Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2237/26 („Plaza Group“ d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2237/26

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-2237/26, rješavajući apelaciju „Plaza Group“ d.o.o. Sarajevo, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka l), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela „Plaza Group“ d.o.o. Sarajevo protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 053726 25 Ko od 21. travnja 2026. godine, Rješenje Suda Bosne i Hercegovine broj Su-10-274/26 od 8. srpnja 2026. godine i Rješenje Suda Bosne i Hercegovine broj Su-10-304/26 od 17. srpnja 2026. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. „Plaza Group“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Damir Beglerović, odvjetnik iz Sarajeva, podnijela je 16. lipnja 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 053726 25 Ko od 21. travnja 2026. godine. Također, apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom će Ustavni sud „odrediti odlaganje (zastoj) kaznenog postupka koji se vodi protiv apelantice pred Sudom BiH povodom optužnice Tužiteljstva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo BiH) od 18. ožujka 2026. godine“.

2. Apelantica je 4. kolovoza 2026. godine dopunila apelaciju tako što je osporila Rješenje Suda BiH broj Su-10-274/26 od 8. srpnja 2026. godine i Rješenje Suda BiH broj Su-10-304/26 od 17. srpnja 2026. godine.

3. Osporenim rješenjem Suda BiH od 21. travnja 2026. godine odbijeni su kao neutemeljeni apelantičini prethodni prigovori koje je podnijela protiv optužnice Tužiteljstva BiH od 18. ožujka 2026. godine, koja je potvrđena 26. ožujka 2026 godine.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Sud BiH je naveo da je u tijeku kazneni postupak protiv apelantice i drugih optuženih zbog više kaznenih djela. Sud BiH je naveo da apelantica svojim prigovorima, u suštini, ukazuje da postoje okolnosti koje isključuju kazneno gonjenje zbog proteka roka za okončanje istrage, te da se protiv nje vodi drugi kazneni postupak zbog istog kaznenog djela pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). U vezi s tim, istaknuo je da su neutemeljeni apelantičini navodi da je trebalo odbiti optužnicu uslijed proteka roka za okončanje istrage, određenog aktom glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH od 22. studenog 2024. godine, na dan 6. studenog 2025. godine. Naime, ukazao je da rokovi za okončanje istrage propisani člankom 225. Zakona o kaznenom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP) ne predstavljaju prekluzivne rokove čijim nastupanjem tužiteljstvo gubi pravo podizanja optužnice, već isključivo instruktivne rokove određene u cilju sprječavanja bespotrebnog odugovlačenja postupka. Pored toga, istaknuo je da sud, prilikom odlučivanja o potvrđivanju optužnice, provjerava postojanje uvjeta propisanih člankom 228. ZKP, odnosno zakonitosti podizanja optužnice, a ne o učinkovitosti vođenja istrage. Glede apelantičinih navoda da se protiv nje vodi drugi kazneni postupak za isto kazneno djelo, Sud BiH je ukazao da bi isključivo pravomoćna presuda za isto kazneno djelo određeno prema činjeničnom opisu predstavljala smetnju za kazneno gonjenje u smislu pravomoćno presuđene stvari i povrede načela ne bis in idem propisanog člankom 4. ZKP. S obzirom na to, Sud BiH je zaključio da su neutemeljeni apelantičini navodi istaknuti u ovom pravcu.

5. Osporenim rješenjem Suda BiH od 8. srpnja 2026. godine odbijen je kao neutemeljen zahtjev suca G. R. za njegovo vlastito izuzeće, kao predsjednika sudskog vijeća, u predmetu tog suda broj S1 2 K 053726 26 K. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo da je sudac podnio zahtjev za vlastito izuzeće iz konkretnog predmeta kao predsjedavajućeg sudskog vijeća, smatrajući da je predmet pravno i činjenično identičan predmetu broj S1 2 K 044720 23 Km 5 od 16. veljače 2023. godine u kojem je postupao kao sudac za prethodni postupak. U vezi s tim, Sud BiH je zaključio da okolnosti konkretnog slučaja ni na koji način ne dovode u pitanje profesionalni integritet predsjedavajućeg sudskog vijeća. Naime, istaknuo je da činjenica da je u drugom kaznenom predmetu, odlučujući o prijedlogu za određivanje pritvora, razmatrao dio okolnosti i dokaza koji će eventualno biti izvedeni i u konkretnom postupku (koji se nalazi u fazi glavnog pretresa) ne može predstavljati osnovu za izuzeće suca, zbog toga što nije riječ o istom kaznenom predmetu u smislu članka 29. točka d) ZKP.

6. Osporenim rješenjem Suda BiH od 17. srpnja 2026. godine odbijen je kao neutemeljen apelantičin zahtjev za izuzeće sudskog vijeća u predmetu tog suda broj S1 2 K 053726 26 K. U obrazloženju rješenja Sud BiH je istaknuo da je u konkretnom slučaju sastav vijeća odredilo Povjerenstvo za presignaciju predmeta, sukladno uobičajenoj proceduri po zatraženoj presignaciji, u fazi upućivanja predmeta u glavni pretres. S obzirom na to, Sud BiH je zaključio da je neutemeljen apelantičin navod da je sastav postupajućeg vijeća određen u fazi odlučivanja o optužnici, čime je dovedena u pitanje nepristrasnost tog vijeća. Također, naveo je da, nasuprot apelantičinim navodima, određena povezanost konkretnog predmeta s drugim kaznenim predmetima koji se vode pred tim sudom, ne dovodi u pitanje nepristrasnost predsjednika i članova sudskog vijeća, odnosno ne predstavlja okolnost za njihovo izuzeće u smislu članka 29. točka f) ZKP.

7. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Također, apelantica se pozvala i na povredu prava iz članka 4. Protokola broj 7 uz Europsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacijsku nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

9. U vezi s apelantičinim navodima da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, Ustavni sud podsjeća na to da, u skladu s praksom Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), pitanje je li poštovano načelo pravičnog suđenja treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Članak 6. Europske konvencije mora se čitati i tumačiti u svjetlu šireg zahtjeva pravičnosti kaznenog postupka, posmatranog u cijelosti (vidi, Europski sud, Simeonovi protiv Bugarske, presuda od 12. svibnja 2017. godine, predstavka broj 21980/04, točka 113.). Konkretno, usklađenost sa zahtjevima pravičnog suđenja mora se ispitati u svakom slučaju s obzirom na razvoj postupka u cjelini, a ne na osnovu izoliranog razmatranja jednog posebnog aspekta ili jednog konkretnog incidenta (vidi, Europski sud, Ibrahim i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 13. rujna 2016. godine, predstavka broj 50541/08 i druge, točka 251). S obzirom na složenost kaznenog postupka, eventualni procesni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Imajući u vidu navedeno, proizlazi da nije moguće, u načelu, utvrditi je li kazneni postupak bio pravičan dok se postupak pravomoćno ne okonča.

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da osporena rješenja ne predstavljaju odluke koje su rezultat cjelokupnog kaznenog postupka protiv apelantice, u smislu utvrđivanja osnovanosti kaznene optužbe protiv apelantice. Naime, istim je samo odlučeno o jednoj fazi postupka i riješeno o apelantičinim prethodnim prigovorima koje je podnijela protiv optužnice, odnosno potrebi izuzeća predsjednika vijeća i članova vijeća u kaznenom postupku koji se vodi protiv apelantice, koji je još u tijeku. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije preuranjena (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke o dopustivosti broj AP-4296/25 od 15. prosinca 2025. godine, točka 7. i AP-2742/17 od 7. rujna 2017. godine, točka 8., dostupne na www.ustavnisud.ba).

11. Također, u odnosu na apelantičine navode o povredi prava iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i prava iz članka 4. Protokola broj 7 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud zaključuje da su i ti navodi preuranjeni.

12. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev za donošenje privremene mjere.

14. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2237/26 („Plaza Group“ d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio