeli „Farma Tomislavgrad“ d.o.o. Tomislavgrad i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka

a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: “Farma Tomislavgrad” d.o.o. Tomislavgrad protiv Rješenjā Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 U 004133 25 Uvp 2 od 17. marta 2025. godine, broj 10 0 U 004604 25 Uvp 2 od 17. marta 2025. godine i broj 10 0 U 004882 25 Uvp 2 od 17. marta 2025. godine;

Okružno javno tužilaštvo u Prijedoru protiv Rješenja Osnovnog suda u Novom Gradu broj 76 0 K 042888 26 Kv 2 od 15. januara 2026. godine;

Goran Radivojac protiv Rješenja Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 St 121495 17 St od 28. januara 2026. godine;

Slaviša Đukić protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 97 0 U 002841 26 Ouz od 21. aprila 2026. godine i

Darko Popović protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 036208 24 Uvp od 6. maja 2026. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-2150/25

1. „Farma Tomislavgrad“ d.o.o. Tomislavgrad iz Tomislavgrada (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mario Buntić advokat iz Posušja, podnio je 12. maja 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenjā Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 U 004133 25 Uvp 2 od 17. marta 2025. godine, broj 10 0 U 004604 25 Uvp 2 od 17. marta 2025. godine i broj 10 0 U 004882 25 Uvp 2 od 17. marta 2025. godine.

2. U ranijim upravnim sporovima uvažene su tužbe apelanta (presude br. 10 0 U 004133 17 U od 15. decembra 2017., 10 0 U 004604 19 U od 14. maja 2019., te 10 0 U 004882 19 U od 29. aprila 2020. i br. 10 0 U 004882 22 U od 20. aprila 2023. godine), ali o troškovima postupka nije odlučivano jer ih apelant nije tražio u tužbi.

3. Naknadne apelantove zahtjeve za naknadu troškova Kantonalni sud u Livnu je odbio pravosnažnim rješenjima br. 10 0 U 004133 21 R, 10 0 U 004604 21 R i 10 0 U 004882 21 R od 19. augusta 2021. godine.

4. Odlučujući o ponovljenim apelantovim zahtjevima za naknadu troškova, Kantonalni sud u Livnu ih je odbacio rješenjima od 29. oktobra 2024. godine (br. 10 0 U 004133 24 R 2, 10 0 U 004604 24 R 2 i 10 0 U 004882 24 R 3), a potom osporenim rješenjima od 17. marta 2025. godine odbio i njegove zahtjeve za vanredno preispitivanje, zaključivši da je o troškovima postupka već pravosnažno odlučeno („res iudicata“).

AP-1024/26

5. Okružno javno tužilaštvo u Prijedoru (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 20. marta 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Osnovnog suda u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 76 0 K 042888 26 Kv 2 od 15. januara 2026. godine.

6. Dana 9. decembra 2025. godine apelant je dostavio sudu prijedlog za određivanje pritvora na period od 30 dana protiv osumnjičenog lica zbog postojanja osnova sumnje da je učinio u sticaju dva krivična djela.

7. Odlučujući u ponovnom postupku, Osnovni sud je rješenjem od 24. decembra 2025. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem tog suda od 15. januara 2026. godine, odbio kao neosnovan navedeni apelantov prijedlog, te su umjesto određivanja pritvora osumnjičenom odredio mjere zabrane. U obrazloženju rješenja, sud je zaključio da su izrečene mjere zabrane dovoljne, te da nema argumenata koji opravdavaju određivanje pritvora prema osumnjičenom.

AP-1037/26

8. Goran Radivojac iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 20. marta 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 St 121495 17 St od 28. januara 2026. godine.

9. Rješenjem Okružnog privrednog suda od 25. decembra 2025. godine obustavljena je isplata mjesečne nagrade stečajnom upravniku (apelantu) te mu je naloženo da u stečajnu masu Banke Srpske a.d. Banjaluka vrati iznos od 134.929,10 KM i sve naknade primljene nakon 30. juna 2025. godine.

10. Rješenjem Višeg privrednog sudu u Banjaluci od 11. februara 2026. godine usvojena je apelantova žalba i ukinuto rješenje od 25. decembra 2025. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

11. U međuvremenu, rješenjem Okružnog privrednog suda od 28. januara 2026. godine naloženo je apelantu da se izjasni o svojim javnim komentarima rada suda objavljenim 22. januara 2026. godine na internet portalu. Sud je u obrazloženju ukazao da je stečajni upravnik, kao lice s javnim ovlaštenjima, dužan štititi integritet i autoritet postupka, te da se primjedbe i neslaganja s odlukama suda rješavaju predviđenim pravnim lijekovima unutar spisa, a ne putem medija, jer javno komentarisanje može predstavljati neprimjeren pritisak na sud.

AP-1800/26

12. Slaviša Đukić iz Brčkog (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 7. maja 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud i Brčko distrikt) broj 97 0 U 002841 26 Ouz od 21. aprila 2026. godine. Apelant je 12. oktobra 2026. godine dopunio apelaciju tako što je dopunio apelacione navode.

13. Rješenjem Apelacionog suda od 21. aprila 2026. godine odbačeni su apelantova inicijativa za ocjenu usklađenosti člana 162a. Zakona o komunalnim djelatnostima Brčko distrikta i Cjenovnika usluga parkiranja (u dijelu koji se odnosi na „Dnevnu parking kartu“) sa ZOO-om i Zakonom o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine, te povezani zahtjev za obustavu izvršenja. U obrazloženju rješenja sud je naveo da on, shodno Zakonu o postupku ocjene usklađenosti pravnih akata Brčko distrikta, nije nadležan cijeniti međusobnu usklađenost propisa različitih nivoa vlasti (lokalnih sa državnim zakonom), niti akta iste pravne snage (dva zakona). U odnosu na ocjenu usklađenosti osporene Odluke i Cjenovnika sa ZOO-om, sud je utvrdio da je o tom pitanju već odlučeno rješenjem broj 97 0 U 002328 20 Ous od 17. februara 2021. godine.

AP-2777/26

14. Darko Popović iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 21. jula 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 036208 24 Uvp od 6. maja 2026. godine.

15. Apelant je 25. januara 2024. godine uputio Birou za predstavke građana MUP-a RS „Žalbeni zahtjev“ radi prijavljivanja krivičnih djela službenih lica „Elektrokrajine a.d. Banja Luka“ i ispitivanja nesavjesnog rada službenika Policijske stanice Centar 1.

16. Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci od 31. jula 2024. godine odbačena je apelantova tužba protiv Biroa za predstavke građana MUP-a RS zbog „šutnje administracije“, jer se u navedenoj stvari, prema članu 22. tačka 5. u vezi sa čl. 8. i 17. ZUS-a, ne može voditi upravni spor.

17. Osporenom presudom Vrhovnog suda od 6. maja 2026. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja od 31. jula 2024. godine.

18. U obrazloženju presude sud je naveo da apelantov podnesak ne predstavlja zahtjev za odlučivanje o pravima i obavezama u upravnoj stvari, te da nisu ispunjeni uslovi za spor zbog šutnje administracije. Sud je ukazao da obavijest Biroa o ishodu postupka po predstavci (član 163. Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima) nema karakter upravnog akta.

Spajanje predmeta

19. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2150/25.

Apelacioni navodi

20. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stavak 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelanti u apelacijama br. AP-2150/25, AP-1037/26 i AP-1800/26 se pozivaju i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dok apelanti u apelacijama br. AP-1037/26 i AP-

1800/26 smatraju da im je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Pored toga, apelant u apelaciji broj AP-1024/26 poziva se i na povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, dok se apelant u apelaciji broj AP-1800/26 poziva se i na povredu principa vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacijā Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

22. Razmatrajući pitanje da li su na apelanta iz apelacije broj AP-1024/26 primjenjive garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se postupci, u kojima su donesene osporene odluke, odnose na „osnovanost krivične optužbe“ protiv trećeg lica, u kojima se apelanti pojavljuju u svojstvu podnosilaca krivične prijave. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“, zato što se samo takvo lice može smatrati „žrtvom“ u smislu tog člana. Obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja navedenog člana 6. (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluke o dopustivosti br. AP-19/02 od 17. marta 2004. godine, AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine i AP-3809/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

23. U odnosu na apelacije br. AP-2150/25, AP-1037/26, AP-1800/26 i AP-2777/26, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“. Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluke redovnih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke, donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, tj. o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi: za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova postupka, za podnošenje inicijative za pokretanje postupka ocjene usklađenosti, za podnošenje tužbu zbog „šutnje administracije”, dok je procesnim nalogom (mjerom vođenja postupka i održavanja procesne discipline) tačnije rješenjem Okružnog privrednog suda od 28. januara 2026. godine apelantu samo naloženo da se izjasni o tome da li je u medijima javno komentarisao rad suda u konkretnom stečajnom predmetu. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u ovim slučajevima nije raspravljano o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, na koje su se pozvali pojedini apelanti.

24. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnim slučajevima, pa slijedi da su navodi apelanata u vezi sa povredom prava na pravično suđenje, a time i navodi apelanata u predmetima br. AP-2150/25, AP-1037/26 i AP-2777/26 o povredi prava na imovinu ratione materiaeinkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

25. Osim toga, u odnosu na navode o povredi drugih ustavnih prava, koje su pojedini apelanti istakli (vidi tačku 20. Odluke), Ustavni sud zaključuje da su i ti navodi, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

26. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2150/25 („Farma Tomislavgrad“ d.o.o… | Sudska praksa | Aktio