Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2977/26 („HR Outsourcing Kadrovske usluge, Agencija za privremeno zapošljavanje“ d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2977/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-2977/26, rješavajući zahtjev „HR Outsourcing Kadrovske usluge, Agencija za privremeno zapošljavanije“ d.o.o. Sarajevo za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev „HR Outsourcing Kadrovske usluge, Agencija za privremeno zapošljavanje“ d.o.o. Sarajevo za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. „HR Outsourcing Kadrovske usluge, Agencija za privremeno zapošljavanje“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), koji zastupa Advokatsko društvo „Karšić“ d.o.o. iz Sarajeva, podnio je 7. augusta 2026. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Pr 1129047 26 Pžp od 10. juna 2026. godine i Rješenja Općinskog suda (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Pr 1129047 24 Pp od 26. januara 2026. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere.

2. Rješenjem Općinskog suda, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda, apelant kao PDV obveznik indirektnih poreza proglašen je odgovornim da nije postupio u skladu sa članom 32. stav 6. i članom 38. Zakona o PDV-u, gdje je kontrolom utvrđena obaveza PDV-a u iznosu od 935. 988,00 KM, što je utvrđeno i konstatirano zapisnikom od 17. maja 2024. godine. Apelantu je za prekršaj iz člana 38. u vezi sa članom 32. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i na osnovu člana 67. stav 1. tač. 3. i 5. tog zakona, a primjenom člana 19. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine, izrečena novčana kazna u iznosu od 50.000,00 KM. Apelant je obavezan da novčanu kaznu plati u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti rješenja, te je određeno da će se, u slučaju da apelant u određenom roku ne plati novčanu kaznu, naplata izvršiti u skladu sa čl. 102, 103. i 104. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine. Također, apelant je obavezan da plati troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 KM.

3. Općinski sud je naveo da iz provedenih dokaza proizlazi da se apelant bavio uslugama ustupanja radne snage i da je na osnovu toga nastala poreska obaveza, koju je prilikom kontrole utvrdila Uprava za indirektno oporezivanje RC Sarajevo, nakon čega je apelantu izdala prekršajni nalog. Općinski sud je proveo dokazni postupak, izvršio uvid u zapisnik o kontroli, upravne akte, kao i u dokaze koje je predložila odbrana, te ih doveo u međusobnu vezu. Također je Općinski sud ocijenio da ishod upravnog spora koji je apelant pokrenuo tužbom povodom „iste“ pravne stvari nije prethodno pitanje u smislu obaveznog prekida prekršajnog postupka.

4. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbijena je apelantova žalba. Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da okolnost da postoji „prethodno pravno pitanje“ zbog upravnog spora pred Sudom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) ne obavezuje sud koji vodi prekršajni postupak da taj postupak prekine. Ocijenjeno je da je prvostepeni sud u okviru svoje diskrecione ocjene pravilno zaključio da ishod upravnog spora nije prethodno pitanje u smislu obaveznog prekida prekršajnog postupka. Pojašnjeno je da prekršajna odgovornost proizlazi iz činjeničnog stanja utvrđenog u poreskoj kontroli, a ne isključivo iz konačnog ishoda upravnog spora te da postojanje paralelnog postupka ne suspendira automatski prekršajni postupak. Zatim, Kantonalni sud je naveo da je, zbog očigledne omaške prilikom sačinjavanja prvostepenog rješenja, u njegovom obrazloženju navedena materijalna dokumentacija koja ne pripada konkretnom predmetu. Međutim, ocijenjeno je i da ta dokumentacija nije bila predmet pojedinačne i međusobne ocjene dokaza jer je u ostatku obrazloženja prvostepeni sud dao dovoljne razloge iz kojih proizlazi apelantova prekršajna odgovornost.

5. Apelant navodi da su mu osporenim odlukama prekršena prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju, proizvoljnoj ocjeni dokaza i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Apelant navodi da se zbog iste pravne stvari zbog koje se vodi prekršajni postupak vodi i upravni spor pred Sudom BiH po njegovoj tužbi od 18. novembra 2024. godine. Smatra da se osporena rješenja zasnivaju na dokazima i činjenicama iz drugog predmeta bez bilo kakvog ulaženja u navode, dokaze i činjenice koje je apelant navodio tokom cijelog postupka. Ukazuje da je ključno pitanje u ovom postupku „da li je apelant uopće imao poresku obavezu koja mu je stavljena na teret.“

6. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će „privremeno odložiti izvršenje osporenih odluka do konačne odluke o ovoj apelaciji.“ U prilog tome apelant je naveo da bi izvršenjem osporenih odluka prije odlučivanja o apelaciji mogla nastupiti šteta koja bi se teško mogla otkloniti naknadnim usvajanjem apelacije. Apelant je istakao da Sud BiH još uvijek nije okončao upravni spor po njegovoj tužbi kojom je osporavao zakonitost upravnih akata Uprave za indirektno oporezivanje, odnosno pitanje koje predstavlja osnov njegove prekršajne odgovornosti. Istakao je da bi mu u slučaju izvršenja izrečene novčane kazne prije okončanja postupka pred Ustavnim sudom te usvajanja apelacije bila pričinjena šteta koja bi zahtijevala dodatne postupke radi povrata sredstava. Posebno je ukazao da izrečena novčana kazna „nije rezultat pravosnažnog i konačnog utvrđenja svih relevantnih pitanja“ koja čine temelj apelantove odgovornosti, nego postupka koji se zasniva na pravnom pitanju koje je još uvijek predmet sudske kontrole. Konačno, apelant je naveo da odlaganje izvršenja ne bi proizvelo štetu za javni interes, dok bi suprotno postupanje moglo dovesti do njegovog nesrazmjernog opterećenja.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentirane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavni sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“, što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine). Stoga zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravomoćne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.

11. Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o mogućnosti nastanka štete u slučaju izvršenja novčane kazne u biti zasnivaju na tvrdnji da još uvijek nije pravomoćno riješeno prethodno pravno pitanje od kojeg, prema njegovim navodima, zavisi njegova prekršajna odgovornost. Međutim, takvi navodi ne ukazuju na postojanje konkretnih i neposrednih okolnosti koje bi opravdale zaključak da bi izvršenjem osporenih odluka nastupile nenadoknadive štetne posljedice, već se njima osporava pravilnost i zakonitost odluka koje su predmet apelacije, što je pitanje o kojem će Ustavni sud odlučiti prilikom odlučivanja o apelaciji. Također, Ustavni sud zapaža da apelant nastanak teško otklonjive štete vezuje za mogućnost izvršenja izrečene novčane kazne prije okončanja postupka pred Ustavnim sudom. Međutim, samo plaćanje novčane kazne ne predstavlja nenadoknadivu štetu budući da bi, u slučaju eventualnog usvajanja apelacije i ukidanja osporenih odluka, plaćeni iznos mogao biti vraćen apelantu. U takvim okolnostima Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je neophodno donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da apelant nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

13. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2977/26 („HR Outsourcing Kadrovske… | Sudska praksa | Aktio