Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3054/25 (I. G.)
Odluka donesena 24. 09. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3054/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
24. 09. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-3054/25, rješavajući zahtjev Irene Glišić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Irene Glišić za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Irena Glišić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Bijeljine, koju zastupa Matija Bodirogić, advokat iz Bijeljine, podnijela je 4. jula 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 P 083965 25 Rev 2 od 14. aprila 2025. godine.
2. Apelantkinja je 31. jula 2026. godine podnijela prijedlog Ustavnom sudu za donošenje privremene mjere kojom bi se obustavilo izvršenje po Rješenju Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 I 173433 25 I od 14. jula 2026. godine do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
3. Apelantkinja je podnijela tužbu Osnovnom sudu protiv tuženih (P. G., M. G. i N. G.) radi utvrđenja bračne tekovine.
4. Presudom Osnovnog suda broj 80 0 P 083965 19 P 2 od 17. novembra 2022. godine utvrđeno je da su apelantkinja i njen suprug (tuženi P. G.) zajedničkim radom i zajedničkim sredstvima u braku stekli nepokretnosti, bliže označene i opisane u izreci presude, te da je apelantkinjin doprinos u njihovom sticanju ½, pa su tuženi dužni da priznaju i trpe da se apelantkinja u katastru nepokretnosti i zemljišnoj knjizi upiše kao suposjednik i suvlasnik u utvrđenim idealnim dijelovima na tim nepokretnostima koje su, prema podacima važećeg elaborata i zemljišne knjige, upisane kao isključivi posjed i svojina tuženih M. G. i N. G. (roditelji tuženog) s ½ dijela. Nadalje, dozvoljeno je da se u izvršnom postupku izvrši fizička dioba nepokretnosti i da se apelantkinja na izdvojenom dijelu upiše kao vlasnik s dijelom 1/1, a u slučaju nemogućnosti fizičke diobe tuženi su dužni da priznaju i trpe da se izvrši njihova prodaja sudskim putem i da se apelantkinji srazmjerno doprinosu u sticanju nepokretnosti isplati odgovarajući novčani iznos od prodajne cijene. Tuženi su obavezani da apelantkinji nadoknade precizirane troškove parničnog postupka.
5. Presudom Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 083965 24 Gž 3 od 27. decembra 2024. godine usvojena je žalba tuženih i presuda Osnovnog suda od 17. novembra 2022. godine preinačena tako što je apelantkinjin tužbeni zahtjev odbijen. Apelantkinja je obavezana da tuženim nadoknadi precizirane troškove parničnog postupka. Okružni sud je u obrazloženju, između ostalog, naveo da je odluka o troškovima postupka donesena u skladu sa članom 386. Zakona o parničnom postupku te je pobrojao u čemu se ti troškovi sastoje.
6. Presudom Vrhovnog suda broj 80 0 P 083965 25 Rev 2 od 14. aprila 2025. godine odbijena je apelantkinjina revizija.
7. Apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s prijedlogom od 31. jula 2026. godine za donošenje privremene mjere apelantkinja je navela da su tuženi u međuvremenu podnijeli prijedlog za prinudnu naplatu troškova parničnog postupka. Kako je apelantkinja navela, Osnovni sud je donio Rješenje broj 80 0 I 173433 25 I od 14. jula 2026. godine kojim je odbijen njen prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 2. septembra 2025. godine. Apelantkinja je predložila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se obustaviti izvršenje po Rješenju Osnovnog suda broj 80 0 I 173433 25 I od 14. jula 2026. godine.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
10. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra datreba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
12. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavni sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“, što je neodvojiv elemenat prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-
7391/18 od 10. januara 2019. godine, dostupna na ww.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se zabranilo pokretanje ili sprovođenje izvršnog postupka mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.
13. Ustavni sud zapaža da apelantkinja, osim što je zatražila donošenje privremene mjere, taj zahtjev uopšte nije obrazložila. Dakle, apelantkinja nije ponudila bilo kakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantkinja nije dokazala da su ispunjeni uslovi iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere.
14. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman