Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2798/26 (N. B.)
Odluka donesena 24. 09. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2798/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
24. 09. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-2798/26 , rješavajući zahtjev Nikoline Balaban za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Nikoline Balaban za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Nikolina Balaban (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Novog Grada, koju zastupa Almir Smajić, advokat iz Bihaća, podnijela je 22. jula 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 K 083804 26 Kž 2 od 25. maja 2026. godine. Apelantica je od Ustavnog suda zatražila donošenje privremene mjere. Apelantica je 16. septembra 2026. godine dopunila apelaciju.
2. Presudom Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 K 083804 23 K 3 od 29. maja 2025. godine, koja je potvrđena osporenom presudom Kantonalnog suda, izuzev u dijelu o visini kazne i mjeri sigurnosti, apelantica je proglašena krivom da je, radnjama opisanim u dvije tačke izreke presude, počinila krivična djela „teško krivično djelo protiv zdravlja ljudi“ iz člana 240. stav 3. u vezi s nesavjesnim liječenjem iz člana 229. stav 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ). Općinski sud je apelanticu osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci i izrekao joj mjeru sigurnosti – zabranu obavljanja poziva doktora medicine u trajanju od pet godina. Kantonalni sud je tu presudu preinačio tako što je kaznu zatvora smanjio na tri godine i šest mjeseci a mjeru sigurnosti na tri godine.
3. Apelantica je proglašena krivom što je, na način detaljno opisan u dvije tačke izreke presude, kao doktor medicine – specijalista patološke anatomije, obavljajući svoju djelatnost, postupila protivno pravilima zdravstvene struke primjenjujući očigledno neprikladan način liječenja, pa je time prouzrokovala teške tjelesne povrede kod dva lica.
4. Apelantica smatra da joj je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U prilog tome apelantica ističe da je odluka o njenoj krivici rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer u radnjama koje je preduzela ne postoje elementi bića krivičnih djela za koja je osuđena. Također, apelantica smatra da je povrijeđeno njeno pravo na jednakost stranaka u postupku zbog odluke suda da po prijedlogu Tužilaštva odredi još jedno medicinsko vještačenje iako se toj radnji njena odbrana protivila budući da je raniji nalaz vještaka njena odbrana u cijelosti „pobila“. Apelantica ističe da je novo vještačenje određeno nakon njenog saslušanja, kada je dokazni postupak okončan. Slijedom toga, smatra da je došlo do kršenja načela in dubio pro reo i pretpostavke nevinosti.
5. Apelantica je u dopuni apelacije navela da je Osnovni sud 31. augusta 2026. godine uputio poziv da se 22. septembra 2026. godine javi u Kazneno-popravni zavod Kula Istočno Sarajevo na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci po osporenim presudama. Istakla je da bi izvršenjem kazne zatvora, prije odlučivanja o apelaciji, pretrpjela „posljedice koje bi se teško ili nikako ne bi mogle otkloniti“ ukoliko Ustavni sud naknadno utvrdi da je u postupku došlo do povrede prava na pravično suđenje. Stoga je predložila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odložiti izvršenje pravomoćne presude u dijelu koji se odnosi na izdržavanje kazne zatvora. Apelantica je u prilogu dopune dostavila „poziv“ Osnovnog suda.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijetiu interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. (5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.
9. Ustavni sud zapaža da apelantica u apelaciji nije posebno obrazložila zahtjev za donošenje privremene mjere, niti je posebno specificirala kakvu mjeru traži. Međutim, u dopuni apelacije je zatražila da Ustavni sud naloži odlaganje izvršenja kazne zatvora na koju je osuđena osporenim presudama. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/18, 55/23 i 29/26) uređuje, između ostalog, postupak odgađanja izdržavanja kazne zatvora. U tom kontekstu, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda, ni navela, niti dokazala da je tražila odgađanje izvršenja kazne zatvora od nadležnog organa, iako se to pokazuje kao neophodan preduvjet za razmatranje apelanticinog zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman