Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1887/24 (P. O.)
Odluka donesena 20. 10. 2026.
- Postupak upisa u sudski registar
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1887/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-1887/24, rješavajući apelaciju koju je podnio Pero Ostojić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Pero Ostojić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 019256 24 Uvp od 7. marta 2024. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Pero Ostojić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 28. aprila 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 019256 24 Uvp od 7. marta 2024. godine.
2. Apelant je 5. juna 2014. godine podnio Službi za gospodarstvo Općine Čitluk (u daljnjem tekstu: Služba) zahtjev za brisanje po službenoj dužnosti samostalne zanatske radnje „AUTOPRAONICA KOKA“ (u daljnjem tekstu: zanatska radnja) iz odgovarajućeg registra.
3. Rješenjem Službe od 15. januara 2021. godine utvrđen je po sili zakona prestanak zanatske radnje sa danom 27. novembar 2008. godine, te je odlučeno da će se trajna odjava evidentirati u registru samostalnih obrtničkih radnji koji vodi ova Služba. Rješenjem Ministarstva gospodarstva Hercegovačko - neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) od 22. februara 2021. godine odbijena je apelantova žalba kao neosnovana.
4. U obrazloženju drugostepenog rješenja, Ministarstvo je navelo da je apelant postavljeni zahtjev zasnivao na tvrdnji da je zanatska radnja prestala sa radom prije 2000. godine i da je stoga trebala biti brisana iz registra po službenoj dužnosti. Ministarstvo je istaklo da je zahtjev podnesen u vrijeme važenja Zakona o obrtu Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Zakon o obrtu HNK) iz 2008. godine. U vezi s tim, navelo je da je odredbom člana 37. Zakona o obrtu HNK propisano, između ostalog, da obrt prestaje po sili zakona ako obrtnik ne uskladi svoje poslovanje u roku iz člana 71. navedenog zakona. Pri tome, ukazao je da je odredbom člana 71. tog zakona propisano da obrtnici kojima je odobreno obavljanje samostalne djelatnosti prema ranijim propisima, uskladiti će svoje poslovanje u skladu sa odredbama ovog zakona u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu zakona. Ministarstvo je ukazalo da je Zakon o obrtu HNK stupio na snagu 27. maja 2008. godine, pa je rok za usklađivanje poslovanja bio do 27. novembra 2008. godine. Imajući u vidu navedeno, Ministarstvo je zaključilo da je Služba pravilno primijenila materijalno pravo, te da u konkretnom slučaju nije mogla primijeniti propis koji je bio van snage u vrijeme pokretanja ovog postupka.
5. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 20. novembra 2023. godine odbijena je apelantova tužba kao neosnovana. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je odredbom člana 36. Zakona o obrtu HNK propisano, između ostalog, da obrt prestaje odjavom ili po sili zakona, te je u vezi s tim citirao i odredbe čl. 37. i 71. navedenog zakona. Pri tome, sud je ukazao da apelant nije uskladio poslovanje zanatske radnje do 27. novembra 2008. godine tj. u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu Zakona o obrtu HNK, te da su stoga organi uprave pravilno utvrdili prestanak obrta po sili zakona zaključno sa tim datumom.
6. Presudom Vrhovnog suda od 7. marta 2024. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je ponovio činjenična i pravna utvrđenja prvostepenog suda i organā uprave, te je ukazao da je pravilno utvrđeno da je zanatska radnja prestala sa radom istekom zakonom propisanog roka. Osim toga, naveo je da se apelant neosnovano pozivao da se (odlučujući o njegovom zahtjevu od 5. juna 2014. godine) trebao primijeniti federalni zakon tj. Zakon o obrtu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o obrtu FBiH) iz 2002. godine. U vezi s tim, ukazao je da je navedeni zakon prestao važiti donošenjem Zakona o obrtu i srodnim djelatnostima Federacije Bosne i Hercegovine iz 2009. godine, tako da navedeni zakoni ni na koji način nije mogao biti primijenjen.
7. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, ističe da su pogrešno primijenjeni relevantni propisi, odnosno da se u konkretnoj situaciji trebao primijeniti Zakon o obrtu FBiH iz 2002. godine. Naime, ukazuje da je u članu 34. tog zakona propisano da obrt prestaje po sili zakona ako obrtnik ne uskladi svoje poslovanje u roku od jedne godine od stupanja na snagu tog zakona. Pri tome, smatra da bi njegova obrtnička radnja trebala biti brisana 2003. godine, a ne 2008. godine kako je odlučeno u konkretnom slučaju. Osim toga, apelant smatra da je u konkretnom postupku povrijeđeno pravo na procesnu ravnopravnost, pravo na suđenje u razumnom roku, kao i „pravo na pristup sudu“ zbog dužine trajanja postupka.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
10. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
11. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Kada je u pitanju građanski aspekt člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) naglašava da za primjenjivost „građanskog“ aspekta mora postojati spor o „pravu“ za koje se može reći da je, bar na dokazivim osnovama, priznato u domaćem pravu, bez obzira na to je li to pravo zaštićeno Evropskom konvencijom. Spor mora biti stvaran i ozbiljan, može se odnositi ne samo na stvarno postojanje prava već i na njegov opseg i način njegovog ostvarivanja i, konačno, rezultat postupka mora biti izravno odlučujući za pravo o kojem je riječ jer samo slabe veze ili neizvjesne posljedice nisu dovoljne za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Károly Nagy protiv Mađarske, presuda od 14. septembra 2017. godine, predstavka broj 56665/09, tačka 60. s daljnjim referencama).
12. Naime, Ustavni sud podsjeća da da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta ukazao da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče utvrđivanja građanskih prava, te je zaključio da je sudski registar ustvari registar podataka i da se u takvom postupku ne odlučuje o stjecanju ili gubitku prava učesnika, zbog čega član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije nisu primjenjivi na taj postupak (vidi npr. Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-1455/12 od 17. juna 2015. godine, AP-2992/22 od 18. oktobra 2022. godine, AP-1005/25 od 19. februara 2026. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud smatra da se njegova dosadašnja praksa primjenjiva i na apelantov predmet. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom postupku odlučivalo o ispunjenosti uvjeta za brisanje upisa iz registra zanatskih radnji. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da su organi uprave i redovni sudovi, razmatrajući apelantov zahtjev za brisanje, utvrdili po sili zakona prestanak zanatske radnje sa danom 27. novembar 2008. godine zbog toga što apelant nije blagovremeno uskladio poslovanje u skladu sa relevantnim odredbama važećeg Zakonom o obrtu HNK. Ustavni sud zapaža da se u ovom postupku nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama, niti iz apelacionih navoda proizlazi da je navedeno odlučenje bilo izravno odlučujuće za utvrđenje njegovih građanskih prava i obaveza (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-98/08 od 14. februara 2008. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na konkretni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju, pa slijedi da su i navodi o povredi prava na suđenje u razumnom roku i drugim segmentima prava na pravično suđenje, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, npr. Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-4032/23 od 19. juna 2024. godine, tačka 23. i AP-4835/19 od 12. januara 2021. godine, tačka 17., dostupne na www.ustavnisud.ba).
14. Također, Ustavni sud ukazuje da se u navedenom postupku, u kojem se odlučivalo da li su ispunjeni uvjeti za prestanak i brisanje zanatske radnje iz registra, nije odlučivalo niti o apelantovim imovinskim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Slijedom toga, Ustavni sud zaključuje da su i apelantovi navodi o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman