Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-974/26 (N. K.)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-974/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-974/26, rješavajući zahtjev Nedžmije Kukričar za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Nedžmije Kukričar za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Nedžmija Kukričar (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Istočnog Sarajeva, podnijela je 14. marta 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 92 0 K 064438 25 Kž od 23. decembra 2025. godine i presude Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 92 0 K 064438 23 K od 12. maja 2025. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se „odložilo izvršenje presude Osnovnog suda broj 92 0 K 064438 23 K od 12. maja 2025. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda“ o apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda broj 92 0 K 064438 23 K od 12. maja 2025. godine (u daljnjem tekstu: prvostepena presuda) apelantica je oglašena krivom da je počinila krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 402. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske. Za navedeno krivično djelo, apelantici je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 KM, koju je dužna platiti u roku od 90 dana od dana pravosnažnosti presude. Određeno je da ukoliko apelantica ne plati navedenu novčanu kaznu u ostavljenom roku, sud će odrediti njeno izvršenje prinudnim putem u postupku koji je propisan zakonom. Ako novčana kazna putem prinudnog izvršenja ne bude naplaćena u roku od jedne godine, sud će donijeti odluku o zamjeni novčane kazne kaznom zatvora na način da će svakih 100,00 KM zamijeniti jednim danom zatvora. Presudom je, također, apelantica obavezana i na plaćanje troškova krivičnog postupka u iznosu od 4.596,00 KM u roku od 90 dana po pravosnažnosti presude. Nakon provedenog dokaznog postupka, Osnovni sud je utvrdio van razumne sumnje da je apelantica krivično djelo učinila na način da je kritične prilike upravljala motornim vozilom i skrivila saobraćajnu nezgodu nastalu izazivanjem opasne situacije i propusta na štetu oštećene I. V. Zaključeno je da je apelantica krivično djelo izvršila sa svjesnim nehatom.

3. Presudom Okružnog suda broj 92 0 K 064438 25 Kž od 23. decembra 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina žalba izjavljena protiv prvostepene presude. U obrazloženju presude je navedeno da je Osnovni sud u prvostepenoj presudi dao jasne razloge zašto prihvata iskaze saslušanih svjedoka i vještaka, kao i materijalne dokaze te zašto nije prihvatio određene dokaze. Stoga su ocijenjeni neosnovanim apelanticini žalbeni prigovori da je prvostepena presuda nerazumljiva, kontradiktorna i da ne sadrži potpune razloge o odlučnim činjenicama. Pri tome je Okružni sud naveo da nije cijenio apelanticine žalbene prigovore kojima pobija prvostepenu presudu u dijelu odluke o troškovima postupka, pozivajući se na loše imovno stanje i dostavljajući nove dokaze (rješenje o penzionisanju apelantice od 17. aprila 2025. godine i rješenje o penzionisanju M. K. od 27. jula 2023. godine) s obzirom da odluku o troškovima postupka zbog lošeg imovnog stanja donosi sudija prvostepenog suda.

4. Apelantica smatra da su joj osporenim presudama prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također ukazuje i na kršenje člana 13. Evropske konvencije i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Negira da je počinila krivično djelo i da je dokazni postupak proveden uz proizvoljnu primjenu prava, ukazujući pritom na kršenje prava na odbranu i jednakost, prava na obrazloženu sudsku odluku, te kršenje načela pretpostavke nevinosti i in dubio pro reo, kao i da joj je uskraćeno prava pristupu sudu bez odugovlačenja jer je suđenje trajalo neprimjereno više od dvije godine. U vezi sa odlukom o troškovima krivičnog postupka, apelantica je istakla da je „besmisleno napisati“ u osporenoj drugostepenoj presudi da o tome odlučuje samo sudija prvostepenog suda. Navode o diskriminaciji na nacionalnoj osnovi (zbog imena) apelantica je argumentirala činjenicom da je po ocu Turkinja, po majci Čehinja, udata za Srbina i živi u entitetu Republika Srpska, ali da nikada nije mogla raditi u tom entitetu jer joj „ne valja ime“.

5. U zahtjevu za donošenje privremene mjere, apelantica je navela da bi joj od izuzetnog značaja bila odgoda izvršenja osporene prvostepene presude kako zbog visine dosuđene novčane kazne, tako i troškova krivičnog postupka koji višestruko premašuju njenu penziju. U vezi s tim navodi da je Okružni sud morao u drugostepenoj presudi meritorno ispitati njen navod koji se odnosio na odluku o troškovima postupka. Pri tome ja navela i da se nije, u skladu sa članom 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda, obraćala redovnom sudu za odgađanje izvršenja odluke, smatrajući da bi „rezultat bio isti kao i sa presudom koja je rezultat montiranog procesa u kojem je morala biti okrivljena iako su sve činjenice i dokazi govorili suprotno“.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud zapaža da je apelantica u zahtjevu za privremenu mjeru ukazala na razloge koji se zapravo tiču merituma predmeta o kojima Ustavni sud ne može odlučivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o apelaciji. U takvim okolnostima Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila razloge niti dokaze koji bi ukazivale da je neophodno donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da apelantica nije dokazala da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere.

10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-974/26 (N. K.) | Sudska praksa | Aktio