Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2811/26 (A. W.)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2811/26

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-2811/26, rješavajući apelaciju koju je podnijela Alma Wikert, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Alma Wikert zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 71 0 K 451099 25 Kps, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Alma Wikert iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 23. jula 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 71 0 K 451099 25 Kps protiv optuženog B. W. Također, apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio nadležnim organima da hitno postupaju u skladu sa zakonom, te odrede pritvor optuženom B. W., kako bi se spriječilo dalje pogoršanje zdravstvenog stanja apelanticinog djeteta sa teškim invaliditetom i sačuvali njegovi interesi do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji.

2. Apelantica je bila u bračnoj zajednici sa B. W., u kojoj je rođeno dvoje zajedničke djece. Nakon prekida zajednice života i razvoda braka, pravosnažnom presudom Osnovnog suda djeca su povjerena apelantici na zaštitu i vaspitanje, dok je bivšem partneru određena obaveza plaćanja mjesečnog izdržavanja. Budući da je bivši apelanticin bračni partner B. W. izbjegavao davanje izdržavanja za djecu, Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci je, po prijavi apelantice, podiglo optužnicu protiv njega zbog dva krivična djela Izbjegavanje davanja izdržavanja. Navedena optužnica je potvrđena, te se pred Osnovnim sudom vodi krivični postupak pod brojem 71 0 K 451099 25 Kps.

3. Apelantica smatra da su joj zbog dužine trajanja krivičnog postupka protiv njenog bivšeg bračnog partnera povrijeđena pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa članom 6. Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica navodi da sud i tužilaštvo odugovlače postupak, ne preduzimaju efikasne radnje na obezbjeđenju prisustva optuženog koji boravi u inostranstvu, te osporava procesne odluke donesene po njenim zahtjevima za izuzeće i delegaciju nadležnosti. Apelantica zahtijeva i donošenje privremene mjere kojom bi se naložilo hitno postupanje nadležnih organa i određivanje mjere pritvora prema optuženom.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

5. Ustavni sud zapaža da se suština apelacionih navoda odnosi na prigovor dužine trajanja krivičnog postupka protiv njenog bivšeg bračnog partnera, u smislu povrede prava na suđenje u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije navedenih odredaba, odnosno uživa li apelantica zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaje pravo svakom pojedincu na procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega.

6. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom krivičnom postupku odlučuje o osnovanosti krivične optužbe protiv trećeg lica – bivšeg apelanticinog partnera, te da se apelantica ne žali na postupak u kojem se odlučuje o njenoj krivici, već ima status zakonske zastupnice oštećene djece.

7. Prema dosljednoj praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, član 6. Evropske konvencije u svom krivičnopravnom aspektu nudi pravo na zaštitu isključivo licu protiv koga se utvrđuje osnovanost krivične optužbe. Samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» povrede prava na pravično suđenje u smislu člana 6. Evropske konvencije u krivičnom postupku. Obrnuto tumačenje, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak u krivičnim stvarima garantovalo oštećenom ili licu koje traži krivično gonjenje i kažnjavanje trećih lica, prevazilazilo bi doseg i jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-19/02 od 17. marta 2004. godine, AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine i AP-597/19 od 19. septembra 2019. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog jasno proizlazi da pravo na pravično suđenje ne obuhvata pravo na krivično gonjenje ili suđenje trećim licima u određenom roku, te da član 6. stav

1. Evropske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na suđenje u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Osim toga, u odnosu na navode o povredi drugih ustavnih prava, Ustavni sud zaključuje da su i ti navodi, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2811/26 (A. W.) | Sudska praksa | Aktio