Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2166/26 (N. D. i drugi)
Odluka donesena 20. 10. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Opća zabrana diskriminacije
- Član 14. EK – zabrana diskriminacije
- Invalid
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2166/26
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-2166/26, rješavajući apelacije koje su podnijeli Nusreta Džampo i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14,47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Nusreta Džampo, Mubera Jenko, Abdulah Skender, Elvir Jašarević i Hasan Gvozden protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 926675 26 Rev od 17. marta 2026. godine;
Ajša Brbutović, Mina Mujanović, Edvina Jukanović, Emir Gazija i Midhat Brkić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 917815 26 Rev od 3. februara 2026. godine;
Alisa Ahmetagić, Ibro Dumanjić, Uma Bekrija, Amra Puhalo, Hidajeta Bukva, Jasminka Hatema i Vezira Marašević protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 930066 26 Rev od 5. marta 2026. godine;
Šemsa Aganović, Behrudin Čarković, Tajiba Dudo, Kemal Džuho i Mirjana Jurišin-Karić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 918009 26 Rev od 3. februara 2026. godine;
Munevera Hindić, Hanifa Buljubašić, Razija Hasić, Zefira Hasančević i Fahrija Bajramović-Delić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 836596 26 Rev od 17. marta 2026. godine; Sejfudin Terzić, Fikreta Kakeš, Šerif Banjić, Mirsada Mujić i Zekija Mujić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 847875 26 Rev od 3. februara 2026. godine;
Nermin Bričić, Ahmet Ibričić, Azra Kovačević, Aiša Ibrišević i Danica Kožul protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 836607 26 Rev od 18. februara 2026. godine;
Uma Babić, Majida Palata, Jadranka Ništović, Tidža Musić, Mahir Mrkonjić, Nedžib Telalović, Asim Softić, Zilka Mujčić, Amira Durmo, Amer Mandžukić, Emina Mandžukić, Zaim Karšić, Mulija Omerčević i Šaćira Abdula protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 925914 26 Rev od 5. marta 2026. godine;
Nermina Budimlija, Samir Obralija, Fata Bećar, Hajrudin Čizmović i Nermina Pehilj protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 918003 26 Rev od 26. februara 2026. godine;
Namira Koluh, Fatima Skoko, Džeka Aganović, Ifeta Kadić i Ševala Gorančić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 926518 26 Rev od 17. marta 2026. godine;
Nazif Čizmić, Sadika Oruli, Hasnija Oglačevac, Sadeta Ćemo i Avdo Aljukić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 919987 26 Rev od 12. marta 2026. godine;
Zineta Džafić, Senad Huseinbašić, Mineta Basara, Mejra Džihan i Naza Hasanić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 926820 26 Rev od 2. aprila 2026. godine;
Begzada Haračić, Pašo Sušić, Nihada Hrnjica, Hafiza Iković i Edina Mahović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 925764 26 Rev od 10. marta 2026. godine; Muniba Hodžić, Esma Suljević, Zahid Gadžun, Senida Hadžihalilović rođ. Mulaosmanović i Sabiha Ćosić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 923823 26 Rev od 31. marta 2026. godine;
Hanka Burgić, Osman Burgić, Mustafa Bleković, Hajrija Čajić i Sead Čajić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 796075 26 Rev od 12. marta 2026. godine;
Hasnija Tabaković, Nejla Krajišnik, Ševko Rogo, Zehra Kurspahić i Safet Ahmetović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 940796 26 Rev od 31. marta 2026. godine;
Ivan Čović, Ivan Zelenika, Ana Lovrić, Ljubica Zovko i Jasminko Zovko protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 899563 26 Rev od 31. marta 2026. godine;
Fatima Mujagić, Osmo Smajić, Mediha Puzić, Razija Mušić i Ljupko Putica protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 864014 26 Rev od 16. aprila 2026. godine;
Refik Alibegović, Razija Hasagić, Ismet Lukavačkić, Šefka Pindžić i Mustafa Softić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 816224 26 Rev od 12. maja 2026. godine;
Eska Hodžić, Elvira Mladenović, Hajriz Džinić, Jasmina Botić i Sedik Begić protiv Presude Vrhovog suda Federacije BiH broj 65 0 P 940789 26 Rev od 19. maja 2026. godine;
Razija Dadanović, Eslada Dedović, Huso Grahić, Irfan Merzić, Elfida Merzić, Samka Omerović, Šaban Pidro, Ibrahim Šehović, Zenajida Kalčo i Samija Hajdarović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 923300 26 Rev od 12. maja 2026. godine; Osman Fatmić, Ahmo Hevešević, Lutvija Kujundžić, Amira Gluhić i Almasa Ramić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 836035 26 Rev od 3. februara 2026. godine i
Halida Mujkanović, Vezir Svraka, Sadika Svraka, Elvir Ljuca i Merka Pondro protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 926528 26 Rev od 25. februara 2026. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Apelanti koji su navedeni u izreci ove odluke podnijeli su, posredstvom ovlaštenih punomoćnika Zajedničke advokatske kancelarije Bekira Gavrankapetanovića, Damira Koldže, Emira Kukića, Džemile Gavrankapetanović, Bekira B. Gavrankapetanovića i Farisa Koldže iz Sarajeva, apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presudâ Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), kako slijedi:
Red. br.Broj apelacije
Osporena odluka
1. AP-2166/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 926675 26 Rev od 17. marta 2026. godine
2. AP-2180/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 917815 26 Rev od 3. februara 2026. godine
3. AP-2206/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 930066 26 Rev od 5. marta 2026. godine
4. AP-2207/26Presude Vrhovnog suda broj 65 0 P 918009 26 Rev od 3. februara 2026. godine
5. AP-2208/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 836596 26 Rev od 17. marta 2026. godine
6. AP-2209/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 847875 26 Rev od 3. februara 2026. godine
7. AP-2210/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 836607 26 Rev od 18. februara 2026. godine
8. AP-2211/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 925914 26 Rev od 5. marta 2026. godine
9. AP-2242/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 918003 26 Rev od 26. februara 2026. godine
10. AP-2403/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 926518 26 Rev od 17. marta 2026. godine
11. AP-2404/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 919987 26 Rev od 12. marta 2026. godine
12. AP-2405/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 926820 26 Rev od 2. aprila 2026. godine
13. AP-2406/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 92574 26 Rev od 10. marta 2026. godine
14. AP-2508/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 923823 26 Rev od 31. marta 2026. godine
15. AP-2509/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 796075 26 Rev od 12. marta 2026. godine
16. AP-2510/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 940796 26 Rev od 31. marta 2026. godine
17. AP-2511/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 899563 26 Rev od 31. marta 2026. godine
18. AP-2901/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 864014 26 Rev od 16. aprila 2026. godine
19. AP-2921/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 862224 26 Rev od 12. maja 2026. godine
20. AP-2934/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 940789 26 Rev od 19. maja 2026. godine
21. AP-2944/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 923300 26 Rev od 12. maja 2026. godine
22. AP-2945/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 836035 26 Rev od 3. februara 2026. godine
23. AP-2946/26Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 926528 26 Rev od 25. februara 2026. godine
Spajanje predmeta
2. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2166/26.
Činjenice
3. U postupcima, koji su okončani osporenim odlukama Vrhovnog suda, odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojima su tražili da se utvrdi da je tužena (Federacija BiH) povrijedila njihovo pravo na jednako postupanje, neposredno ih diskriminišući donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom (u daljnjem tekstu: Zakon o osnovama socijalne zaštite), čime su apelanti izvedeni iz stečenog prava na invalidninu. Odbijeni su kao neosnovani tužbeni zahtjevi apelanata kojim su tražili da im tužena na ime neisplaćenih ličnih invalidnina isplati novčane iznose, navedene u izrekama prvostepenih presuda.
4. U obrazloženju osporenih odluka, Vrhovni sud je naveo da je u postupcima pred nižestepenim sudovima utvrđeno da su apelanti mirnodopski invalidi. Takođe, utvrđeno je da je apelantima rješenjima nadležnih Centara za socijalni rad bilo priznato pravo na ličnu invalidninu, te da im je to pravo prestalo stupanjem na snagu izmijenjenog člana 18.b Zakona o osnovama socijalne zaštite. Zatim, Vrhovni sud je ukazao da je navedenim izmjenama svim licima s invaliditetom od 100% i 90%, bez obzira na to da li pripadaju skupinama mirnodopskih invalida ili civilnim žrtvama rata, priznato pravo na ličnu invalidninu. Takođe, ukazao je da mirnodopskim invalidima s oštećenjem ispod 90% nije priznato pravo na ličnu invalidninu, dok je civilnim žrtvama rata s oštećenjem organizma od 60 do 80% to pravo priznato. U vezi s tim, istakao je da različiti tretmani mirnodopskih invalida i civilnih žrtava rata u odnosu na propisivanje naknada nije dovoljan dokaz da su apelanti u odnosu na uporednu grupu stavljeni u neravnopravan položaj. Naime, istakao je da iz zakonodavstva tužene proizlazi da mirnodopski invalidi, osim prava na ličnu invalidninu, uživaju druga prava koja su propisana Zakonom o osnovama socijalne zaštite, a da su Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji detaljno propisani različiti vidovi pomoći za mirnodopske invalide s procentom invalidnosti ispod 90% s ciljem omogućavanja učestvovanja na tržištu rada. Pri tome, istakao je da se materijalna podrška mirnodopskim invalidima smatra socijalnom pomoći i zasniva se na načelu solidarnosti, a za civilne žrtve rata, osim socijalne pomoći, smatra se reparacijom države, tj. vraćanjem moralnog duga. Konačno, Vrhovni sud je u prilog svojim tvrdnjama ukazao na Odluku o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj U-11/22 od 14. jula 2022. godine. Navedenom odlukom utvrđeno je da su izmjene člana 18.b Zakona o osnovama socijalne zaštite u skladu sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je zaključio da apelanti nisu učinili vjerovatnim da su diskriminisani u smislu člana 15. stav (1) Zakona o zabrani diskriminacije.
Apelacioni navodi
5. U svim navedenim apelacijama, apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i kršenje opšte zabrane diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, te povredu člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističu da postoji diskriminacija lica s invaliditetom po osnovu uzroka nastanka invaliditeta u pogledu obima i iznosa ostvarenih prava. Apelanti su podnijeli zahtjev za nadoknadu troškova sastava apelacija.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
8. Ustavni sud ukazuje da se navodi o povredi ustavnih prava odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
9. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju osporenih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Osim toga, Ustavni sud ne zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na štetu apelanata. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. U pogledu navoda apelanata kojima ukazuju na diskriminaciju, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud odlučio o identičnim tvrdnjama apelanata u svojim odlukama, te da ih je, pozivajući se na odluku Ustavnog suda, ocijenio neosnovanim. S druge strane, apelanti nisu dostavili bilo kakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerovatnim da su u navedenim postupcima diskriminisani, niti to proizlazi iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim takođe nije utvrdio kršenje ustavnih prava (vidi Ustavni sud, AP-4071/23 od 23. januara 2026. godine i AP-569/24 od 16. aprila 2026. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
10. Apelanti takođe smatraju da su osporenim odlukama povrijeđena njihova prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da pozivanje na član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud neće posebno ispitivati, jer se u situaciji kada je Ustavni sud utvrdio da su osporene odluke u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, kao i da ne pokreću pitanja kršenja prava na imovinu i zabrane diskriminacije, ne može dovesti u pitanje povreda navedene ustavne odredbe (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-
1791/22 od 18. oktobra 2022. godine, tačka 31., dostupna na www.ustavnisud.ba).
11. U pogledu zahtjeva apelanata da im Ustavni sud dosudi troškove sastavljanja apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije.
12. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman