Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-287/26 (M. B.)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-287/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-287/26, rješavajući zahtjev Muharema Begića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Muharema Begića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Muharem Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 26. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 437872 25 Rev 3 od 23. decembra 2025. godine.

2. Odlukom Ustavnog suda broj AP-287/26 od 27. marta 2026. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbijen je apelantov zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je tražio da mu se po ranijim pravomoćnim presudama isplate plaće i uplate doprinosa, da se vrati na posao te „obustavi i vrati prinudna naplata (povrat 150.000,00 KM)“. Odlukom Ustavnog suda broj AP-287/26od 14. maja 2026. godine odbijen je apelantov zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je tražio „povratak na rad“.

3. Apelant je 15. jula 2026. godine podnio zahtjev za privremenu mjeru bez preciziranja sadržaja mjere. Apelant je 27. jula 2026. godine ponovo podnio zahtjev za privremenu mjeru precizirajući da traži da se privremeno obustavi bilo kakvo postupanje, provođenje ili izvršenje Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 437872 23 Rs 3 od 15. novembra 2023. godine, te da se naloži Sudskoj policiji FBiH da do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji privremeno uredi apelantov radnopravni status u skladu s kontinuitetom radnog odnosa (isplata naknade plaće sa zakonskim zateznim kamatama i osiguranje prava na liječenje s obzirom na nezaključeno bolovanje i na hitan rizični operativni zahvat). Apelant je 16. septembra 2026. godine ponovo podnio zahtjev za privremenu mjeru kojom je tražio da se naloži Sudskoj policiji FBiH da hitno uspostavi njegov radnopravni i zdravstveni status, te omogući privremeno zdravstveno osiguranje i isplata privremene akontacije radi pokrivanja troškova liječenja, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.

4. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Rs 437872 23 Rs 3 od 15. novembra 2023. godine poništena su kao nezakonita precizirana rješenja Federacije Bosne i Hercegovine – Sudska policija Federacije Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Sarajevu (u daljnjem tekstu: tužena) i obavezana je tužena da apelantu uspostavi radnopravni status za period od 1. juna 2014. godine do 26. marta 2015. godine te da mu za taj period isplati naknadu plaće i uplati doprinose. Odbijen je apelantov tužbeni zahtjev za vraćanje na posao za period počevši od 27. marta 2015. godine, naknadu plaće i uplatu doprinosa za period od 27. marta 2015. godine do 31. maja 2023. godine te troškove putovanja privatnim automobilom. Odbačena je apelantova tužba u pogledu zahtjeva za uplatu poreza na dohodak i isplatu regresa. Rješenjem Općinskog suda od 7. februara 2024. godine odbijen je apelantov prijedlog za dopunu prvostepene presude.

5. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 437872 24 Rsž 5 od 4. juna 2024. godine odbijene su žalbe i potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda. Rješenjem Kantonalnog suda od 15. jula 2025. godine potvrđeno je prvostepeno rješenje kojim je odbijen apelantov zahtjev za ponavljanje postupka okončanog presudom Općinskog suda od 15. novembra 2023. godine.

6. Presudom Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 437872 25 Rev 3 od 23. decembra 2025. godine odbijene su revizije apelanta i tužene izjavljene protiv presude Kantonalnog suda, odbačena apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda od 15. jula 2025. godine te odbačena apelantova dopuna revizije kao neblagovremena.

7. U postupku je utvrđeno da je apelantu 26. marta 2015. godine prestao radni odnos po sili zakona zbog navršenih 40 godina staža osiguranja i da je 8. oktobra 2022. godine navršio 65 godina života, pa bi vraćanje apelanta na posao predstavljalo kršenje odredbi Zakona o sudskoj policiji FBiH i Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH. Tužba je odbačena u preciziranom dijelu zbog postojanja negativnih procesnih pretpostavki, a zahtjev za naknadu troškova putovanja odbijen zbog nedokazanosti.

8. Apelant navodi da su mu osporenom odlukom prekršena prava iz člana II/3.a), b), d), e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2, 3, 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te „pravo na zdravstveno liječenje“ i „pravo da ne bude potčinjen“. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju, proizvoljnoj ocjeni dokaza i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Apelant smatra da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru zbog postojanja nenadoknadive štete, teške finansijske situacije i ugroženosti njegovog zdravlja, te potrebe za hitnim medicinskim zahvatima. Kao prilog zahtjevu za privremenu mjeru apelant je dostavio porezno uvjerenje da u periodu od 2014. do 2022. godine nije ostvario oporeziva primanja kao dokaz da nije provedena presuda Općinskog suda i da je devet godina lišen finansijskih sredstava, te je dostavio medicinsku dokumentaciju.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

12. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentirane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavni sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu, Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“, što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine). Stoga zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravomoćne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.

13. U pogledu zahtjeva za privremenu mjeru kojim se traži privremena obustava postupanja, provođenja ili izvršenja presude Općinskog suda i nalaganja Sudskoj policiji Federacije Bosne i Hercegovine da privremeno uredi apelantov radnopravni status, uz isplatu naknade plaće i osiguranje prava na liječenje, Ustavni sud primjećuje da apelant ukazuje na tešku finansijsku situaciju i zdravstvene probleme. Međutim, navedene tvrdnje same po sebi ne mogu biti dovoljan osnov za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere. Prema tome, Ustavni sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

14. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.

15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.

16. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-287/26 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio