Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3293/26 (BIC d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3293/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-3293/26, rješavajući zahtjev BIC d.o.o. Sarajevo za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev BIC d.o.o. Sarajevo za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. BIC d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), koji zastupa Tarik Potogija, advokat iz Sarajeva, podnio je 10. septembra 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Pr 1148439 26 Pžpr od 26. augusta 2026. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Pr 1148439 25 Pžp od 8. juna 2026. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje osporene odluke Kantonalnog suda do donošenja odluke o apelaciji.

2. Kantonalna uprava za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: ovlašteni organ) 26. decembra 2024. godine, na osnovu čl. 54, 55. i 56. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima), apelantu je izdala prekršajni nalog zbog počinjenja prekršaja iz člana 24. stav (4) u vezi sa članom 12. stav (1) Zakona o zapošljavanju stranaca. Apelant je obavezan da plati novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 KM. Apelant je Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnio zahtjev za sudsko odlučivanje o tom prekršajnom nalogu.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Pr 1148439 25 Pr od 3. marta 2026. godine obustavljen je prekršajni postupak protiv apelanta jer nije dokazano da je apelant počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Pr 1148439 25 Pžp od 8. marta 2026. godine uvažena je žalba ovlaštenog organa, prvostepeno rješenje je ukinuto i određeno je održavanje usmenog pretresa pred drugostepenim sudom.

5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Pr 1148439 26 Pžpr od 26. augusta 2026. godine određeno je da precizirani prekršajni nalog ovlaštenog organa koji je izdat apelantu zbog počinjenog prekršaja iz člana 24. stav (1) tačka c) u vezi sa članom 12. stav (1) Zakona o zapošljavanju stranaca postaje konačan i izvršan s danom 26. august 2026. godine. Apelant je obavezan da plati troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 KM u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja naveo da se na usmeni pretres pred tim sudom 19. augusta 2026. godine nije odazvao apelantov predstavnik, te da je apelantov branilac izjavio da su pokušali kontaktirati apelantovog ovlaštenog predstavnika, ali da im se on nije javio. Imajući to u vidu, Kantonalni sud je usmeni pretres odložio za 26. august 2026. godine. Dalje je navedeno da na navedeni usmeni pretres nije pristupio apelantov predstavnik, te da je njegov branilac potvrdio sadržaj podneska od 25. augusta 2026. godine kojim je apelantov branilac obavijestio Kantonalni sud da je apelantu uputio obavještenje o zakazanom usmenom pretresu. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da je odredbom člana 92. stav (2) Zakona o prekršajima propisano da će u slučaju ukidanja rješenja o prekršaju drugostepeni sud održati usmeni pretres, te da se u toj situaciji primjenjuju odredbe čl. 64–

74. navedenog zakona koje se odnose na usmeni pretres. Kantonalni sud je ukazao da je odredbom člana 66. tačka (1) Zakona o prekršajima propisano da će se u odnosu na okrivljenog koji se ne pojavi na dan i u vrijeme određeno za usmeni pretres smatrati da je prihvatio odgovornost propuštanjem, te će prekršajni nalog postati konačan i izvršan s danom kada je usmeni pretres trebao održati. S obzirom na to da se apelantov predstavnik u dva navrata nije pojavio na dan i u vrijeme određeno za usmeni pretres, Kantonalni sud je, shodno odredbi člana 66. tačka (1) Zakona o prekršajima, odlučio kao u izreci rješenja.

6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant se pozvao na kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. U suštini, apelant smatra da je Kantonalni sud, umjesto da izvrši svoju zakonsku obavezu iz člana 65. stav (3) Zakona o prekršajima, te da ga pozove na usmeni pretres, navedenu obavezu usmeno prebacio na branioca. Međutim, kako dalje ističe, branilac nije organ dostave niti dopis advokata upućen klijentu može zamijeniti sudski poziv. Samim tim, kako apelant tvrdi, navedeni dopis ne može proizvesti zakonsku fikciju iz člana 66. tačka (1) Zakona o prekršajima. Ističe da su dopisi branioca upućeni apelantu šest dana prije pretresa, ali da za njih nije bilo nikakve potvrde prijema. Dalje naglašava da se prekršajni postupak bez apelantovog predstavnika nije mogao voditi niti okončati fikcijom prihvatanja odgovornosti. Smatra da je to i sud prepoznao jer je prvi put odložio pretres jer nije pristupio apelantov predstavnik. Međutim, sedam dana kasnije, sud je u identičnoj situaciji postupio suprotno i donio osporeno rješenje. Smatra da je Kantonalni sud bio u obavezi da meritorno raspravi o apelantovoj prekršajnoj odgovornosti budući da je na usmenom pretresu pred prvostepenim sudom negirao počinjenje prekršaja.

7. U vezi s prijedlogom za donošenje privremene mjere, apelant je naveo da je osporenim rješenjem prekršajni nalog postao izvršan te da je rok za plaćanje troškova 15 dana. Nakon toga, kako ističe, slijedi upis u registar novčanih kazni s posljedicama za njegovo poslovanje, tj. nemogućnost ostvarivanja niza prava dok se kazna ne plati. S obzirom na to, smatra da bi izvršenjem trpio štetu koju eventualna kasnija odluka Ustavnog suda ne bi mogla u cijelosti otkloniti, dok odgađanje izvršenja do odluke o apelaciji ne ugrožava nikakav javni interes.

8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

10. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

11. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere. Naime, razlozi koji se nude u smislu dokazivanja kršenja nekog od garantiranih ljudskih prava ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere, čak ni kada je postupak izvršenja u toku, a naročito ne predstavljaju razloge koji bi opravdavali zabranjivanje nadležnom organu pokretanja postupka izvršenja (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-4197/11 od 15. maja 2012. godine, tačka 11, dostupna na www.ustavnisud.ba).

12. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere, nego ga zasniva na navodima koji se suštinski odnose na meritum apelacije, te na tvrdnji da će se utvrđene obaveze upisati u registar novčanih kazni i proizvoditi negativne posljedice po njegovo poslovanje dok ih ne plati. Međutim, Ustavni sud smatra da te apelantove tvrdnje, same po sebi, ne mogu predstavljati dovoljan razlog za donošenje privremene mjere. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelant takvom argumentacijom u datim okolnostima nije ponudio relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3293/26 (BIC d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio