Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3143/26 (M. K.)
Odluka donesena 20. 10. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3143/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
20. 10. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-3143/26, rješavajući zahtjev Milivoja Kolakovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Milivoja Kolakovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Milivoje Kolaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Milića podnio je 19. augusta 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 92 0 I 059048 26 Gž od 10. jula 2026. godine i Rješenja Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 92 0 I 059048 25 I 5 od 15. aprila 2026. godine i 11. marta 2026. godine. Apelant je podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio „obustavu izvršenja određenog Rješenjem Osnovnog suda broj 92 0 I 059048 25 I 5 od 15. aprila 2026. godine, potvrđenog Rješenjem Okružnog suda broj 92 0 I 059048 26 Gž od 10. jula 2026. godine“, do okončanja postupka po apelaciji.
2. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj 92 0 I 059048 21 I od 19. maja 2021. godine dozvoljeno je izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave – mjenice preciziranog serijskog broja. Mjenicu je izdao apelant za osiguranje njegovog dugovanja prema „Raiffeisen Bank“ Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) u iznosu od 27.184,17 KM. S obzirom na to da apelant nije izmirivao dugovanje, izvršenje je određeno na njegovim pokretnim stvarima. Zbog neuspješnog izvršenja na pokretnim stvarima Osnovni sud je Rješenjem broj 92 0 I 059048 22 I 2 od 30. septembra 2022. godine odredio izvršenje na apelantovoj plaći koju je primao kod poslodavca na računu kod označene banke. Banka je djelimično postupila po rješenju te je tražiocu izvršenja isplaćen iznos od 170,06 KM.
3. Kako nakon te isplate nije više bilo isplata, na prijedlog tražioca izvršenja Osnovni sud je, na osnovu člana 8. Zakona o izvršenom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), Rješenjem broj 92 0 I 059048 25 I 5 od 11. marta 2026. godine odredio da se izvršenje provede na apelantovim preciziranim nekretninama i ½ novčanog boračkog dodatka koji apelant prima od Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio prigovor.
4. Rješenjem Osnovnog suda broj 92 0 I 059048 25 I 5 od 15. aprila 2026. godine apelantov prigovor je odbijen i prvostepeno rješenje potvrđeno. U obrazloženju je navedeno da je apelantov prigovor neosnovan jer nije zasnovan ni na jednom razlogu iz člana 47. ZIP-a na osnovu kojeg se prigovor može podnijeti. Navedeno je i da apelantov navod da je nekretnina na kojoj je određeno izvršenje jedina nekretnina koju ima i u kojoj živi nije zasnovan ni na jednom dokazu.
5. Rješenjem Okružnog suda broj 92 0 I 059048 26 Gž od 10. jula 2026. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno je rješenje od 15. aprila 2026. godine. Okružni sud je naveo da je, suprotno apelantovim žalbenim navodima, pravilan zaključak prvostepenog suda da se izvršenje može provesti na jednom ili više predmeta izvršenja ako je to potrebno, s obzirom na to da je takva mogućnost propisana članom 8. ZIP-a. Navedeno je i da je nesporno da izvršni postupak traje od 2021. godine i da tražilac izvršenja nije namirio svoje potraživanje na pokretnim stvarima niti na apelantovim novčanim primanjima, te da je jedino ostala mogućnost da se, s ciljem uspostavljanja pravične ravnoteže između apelantovog prava i tražioca izvršenja, izvršenje provede onako kako je to određeno osporenim rješenjem.
6. Apelant je 24. aprila 2026. godine zatražio da Osnovni sud odredi odlaganje izvršenja do donošenja odluke o apelantovoj žalbi (o kojoj je u međuvremenu odlučeno i koja je osporena ovom apelacijom), kao i dok ne postigne sporazum s tražiocem izvršenja oko načina izmirenja, pri čemu je predložio da tražiocu izvršenja mjesečno isplaćuje iznos od 200,00 KM. Međutim, osim paušalnog navoda da je prijedlog odbijen, apelant Ustavnom sudu nije dostavio adekvatne informacije o tome da li je ovaj njegov prijedlog usvojen i da li je izvršenje odloženo.
7. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni prava. Smatra da sudovi potpuno pogrešno tumače zakonske odredbe i da nisu uzeli u obzir da je kuća jedina njegova nekretnina u kojoj živi, da mu je to dom te da preživljava isključivo zahvaljujući boračkom dodatku koji prima s obzirom na to da je dobio otkaz na poslu. Navodi i da je bolestan, te izražava spremnost da dugovanje otplaćuje u mjesečnim ratama po 200,00 KM. Zbog navedenih razloga traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će obustaviti izvršenje određeno Rješenjem Osnovnog suda broj 92 0 I 059048 25 I 5 od 15. aprila 2026. godine, potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 92 0 I 059048 26 Gž od 10. jula 2026. godine, do okončanja postupka po apelaciji.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
10. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“, što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1021/26 od 2. jula 2026. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravomoćne presude mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.
12. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant kao razloge za donošenje privremene mjere navodi da živi samo od boračkog dodatka, da je bolestan, da je kuća na kojoj treba da bude provedeno izvršenje jedina nekretnina koju posjeduje i da je to njegov dom. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant nije dostavio dokaze da je njegov prijedlog za način otplate dugovanja službeno odbijen niti da li je pokrenuto provođenje osporenih rješenja ili je redovni sud odgodio njihovo izvršenje do postizanja dogovora apelanta i tražioca izvršenja. Prema tome, Ustavni sud smatra da u nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman