Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3374/26 (Stranka "Život" Banja Luka i drugi)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

  • Nije krivična optužba
  • Izbori
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3374/26

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-3374/26, rješavajući apelaciju političke stranke Stranka „Život“ i Bogdana Jovanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija političke stranke Stranka „Život“ i Bogdana Jovanovića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 055594 26 Iž od 9. septembra 2026. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Stranka „Život“ sa sjedištem u Banjaluci i Bogdan Jovanović iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelantica i apelant ili apelanti), koje zastupa Dejan Šinik, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 18. septembra 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 055594 26 Iž od 9. septembra 2026. godine.

2. Odlukom Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK BiH) broj 05-1-07-5-1639/26 od 27. augusta 2026. godine apelantica je oglašena odgovornom što je apelant, kandidat ispred apelantice za predsjednika Republike Srpske, putem društvenih mreža Facebook, Instagram i Ads Library, vodila plaćenu izbornu kampanju u periodu preuranjene kampanje, čime je prekršila odredbe čl. 7.1 i 16.14 stav (3) Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborni zakon BiH), pa joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 KM. Istovremeno, utvrđeno je da je i apelant, kandidat ispred apelantice, odgovoran jer je putem navedenih društvenih mreža vodio plaćenu izbornu kampanju u periodu preuranjene kampanje, čime je prekršio navedene odredbe Izbornog zakona BiH, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 KM. Apelantima je naloženo da sa navedenih društvenih mreža odmah uklone sporne objave za koje je CIK BiH izrekla novčane kazne, te da sve pristalice obavijeste da su dužni da se suzdrže od javnog oglašavanja i vođenja izborne kampanje u elektronskim, onlajn i štampanim medijima i putem društvenih mreža ili bilo kojeg oblika javnog oglašavanja kampanje prije zvaničnog početke izborne kampanje.

3. Osporenim rješenjem Suda BiH broj S1 3 Iž 055594 26 Iž od 9. septembra 2026. godine odbijena je žalba apelanata podnesena protiv odluke CIK BiH. Sud BiH je u obrazloženju naveo da je CIK BiH 29. i 30. jula 2026. godine putem e-maila primio dva prigovora (od političkih stranaka SNSD i PDP), i jednu inicijativu za pokretanje postupka 11. augusta 2026. godine koju je podnijelo Udruženje za borbu protiv korupcije TI u BiH, a koja se odnosi na objave na Facebook, Instagram i meta ads Library nalozima (dostavljen link objave na tim nalozima) u vezi sa kršenjem odredbe čl. 7.1 i 16.14 stav (3) Izbornog zakona BiH.

4. Dalje, Sud BiH je naveo da je CIK BiH proveo postupak po službenoj dužnosti u kojem je, imajući u vidu relevantne odredbe Izbornog zakona BiH, utvrdio da sporna fotografija sadrži elemente izborne kampanje. Naime, u sadržaju je izričito naveden i broj pod kojim se nalazi apelant na glasačkom listiću – broj 1 na koji način se biračima neposredno ukazuje na apelanta i način njegovog identifikovanja na glasačkom listiću, isticanjem obilježja apelantice, čime se promovisala apelantica u svrhu pridobijanja podrške birača. Naime, Sud BiH je naveo da se u okviru naslovne fotografije vizuelnog sadržaja nalazi fotografija apelanta, a u središnjem dijelu slovima istaknut naziv apelantice, dok se ispod nalazi logo. Osim toga isticanjem riječi „život“ na više svjetskih jezika, apelantica je, kombinacijom imena i fotografije kandidata, te naziva i logotipa apelantice, nesumnjivo imala cilj uticaja na birače u vrijeme kada je to zakonom zabranjeno kao preuranjena izborna kampanja. Sud BiH je naveo da apelanti neosnovano ukazuju da sporna fotografija nije nastala njihovim djelovanjem jer ta činjenica ko je izradio fotografiju ne oslobađa odgovornosti od njenog objavljivanja i zadržavanja na zvaničnom profilu, a apelanti nisu pružili dokaze da je sadržaj objave fotografije na njihovom zvaničnom profilu postavljen bez njihovog znanja. Pri tome je ukazao da je ključni moment povrede upravo objava koja sadrži elemente od uticaja na izborno opredjeljenje birača, a očit primjer te povrede je osim vremenskog aspekta i plaćena objava sa fotografijom apelanta koji je označen kao apelant sa jasnom porukom na kojem glasačkom listiću se nalazi, te činjenica da je sadržaj bio dostupan neograničenom broju korisnika društvenih mreža. Najzad, Sud BiH je ukazao da ostali žalbeni razlozi nisu posebno cijenjeni jer nisu od uticaja na zakonitost Odluke CIK BiH koju preispituje taj sud.

5. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupka pred Sudom BiH i CIK BiH, te smatraju da su oni, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naime, apelanti smatraju da u obrazloženju osporenog rješenja nije jasno i nedvosmisleno dato obrazloženje na osnovu čega su apelanti vršili preuranjenu izbornu kampanju u odnosu na identifikaciju samih apelanata na društvenim mrežama, te da su sporni sadržaj stvarno postavili oni bez obzira na izgled same sporne stranice. Pri tome, apelanti tvrde da u toku postupka ničim nije dokazano ko je postavio sporni sadržaj, kako je provjereno da se taj sadržaj nalazi na društvenim mrežama, te niko nije dao tačnu adresu (link) na osnovu kog bi se moglo provjeriti. Također, apelanti navode da je sporan nalog da se ukloni sadržaj koji je bio postavljen prije predizborne kampanje odlukom koja je donesena u trenutku kada predizborna kampanja traje, a sve iz razloga jer su propušteni rokovi za postupanje. Apelanti su istakli i da je CIK BiH prekoračio rok iz člana 6.6 stav (3) Izbornog zakona BiH za donošenje odluke po prigovoru, te da im je uskraćeno pravo na pristup sudu.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. U vezi s navodima apelanata o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) da se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Evropski sud je takav stav zauzeo u predmetu Pierre-Bloch protiv Francuske (vidi Evropski sud, Pierre-Bloch protiv Francuske, presuda od 21. oktobra 1997. godine, predstavka broj 24194/94, tač. 48–59), koji u bitnom nije mijenjao ni u novijoj praksi (vidi, npr. Evropski sud, Ravier protiv Francuske, presuda od 19. juna 2025. godine, predstavka broj 32324/22, tačka 27). Naime, Evropski sud je dosljedan stavu da sporovi vezani uz prava i obaveze koje izviru iz pasivnog biračkog prava u pravilu ne spadaju u okvire ni građanskog ni krivičnog aspekta člana 6. Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Karimov protiv Azerbejdžana, presuda od 25. septembra 2014. godine, predstavka broj 12535/06). Ustavni sud je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzimao identičan stav (vidi Ustavni sud, mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti broj AP-39/19 od 10. septembra 2019. godine s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba).

8. Međutim, Ustavni sud naglašava da se u području zaštite pasivnog biračkog prava pojedina pitanja, u zavisnosti od okolnosti konkretnog slučaja, mogu podvesti pod krivični aspekt člana 6. stav

1. Evropske konvencije. Evropski sud je ovo pitanje detaljnije elaborirao, između ostalih, i u predmetu Macovei protiv Rumunije u kojem je prvi put odlučivao o tome da li sankcije izrečene prema Zakonu o finansiranju aktivnosti političkih stranaka i izbornih kampanja mogu spadati u djelokrug krivičnog aspekta člana 6. Evropske konvencije. Tako je Evropski sud u navedenom predmetu, prije svega, ponovio da je ta procjena zasnovana na tri kriterija: pravnoj klasifikaciji krivičnog djela prema nacionalnom zakonu, prirodi prekršaja i stepenu težine kazne koju je određeno lice riskiralo. Međutim, zaključio je da, iako značajna, visina kazne u tom slučaju nije bila dovoljna da se težina i priroda tih sankcija smatraju „krivičnim“ u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Macovei protiv Rumunije, odluka od 3. februara 2026. godine, predstavka broj 58004/17, tačka 81.).

9. Također, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već razmatrao slično činjenično i pravno pitanje kao u ovom slučaju, i to u predmetu u kojem je apelantu također izrečena novčana kazna propisana Izbornim zakonom BiH zbog vođenja preuranjene izborne kampanje (vidi, mutatis mutandis, Odluka Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj AP-3505/24 od 26. marta 2026. godine). Primjenjujući navedene kriterije Evropskog suda, Ustavni sud je u ovoj odluci zaključio: a) da se ne radi o djelu koje je krivičnim ili Izbornim zakonom BiH propisano kao krivično djelo, b) da se norma kojom je propisano sankcioniranje odnosi samo na učesnike u izbornom postupku koji je, zbog svog značaja i specifičnosti, reguliran posebnim zakonom, te c) da se, s obzirom na javni interes, ne može reći da se radi o naročito strogim kaznama koje su isključivo propisane kao novčane. Pri tome, Ustavni sud je imao u vidu da je svrha propisane kazne prema Izbornom zakonu BiH reguliranje izbornog postupka i poštovanje pravila u izbornom postupku i da se odnosi samo na određena lica koja učestvuju u izborima. Stoga je Ustavni sud zaključio da je domet takve norme ograničenog karaktera i da se u tim slučajevima ne radi o „krivičnoj optužbi“ (ibid, AP-3505/24, tačka 18.).

10. Vraćajući se na konkretan predmet, Ustavni sud ističe da se činjenice ovog predmeta, u relevantnom dijelu, značajnije ne razlikuju od slučaja na koji se pozvao u prethodnoj tački ove odluke. Naime, odredbama člana 19.9 st. (1) i (4) Izbornog zakona BiH za konkretan prekršaj propisana je novčana kazna u rasponu od 3.000,00 KM do 30.000,00 KM, za politički subjekt, odnosno od 3.000,00 KM do 15.000,00 KM za kandidata političkog subjekta. Također, odredbama člana 6.7 stav (2) tač. 1. do 3. Izbornog zakona BiH je, osim novčane, propisana i mogućnost izricanja težih kazni: uklanjanje imena kandidata s kandidatske liste i poništenje ovjere političke stranke, koalicije, liste nezavisnih kandidata ili nezavisnog kandidata. Međutim, u konkretnom slučaju apelantima su izrečene novčane kazne u iznosu od po 3.000,00 KM, dakle u iznosu koji je jednak zakonom propisanoj najnižoj novčanoj kazni.

11. Prema tome, Ustavni sud smatra da se sve što je rečeno u navedenoj odluci, na koju se Ustavni sud pozvao u prethodnim tačkama ove odluke, može primijeniti i na ovaj slučaj. Stoga, imajući u vidu navedenu praksu, kao i okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da se ni u konkretnom slučaju ne radi o „krivičnoj optužbi“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (ibid, AP-3505/24, tačka 21.).

12. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanata, niti o „krivičnoj optužbi“, zbog čega garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na postupak u kojem su donesene odluke koje se osporavaju apelacijom. Stoga je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

13. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na koje se apelanti pozivaju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3374/26 (Stranka "Život" Banja Luka i drugi) | Sudska praksa | Aktio